PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Kako sam podcijenio čovjeka!

Autor

mjš

Nama se dogodi da stvaramo sliku o sebi tako što se uspoređujemo s drugima oko sebe. Vidimo sebe u odnosu na ono što nas s drugima povezuje, ili razlikuje od njih. Jesmo li bolji ili lošiji od drugih, sposobniji, pametniji, okretniji od drugih? Takva uspoređivanja često su povezana s vrjednovanjima drugih.

27.10.2019. u 10:59
Ispiši članak

Može se osjećaj osobne vrijednosti izgrađivati na račun drugih. Doduše, ne možemo istinski živjeti bez zdravog osjećaja osobne vrijednosti. Možemo sebe ljubiti i prihvatiti samo ako u sebi prepoznajemo vrijednost, ako sebe cijenimo. Međutim, nešto je sasvim drugo kada ljudi visoko mišljenje o sebi dokazuju, ili imaju na račun drugih, to jest kada druge omalovažavaju i podcjenjuju kako bi sebe uzdigli.

Često se vlastiti stil života brani tako što se prezire one koji žive drugačije od nas. Na to upozorava Gospodin u jednoj Novozavjetnoj prispodobi. ''Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče jednu prispodobu.''

U današnjem društvu sve je manje onih koji se hvale svojom pobožnošću, postom, ili milostinjom. Živimo u sekulariziranom društvu u kojemu nečija religioznost nije ono po čemu se netko vrjednuje. Precjenjivanja, ili podcjenjivanje u našem društvu odvijaju se na drugim područjima života. I površno zapažanje situacije u hrvatskom društvu jasno pokazuje da se ljudi mjere prema materijalnom statusu, titulama, uspjehu, ljepoti, inteligenciji i sl. Djeci i mladima veoma rano šaljemo poruku da nečija vrijednost ovisi o socijalnom porijeklu i uspjesima u školi. Osobito nezaposleni ljudi imaju veliki problem s osobnom vrijednošću.

U današnjem društvu popularno je biti jak i nešto raditi. Ljudi koji su slabi  i malo priznati, vrijede malo; oni bivaju ismijani i potisnuti na rub društva. Zar kod Boga ne vrijede druge mjere? Upitajmo se pošteno: Sve što imamo i posjedujemo, zar to konačno nismo primili?  Ako nam nešto uspije onda bismo trebali zahvaliti, jer ne možemo djelovati vlastitim snagama koje su nam darovane.

U toj prispodobi radi se o dvoje ljudi koji na svoj način pristupaju Bogu u molitvi. Farizej se osjeća uzvišen i svet, on misli da Bogu ništa nije dužan,  nego Bog njemu. Ne može zamisliti da mu Bog predbacuje. Naprotiv, on računa s time, da će kod Boga biti priznat, a to nije stav poniznoga povjerenja, nego ponosne oholosti.  Carinik naprotiv, koji u javnosti slovi kao grešnik, zna u svom srcu: ja nisam dostojan približiti se Gospodinu! On dapače moli: ''Bože, milostiv budi meni grešniku!'' On kako se čini, ništa svoga ne može pokazati Bogu. Ipak, ima povjerenje u Božju ljubav i milosrđe, ali ne da druge ponižava, kako to čini farizej, nego priznaje svoju vlastitu nedostojnost. I kaže se, da carinik ode kući opravdan, a farizej, naprotiv, ne.

Ni danas nije tako neobično vidjeti i čuti grješnike koji sebe drži istinskim pravednicima i koji se hvastaju svojom čestitošću i iskrenošću, pokazujući prezir prema onim čestitim vjernicima, koji još uvijek idu u crkvu. Filmovi, internetske stranice, romani i dnevni tisak promijenili su u heroje ljubaznog lopova, simpatičnu prostitutku, varalicu velikog srca, oslikavajući ih kao žrtve lošega društva i sl. Kako, dakle, govoriti tim novim ''carinicima'' koji zahvaljuju Bogu što nisu ''farizeji''? Kojemu od dvojice molitelja sam sličniji? Kako stojim pred Bogom? Što i kako molim? Što mislim o sebi i o drugima?

Samopravednost koja bi proizlazila iz prijezira prema drugima zatvara srce. Isus je propovijedao Božju milosrdnu ljubav prema svim ljudima. Ta ljubav čini svakoga vrijednim poštovanja. Pa i onda kada je taj čovjek kompromitiran vlastitim slabostima, ili grješnim životom. Samo Bog poznaje ljudska srca. Ne treba donositi konačne sudove o drugima pred Bogom. Svatko je kadar obratiti se. Poniznost i zdravi osjećaj osobne vrijednosti međusobno su povezani i jedno drugo hrane.

Iz Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

''Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem'.

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen''.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.