Kome su više od četrdeset godina smetale tijelovske procesije, a kome smetaju danas

Svetkovina je nastala u 13. stoljeću, a za cijelu zapadnu Crkvu uveo ju je papa Urban IV. Tijelovo je izvanredna prilika da vjernici razmatraju način Isusove prisutnosti u sakramentu euharistije. Svetkovina je s tim razlogom i uvedena da bi, s procesijom, učvršćivala vjernike u Isusovu prisutnost pod prilikama posvećenog euharistijskog kruha i vina.

Tijelovske procesije

Sjećam se kako sam svojevremeno imao priliku razgovarati s gospođom koja je na Tijelovo bila u maloj austrijskoj katoličkoj župi na tijelovskoj svetoj Misi i procesiji. Bila je oduševljena. Oduševljeno je pričala: ''Ne možete vjerovati kako je bilo lijepo. Cijela je župa bila na nogama. Sve moguće udruge i članovi raznih udruženja sudjelovali su na svetoj Misi i na fantastično dobroj i organiziranoj procesiji s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Bilo je veličanstveno.“

Tada se još kod nas nisu smjele tijelovske procesije kretati ulicama sela ili grada. Znalo se da župnik može pokušati i tražiti od milicije dopuštenje za procesiju. Odgovor je uvijek bio negativan. Crkva je u razdoblju socijalizma potjerana u sakristiju, u strogo crkveni prostor. Tijelovske procesije bile su moguće samo na malom crkvenom prostoru oko župne crkve, u sklopu cintora. To je bilo nepisano pravilo za sve župe u Hrvatskoj. Zato ni jedan župnik nije ni pomišljao slati dopis miliciji za dopuštenje. Znalo se da nije nikad bilo i da neće ništa biti od spomenutog dopuštenja. Zato su procesije bile u cintoru crkve, na usku prostoru, s tri postaje izvan crkve, a četvrtu se postaju molilo u crkvi.

Paradoksalno: ''narodna vlast'' branila je procesije javnog karaktera, a ''okupacijska njemačka vlast i domoći kvislinzi'' dopuštali su i u jeku rata procesije ulicama grada, ili sela.

Poznate su procesije u Zagrebu na svetkovinu Tijelova, koje je predvodio ulicama Zagreba kardinal Alojzije Stepinac. Za procesiju čije su slike vezane uz ovaj tekst ne zna se točan datum ni godina, jer su fotografije bile dar, album jednog bavarskog franjevca. Vjerojatno je taj njemački franjevac kao dušobrižnik njemačke vojske sudjelovao osobno u procesiji, fotografirao, a kasnije album proslijedio kao dar Nadbiskupu.

Kako je moguće da su oni za koje su nas učili u školi da su bili ''okupatori i domaći izdajnici'' bili tolerantni prema katoličkoj vjeri? Kako je moguće da je vlast koja je došla poslije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Jugoslaviji, i koja je sebe zvala ''oslobodilačka'', postala tobože ''narodna'', a mrzila je vjeru i vjernike? Zašto su toj vlasti smetali vjernička okupljanja i tijelovske procesije? A bila je ''narodna''? Ta je vlast vrlo učinkovito stezala komunistički obruč i uvodila jednoumlje. Od 1960. godine širila je agresivni ateizam, bezboštvo. Crkvi je na silu i nasiljem zabranila mnogo toga što je nekad bilo sasvim slobodno.

Dok sam bio malo dijete i ministrant sjećam se da su svake godine procesije bile u sklopu malenog crkvenog okoliša, a ne ulicama sela i grada kao u zapadnim zemljama. ''Truli kapitalizam'', kako je te zemlje zvala naša ''narodna vlast'', nije zabranio tu lijepu tradiciju svetkovine Tijelova i slobodnih procesija diljem svojih sela i gradova.

Kome danas smetaju tijelovske procesije

Godine 2018., poslije gotovo 60 godina, u Rijeci je prvi put bila nakon Mise na Tijelovo procesija ulicama grada. Zadnja takva slobodna tijelovska procesija bila je 1960. godine. Čovjek bi pomislio da su se ljudi, građani Rijeke, tijekom toga vremena promijenili, pribrali, prosvijetlili i da će nastankom demokratskih promjena biti više tolerancije prema drukčijima i više vjerske snošljivosti. Nažalost, nije tako.

Ispod teksta na internetu o prošlogodišnoj riječkoj tijelovskoj procesiji naišao sam na niz gotovo vulgarnih i uvredljivih komentara: ''Što hoće katolibani? Pa ovo je sve ludo i bolesno. U Rijeci imaju svi jednaka prava. Pa čak i metalno oboljeli (zatim čuđenje). Pogledaj, dječake su obukli u haljine. Tijelovo je nepotreban neradni dan. Ne mogu jednostavno povjerovati, komesar Vojko je to dozvolio?''

Svetkovina Tijelova i procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom

Tijelovo u svakoga od nas vjernika unosi poticaj da učvrstimo osobnu vjeru i vjeru naših obiteljskih i župnih zajednica u Isusovu prisutnost u euharistiji. Doista je lijepo sudjelovati na svetkovinu Tijelova na svetoj Misi i biti sudionik procesije s Presvetim. Za tu prigodu pripravljeni oltari na otvorenom mjesta su gdje se zaustavljamo, razmatramo, pokleknemo i molimo Isusu u posvećenoj hostiji. Monstranca s Presvetim, koju nosi biskup ili svećenik i s kojom na svakoj postaji blagoslivlja narod, veličanstvena je.

U vremenu raznih zala, svećenik zaziva blagoslov na obitelji, na župu, na mjesto, na grad. Može li biti ičega ljepšeg i boljeg od primanja Božjeg blagoslova? Pustimo po strani povijest i značaj onih koji su dopuštali slavlje Tijelova u punini. Pustimo po strani one kojima je smetalo svako malo veće vjerničko okupljanje pa su zabranili sve što su htjeli i mogli zabraniti. Naše osobno svjedočanstvo, naša vjera u Isusa Krista, prisutnog u euharistiji, daje nam snagu za ići naprijed. Uvijek je bilo i bit će onih koji su bili skloni Crkvi i čuvanju katoličkih običaja, ali i onih koji su netolerantni i žele sve vjerske običaje i tradiciju zatrti. Molimo Boga da Duh Sveti prosvijetli pamet onih koji su i danas netolerantni, koji sve gledaju kroz politiku, kojima su vjernici, ministranti u bjelini, znak negativnog, opasnog ili primitivnog okupljanja. Pomozi Bože svima, budi uz svoj vjernički narod i sve ljude dobre volje.

Zahvala Isusu iz dubine duše

Molitva

Hvala ti, Isuse, što si danas, unatoč svim mojim životnim poteškoćama, ulio radost u moje srce.

Kako je lijep osjećaj osjetiti umjesto gorčine radost.

Nema većeg bogatstva od onog darovanog životnog trenutka kada se naše srce raduje u Gospodinu.

Hvala ti, Isuse, što me štitiš, braniš od napada Zloga.

Osjećam se tako sigurno i radosno.

Hvala ti što sam svaku sekundu svoga života, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost prepustio tebi.

Hvala ti na svim tvojim svetim iznenađenjima kojima si me obradovao.

Znam da si mi pripremio mnogo toga lijepoga, zato ti iz dubine srca želim reći: Hvala ti, Isuse!

Hvala ti, Isuse, što ćeš mi srce ispuniti trajnom radošću.

Sva prokletstva u mome životu pretvaraš u blagoslov, sve tuge pretvaraš u radost, sve minuse pretvaraš u pluseve.

Hvala ti što znam i ne sumnjam u ono najljepše što si mi priredio, radosno i sveto iznenađenje…

ISUSE, HVALA TI!