Ludbreško čudo – Presvete Krvi Kristove

U prvoj polovici 15. stoljeća, svećenik je slavio svetu misu u kapeli dvorca obitelji Batthyany. Posumnjao je za vrijeme pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu u Isusovu prisutnost. Nakon riječi pretvorbe, centralnom dijelu svete mise, u kaležu se pojavila prava krv. Svećenik se preplašio samim tim čudesnim činom.

Odlučio je pohraniti kalež u zid kapele i o tome šutjeti. Šutio je sve do svoje samrti. Ludbreg je vrlo brzo iza svećenikova priznanja čuda postao hodočasničko mjesto u koje su hodočastili Hrvati i hodočasnici iz susjednih zemalja.

O tome se pročulo u Rimu. Sveta Stolica je dva puta slala svoje poslanike radi ispitivanja tog ludbreškog čuda. Bilo je to vrijeme za pape Julija II. ( 1503. – 1513. ). Relikvija Presvete Krvi Kristove je poslana po rimskim poslanicima u Rim na ispitivanje i uvid Svetom Ocu.

Ludbreško čudo Presvete Krvi Kristove priznato je 1513. godine, a Ludbreg je proglašen prošteništem. U 18. stoljeću u Hrvatsku je stigla tada neizlječiva bolest kuge. Hrvatski sabor i svi staleži su se tada zavjetovali, ako narod bude oslobođen te opake bolesti, da će u Ludbregu u znak zahvale napraviti kapelu u čast Krvi Kristove. No, taj zavjet nije tada izvršen. Bilo je to 1739. godine. Dvjesto godina kasnije, 1939. godine, zavjet gradnje kapele u Ludbregu odlučio je provesti nadbiskup Alojzije Stepinac. 

Gradnja kapele, koja je imala već nacrt, odgođena je zbog Drugog svjetskog rata za bolja i mirnija vremena. Izgradnja kapele je započeta za vrijeme zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića 1993. godine. Svetište je izgrađeno tijekom godine dana i blagoslovljeno. Ludbreška relikvija preživjela je različite ''oluje'' raznih opasnosti. Relikvija se za vrijeme turskih osvajanja čuvala u kapeli dvorca Batthyany.

Jedno vrijeme je bila premještena u Gotalovec u Hrvatskom zagorju. Nakon toga, iz Zagorja je vraćena i prenesena u župnu crkvu Presvetog Trojstva. Početkom Drugog svjetskog rata iz sakristije župne crkve je zbog moguće opasnosti sakrivena u predvorje, u zidu crkve. Komunisti su 1946. godine ubili mjesnog, ludbreškog župnika Crnkovića, a dvorsku kapelicu u dvorcu Batthyany su uništili i pretvorili u štalu. Koji barbarizam? Rat je završio, a protivljenje Crkvi i Bogu nije stalo. Možete li zamisliti, koja je duhovna kultura i mržnja postojala u tim ljudima, da su dvorsku kapelicu pretvorili u štalu? Kakav je bio ljudsko psihološki profil tih ljudi? 

Bilo je to u stilu Staljina i njegovog odnosa prema ruskoj pravoslavnoj crkvi. Ili u stilu Mao Ce Tunga u Kini koji je iz dna duše mrzio Katoličku crkvu i Rim te stvorio podaničku Narodnu katoličku crkvu. Hvala dragom Bogu što je sakrivena relikvija Presvete Krvi Kristove preživjela sve nalete različitih barbara i njihovih okrutnih naleta. U Ludbregu su od samoga početka spomenutog čuda zabilježena mnoga čuda zagovarateljima Presvetoj Krvi Kristovoj. Ona se bilježe u Knjigu čuda, koja se vodi od 1764. godine. Relikvija Presvete Krvi Kristove se dandanas čuva u baroknoj pokaznici koju je darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany.

Povijesno je značajno za Ludbreg i Hrvatsku, da je spomenutu relikviju iz Ludbrega u procesiji nosio ulicama grada Rima papa Lav X. Štovanje Presvete Krvi Isusove, euharistijskom čudu s početka 15. stoljeća je da je svake godine na prvu nedjelju u mjesecu rujnu veliko euharistijsko slavlje u Ludbregu pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Tom prilikom, u tu podravsku župu dođe na desetke tisuća hodočasnika iz raznih krajeva Hrvatske, a osobito, i ponajviše iz Varaždinske biskupije.