PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Koga ću slijediti ove godine?

Autor

dmš

Biblijske nam priče pričaju da su ljudi krenuli na put, jer su vidjeli zvijezdu. Tražili su novorođenog kralja.

02.01.2019. u 13:48
Ispiši članak

Danas mi se čini da su mnogi ljudi u traženju: u traženju dobre zvijezde nad svojim životom, u traženju dobre zvijezde nad ovim božićnim danima koji još uvijek traju.

Mudraci, kako ih evanđelje naziva, su prije svega tražitelji Boga. Njih pokreće duboka čežnja, nemir srca koji je konačno puknuo i njih pokrenuo na daleko i mučno putovanje.

Ima njih i danas, usred našeg zasićenog i površnog vremena: dubokih i ozbiljnih Bogotražitelja. Njima često nije drukčije nego “mudracima s Istoka.”

Kako je bilo tim mudracima? Kako su došli na ideju, tražiti “novorođenoga kralja židovskog?” Sami su rekli što ih je pokrenulo: “Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova.”

Hodeći tim putem i prateći tu zvijezdu događa im se da su malo skrenuli, da su pogriješili. Skrenuli su s puta tražeći najprije na krivom mjestu: u palači kralja, i tamo ga nisu našli. Novorođenog kralja pronalaze na drugom mjestu: u štali. Ne u krugu bogatih i moćnih, nego u krugu siromašnih radnika, pastira s polja, siromaha. Ne u dragocjeno odijelo zamotana, nego u pelene povijena položena u jasle.

Zar i kod nas nije slično, znamo put i često znamo gdje nas koji putokaz vodi, a opet nam se događa da možda ponekad tražimo našu sreću, našu dobru zvijezdu na krivim mjestima?

Od mudraca možemo – čini mi se – naučiti dvije bitne stvari jedna je kad se izgubimo da ne odustajemo nego da nastavimo traganje i druga je stvar koju nas ovi mudraci uče u onome činu koji oni čine kad pronalaze Novorođenog kralja.

Jer kad su mudraci došli k jaslama, poklonili su se pred novorođenim djetetom. Božić nalazimo samo ako se učinimo malenima. I također nalazimo svoju sreću samo ako smo spremni učiniti se malenima. Kad se susrećeš s nekim djetetom moraš se prignuti da bi mogao vidjeti njegove nasmiješene oči. Moraš ćućnuti da djecu u razini njihovih očiju susretneš, a ne da ih ne gledaš odozgor. Ali ovdje nije riječ o malenoj djeci, ovdje je riječ o ljudima koje susrećete svakodnevno.

Samo ako smo spremni učiniti se malenima, tada je moguć pravi susret. Samo ako siđemo s našega konja, ako druge susrećemo  s poštovanjem i priznanjem, prijateljski i otvoreno, može nastati odnos. A što je u životu važnije nego biti u odnosu, živjeti u prijateljstvu i ljubav darovati i ljubav iskusiti?

Ne trebamo imati nikakvog straha da ćemo ostati kratkih rukava. Jer, sam  je  Bog to pokazao i učinio. Mi činimo samo ono što je on činio: on se učinio malenim, postaje čovjekom kao i mi i stavlja se u naše ruke.

Učiniti se malenim nije moguće bez vjere, za to je itekako potrebna vjera. Što znači vjerovati? Pristati na Božji put. Ne znamo kamo nas taj put vodi, ali s povjerenjem u Božje vodstvo, putujemo korak po korak, iz dana u dan. Na našemu putu potrebna nam je podrška bližnjih, osobito danas kada su mnogi ostavljeni sami na svom putu.

Jer "Život se može razumjeti samo unatrag, ali živjeti se mora unaprijed".

Postoje putevi koji su nam dobro poznati: put do škole, radnoga mjesta, ceste koje su ucrtane na kartama. Sasvim je drugačije kada razmišljamo o putu našega života. Naš put u nastupajućoj godini još nam nije poznat. Možemo, doduše, planirati što ćemo raditi sljedeću godinu, ali ne znamo hoće li se ti planovi ispuniti ili ne, hoće li se iznenada pojaviti neki drugi put, mimo naših planova.

Važno je slijediti pravu “zvijezdu” koja nas vodi k Bogu. Ta zvijezda za svakoga čovjeka je njegova savjest, koju mu je Bog utisnuo. Savjest nam pokazuje dobro koje treba činiti i poziva nas da odbacimo zlo. Tko tu zvijezdu svoga života slijedi i trudi se oko života ljubavi, sve više dolazi Bogu. Iako on možda još nije upoznao Boga i još nije našao Otkupitelja, Bog je već prisutan na skriven način u srcu čovjeka koji traži istinu i navodi ga na pravi cilj njegova života.

Iz Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

’A ti, Betleheme, zemljo Judina!

Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim

jer iz tebe će izaći vladalac

koji će pāsti narod moj – Izraela!’«

Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«

Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.