Koliko smo ustrajni u borbi za svoje?!

Ovo svagdanje iskustvo s kojim se često susrećemo oblači Isus u svetom pismu u jednu priču, usporedbu. On pripovijeda o nekom sucu, a oni su u to vrijeme bili prilično ozloglašeni. Ako tužitelj nije imao novca, ili ugleda, nije se mogao nadati da će mu se i u najmanjemu pomoći.

Takvom sucu je došla jedna žena da bi se zaštitila od svog protivnika. Otd kada je izgubila muža, bila je bez sredstava i nezaštićena. Bila je sigurna da je sudac neće zaštititi ukoliko kod njega ne izmoli zaštitu. Nije mu prestajala dolaziti. Uhvatila se jedinog oružja kojeg je imala. To je bila njezina tvrdoglavost i ustrajnost. Međutim, bezbožni sudac nije se ganuo na njeno moljenje, a ona je postajala sve upornija dok mu, na taj način, nije počela ići na živce. Zato konačno reče: ''Da imam konačno mir, pomoći ću joj istjerati pravdu''.

Ovu udovicu Isus stavlja pred očima svojim učenicima kao primjer. Od nje trebaju naučiti koju moć ima neprestana i ustrajna molitva. Što vrijedi za molitvu, to vrijedi i za moljenje. Tko neprestano moli i nikad se ne umori moliti, tome će Bog sigurno dati ono što ga moli. Ako ustrajna molitva siromašne udovice može ganuti jednog bezbožnog suca, koliko će više jednu ustrajnu molitvu uslišati pravedni Bog koji nas ljubi. Drugim riječima: Tko neprestano strpljivo i ustrajno za nešto moli, tomu Isus kaže da će mu Bog sigurno pomoći.

Postoji li u nama takva živa vjera? Kako je s ustrajnošću naše molitve? Igra li molitva bilo kakvu ulogu? Možda će, na ovo, neki odgovoriti: “Koliko sam puta molio, a da me Bog uopće nije uslišao. Zato više ne molim!” Ustrajnost, upornost, strpljenje vrlo su nam teški. Naše iskustvo s nijemim Bogom čini da je i molitva zašutjela.

Ipak bismo se trebali ozbiljno priupitati? Ne bi li dublji razlog naše bezbožnosti mogao biti u tome što je naš odnos s Bogom nekako nestao? Učili smo da nas Bog čuje ako ga zazivamo. I pri tom mislimo kako će naše molitve biti odmah uslišane, kao u nekom automatu u kojega smo nešto ubacili. Ovdje bi moglo biti jasno kakvu sliku o Bogu ima nemali broj ljudi. Oni ga gledaju nikako drugačije, nego kao neki automat.

Isusov život objavljuje nam nešto drugo. On nam pokazuje da prava molitva raste tek iz tijesnog odnosa s Bogom. Pri tome Isus smatra pravu molitvu onom koja otvoreno iznosi sve potrebe i brige i želje i podlaže se dragovoljno volji Božjoj. Takvu molitvu opisuje sv. Augustin kad kaže: “Bog ima svoje uho u tvom srcu”, što znači: u središtu tvoje osobe, tu gdje su najdublje tvoje želje. Kako on može biti ravnodušan na naše potrebe i zahtjeve?!

Udovica o kojoj pripovijeda Isus, daje nam odvažnost. Ona nam govori: Bit će uslišana strpljiva i ustrajna molitva. Tko njeguje svoj odnos s Bogom, taj će imati sigurnost da njegova molitva neće nikad biti uzaludna. Osim toga steći će iskustvo da Božja pomoć često dolazi drukčije nego li je očekivao, no ona dolazi, iako možda i sporo i sa zakašnjenjem, kako mi to s našeg stajališta mislimo.

Želim ovo razmišljanje zaključiti riječima koje je veliki teolog, Karl Rahner napisao na kraju svoje knjige “O potrebi i blagoslovu molitve”: “Kad govorimo o molitvi, onda dolazimo na riječi koje mi govorimo Bogu... one mogu biti siromašne, tihe, neugledne. I mogu k Božjem prijestolju uzići poput srebrnih golubica iz radosna srca. Mogu biti poput nečujnog potoka gorkih suza. Mogu biti velike i silne poput grmljavine, koja tutnji brdima, ili mogu biti bojažljive poput prve ljubavi. Samo ako izlaze iz srca...onda ih Bog čuje. Onda on neće zaboraviti ni jednu od tih riječi. onda će nas strpljivo slušati, dok ne izgovorimo i posljednju riječ, dok ne izgovorimo konačno naš život.”

Iz Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

''U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No, on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me''.

Nato reče Gospodin: ''Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali, kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?''.