Kardinal Bozanić: Vanjske okolnosti 'proganjanja istine o Stepincu' nisu se puno promijenile

"Ovaj prostor ispred Katedrale na današnji dan, tijekom proteklih šezdeset i jednu godinu, nikada nije bio prazan", rekao je kardinal Bozanić dodavši kako prizor vjernika sabranih doziva u spomen vijest o Blaženikovu preminuću i odaziv Božjega naroda na sprovod u subotu, 13. veljače 1960. godine. 

Vanjske okolnosti 'proganjanja istine o Stepincu' nisu se puno promijenile

Podsjetio je kako tada mnogi vjernici nisu mogli ući u zagrebačku Katedralu, neki nisu smjeli, a kao zanimljivost dodao je da su većinu sačuvanih fotografija okupljenih ljudi ispred Katedrale snimili pripadnici raznih komunističkih služba. 

Kardinal Bozanić je ocijenio da se vanjske okolnosti 'proganjanja istine o Stepincu' nisu puno promijenile.

"Blaženi Alojzije Stepinac je u sebi sažeo povijest Crkve i hrvatskoga naroda jednoga razdoblja, te ima snagu simbola kao živi izraz života vjernika danas", rekao je kardinal Bozanić.

Napomenuo je kako je tih dana, na vijest o smrti i sprovodu kardinala Stepinca, osjećaj veći od suojećanja usmjeravao ljude prema Krašiću i Katedrali. To je osjećaj vjernikâ (sensus fidelium) koji je više od osjećaja, rekao je kardinal Bozanić, dodavši kako je to ona vjernička nit koja seže do apostola, i koja nas, glede blaženoga Alojzija, povezuje desetljeća.

Naglasio je kako se taj osjećaj vjere (sensus fidei) pobuđuje i očituje u osjećaju vjernikâ (sensus fidelium), tako važnom u prepoznavanju svetosti, jer upućuje na izvorište takozvanoga "glasa o svetosti" (fama sanctitatis).

Taj osjećaj vjernika glede svetosti kardinala Stepinca, od samoga njegova preminuća, bio je snažan i nikada nije oslabio, rekao je kardinal Bozanić.

Taj osjećaj vjernika susrećemo i večeras, osjećamo ga i za njega smo zahvalni; ne da bismo neprimjereno uzdizali jednoga čovjeka, nego zato što znamo da nas on uvijek iznova uzdiže i vodi nas prema Bogu, poručio je.

Stepinac od trenutka nepravedne osude bio fizički udaljen, ali nikad bliži povjerenom mu narodu

Zagrebački nadbiskup smatra kako ovo vrijeme pandemije i potresa treba gledati kao milosno vrijeme povezanosti s Gospodinom, vrijeme koje nas jača i priprema za nova i dublja iskustva vjere i za susrete ljudskoga zajedništva. 

"U vremenima u kojima se čini da smo udaljeni, u raznim oblicima izolacije, svetost je uvijek blizu", rekao je, dodavši kako je i Alojzije Stepinac od trenutka nepravedne osude bio fizički udaljen od svojih vjernika, ali unatoč tomu  nikada nije bio bliži povjerenom mu narodu i nikada nije tako služio.

Podsjetivši kako su mnogi primili pomoć od ljudi koji su ispisali važnu stranicu u našoj povijesti, zagrebački nadbiskup je Bogu zahvalio za sve današnje "heroje i glasnike kršćanske ljubavi", a ponajprije za liječnike, medicinske sestre, tehničare, ljekarnike, njegovatelje, spremačice, prijevoznike, zaposlenike u trgovinama, policajce, vojnike, vatrogasce i druge službe spašavanja, brojne volontere, posebno mlade; zatim svećenike, redovnike i redovnice te mnoge druge koji su spremno priskočili u pomoć. 

"Nimalo ne dvojimo da je nadahnuće za to svjedočanstvo mnogima dolazilo od Gospodina i zagovora blaženoga Alojzija", istaknuo je kardinal. 

Ne zaboravimo, poručio je Bozanić, koliko je soba bilo nadahnuto životom i smrću blaženoga Alojzija da bi odgovorile na Božji poziv. 

Tko bi mogao nabrojiti svećenička i redovnička zvanja koja su bila nadahnuta, nošena i oblikovana svjedočanstvom svetosti blaženoga Alojzija, upitao je Bozanić. dodao je kako Bog po Alojziju i danas poziva mladiće i djevojke da pođu putem svećeništva i redovništva ili da budu dobri supružnici, očevi i majke te da kao članovi društva ne uzmiču pred ideologijama koje zanemaruju vrijednost i dostojanstvo ljudskog života od začeća do naravne smrti, ljubav prema istini i pravdi, zauzimanje za obespravljene, potrebu za ljudskim uredbama koje poštuju Božje zakone?

Izrazio je uvjerenost kako svi dijelimo osjećaj svoje malenosti pred sadašnjim kušnjama, ali, istaknuo je Bozanić, i osjećaj veličine s Bogom, koja već vidi obnovljeni dom i naše Katedrale i našega Zagreba i njegove okolice, i naše Banovine, a ponajviše obnovljeni duhovni dom Crkve te cijele nam domovine Hrvatske.