Kako smo uništili zajedništvo?

Negdje sam čuo za jednu neobičnu obitelj, slika ove “neobične” obitelji ima također svoju poruku. Ta obitelj je bila stavljena u jednu sasvim novu situaciju koju nisu birali i koju nisu do kraja razumjeli ali iz koje su nastojali učiti. Takva slika neobične obitelji možda govori i više nego samo ona tradicionalna, idealna koja ima svoju vrijednost ali, rekao bih, tek kad se prođe kroz ovu realniju i problematičniju.

Čim se rodimo počinje naša vlastita povijest, vrijeme koje možemo pratiti, o kojem možemo razmišljati, meditirati i iz njega donositi zaključke, važne za budućnost. Želim vam dati primjer i predstaviti ovu neobičnu ili ako hoćete Svetu Obitelj, kao uzor. Obitelji koja se našla u velikim nedaćama, neprilikama, ali nešto ju je krasilo, krasilo ju je zajedništvo, koje joj je pomoglo da nadvlada teškoće na koje je nailazila, da nadvlada sve probleme s kojima se susretala.

Zajedništvo

Bitno je obiteljsko zajedništvo. Kako je važno biti otac i majka svojoj djeci, nemojte djec krasti ono što najviše žele, zajedništvo, jer jedino tada oni mogu s vama, vi možete s njima rješavati sve probleme na koje će naići. Nema problema koji se ne može riješiti kad smo jedinstveni, sami ne možemo, ali skupa sve možemo. Evo danas započnimo ljubiti jedni druge, graditi zajedništvo, pokušajte kroz ovo vrijeme graditi zajednice u svojim obiteljima, to vam je najpotrebnije.

Svaki čovjek koji dođe na svijet traga čitav svoj život za zaštićenošću. Svaki čovjek treba toplo gnijezdo, sigurnu luku. Dom je osnovna potreba i stoga temeljno čovjekovo pravo. Kad ljudi postanu nečovječni, započinju druge isključivati, protjerivati odbacivati. Tada moraju ljudi bježati pred ljudima. Ljudi postaju usamljeni, bez korijena, bez doma i domovine. Ne znaju više kamo pripadaju.

Drama našeg vremena jest da jedni drugima više ne možemo dati sigurnost i zaštićenost. Dom ćeš naći jedino uz biće čije srce za tebe kuca. Mi jedni drugima više ne možemo dati dom jer ni sami više nismo zaštićeni, jer smo zaboravili ljubiti, jer smo napustili Boga, izvor svake ljubavi. Pokušaj u tihom obraćanju BOGU ponovno naći ljubav. Ako si u Bogu zaštićen, moći ćeš i drugima pružati toplinu, sigurnost, dom. I tako ćeš postati sretan.

Tamo gdje nalazimo toplinu i sigurnost gdje vlada uzajamno povjerenje, srdačna briga jednih za druge, tamo gdje svatko za svakoga ima srca, tamo smo kod kuće, tamo je dom. Gospodine naše je zajedništvo ugroženo. Puno je razdijeljenosti u našem svijetu. Nema pravoga zajedništva u braku i obitelji, i našim župama. Ti nas Gospodine možeš povezati u istinsko zajedništvo. Svi trebamo dati svoj doprinos. Svi trebamo uložiti napor da bi naše zajedništvo živjelo i bilo stvarno. Trebam samoga sebe mijenjati i uklapati u zajednicu. Pomozi nam u tome. Ne možemo biti s tobom u zajedništvu ako nismo i sa svojim bližnjima.

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili". A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega".Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.    Iz Evanđelja po Luki