PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Kako mi je "neprijatelj" pomogao!

Autor

dmš

Jednog dana rabin upita svoje studente: “Kako možete znati da je prošla noć i da sviće dan?”.

12.07.2019. u 09:00
Ispiši članak

Jedan student odgovori: “Kad jasno možete vidjeti da je životinja koju vidite u daljini lav, a ne leopard”. “Ne”, reče rabin. Drugi student reče: “Kada možete reći da je stablo urodilo smokvama, a ne breskvama!”. “Ne”, reče rabin i odgovori im ovako: “Kada pogledate u lice druge osobe i kada vidite da je čovjek koga gledaš tvoj brat i tvoj bližnji. Jer sve dok ne budete kadri tako činiti, bez obzira na to o kojemu se vremenu dana radilo, još ste u noći”.

U svijetu u kojem živimo ističu se dvije vrste ljudi:

Daleko od očiju daleko od srca – bit ćemo suđeni po onom što su nam oči vidjele! Svi poznamo tu staru uzrečicu: “Daleko od očiju - daleko od srca”. To zapravo znači: ono što ne vidim, za to se ne zanimam. Ako se s nečim ne želim sresti, onda ću izbjegavati da to i vidim.

Vidjeti je početak ljubavi prema bližnjemu. Ljubav se ne izmišlja, ona traži i nalazi bijedu kojoj treba pomoći. Ako je oko našlo bijedu, onda će ljubav potaknuti i ruku na djelovanje. Ako zatvorim oči, onda će i ruka biti besposlena. I sa zatvorenim očima spava savjest, jer tada savjest više ne vidi, niti išta zna, pa može reći: a kako sam ja to mogla znati?

Isus govori da će kad bude jednog dana došao suditi žive i mrtve, reći jednima: Ja sam bio onaj kojeg ste susreli u gladnima, golima, zatvorenima, i niste mi pomogli, a optuženi će odgovoriti protupitanjem: “Gospodine, a kada te to mi vidjesmo ili gladna, ili gola, ili utamničenog, ili bolesnog?”.

Pismoznanac je jednom davno upitao Krista: Tko je moj bližnji? Zatim mu je Krist ispripovijedio jednu priču koju možete pročitati na kraju ovoga teksta u kojoj je jedan Samarijanac pitao: Kome sam ja bližnji? Toga trenutka kad se počnem tako pitati, onda više ne mogu zatvoriti oči.  Tada više ne vrijedi moto:  Daleko od očiju - daleko od srca - nego vrijedi novi moto: Dobri Bože, tvoje oči u mom srcu - naučimo milosrdnim Božjim očima vidjeti i gledati ljude. Boga spoznati očima vjere, onda vidjeti brige i potrebe ljudi i tako postupati. Jedno bez drugoga ne ide.  A ne zaboravimo: jednom ćemo biti upitani, što su naše oči vidjele? I drugo jednako pitanje će nam biti postavljeno, a gdje ti je brat?

Druga vrsta ljudi su oni koji, da se nekako opravdaju, kažu: čovjek je sam kriv za svoju nesreću. Ako ženu tuče muž, sama je kriva što se uopće udala za njega. Ako joj je dijete neposlušno i prgavo, opet je sama kriva jer ga nije dobro odgojila. Bolesni je kriv jer je zanemarivao svoje tijelo; siromah je kriv jer je neradnik i nesposobnjaković; usamljeni je kriv jer sam sebe izolira - očito je naporan, pa tko će slušati tuđu muku. Svatko je sam prouzročio svoju nesreću. Pijanac je sam kriv jer ne može odbaciti najnižu slabost, kockar također jer se ne može othrvati strasti, njihove su nesretne obitelji same krive što to još uvijek gledaju.

Zašto moramo remetiti svoje planove, gubiti vrijeme i novac?

Bez obzira na to je li onaj koji je u nevolji kriv ili nije, čovjeku to ne smije biti zapreka u priskakanju u pomoć. Jer, Bog oprašta krivnju, pa je i mi trebamo oprostiti da se i nama oprosti. Bog sudi i prosuđuje, ne mi. Nas se ne tiče je li netko dobio batina po zasluzi. To će Bog procijeniti, na nama je da prebijenome pomognemo. Po Isusovu zakonu, kad je netko u nevolji, ne treba pitati za uzrok nesreće, nego u unesrećenome gledati svoga bližnjega i iskazati mu ljubav.

Čovjek koji ljubi ne pita tko je kriv i koliko je kriv. On vidi čovjeka u potrebi, kojega Isus naziva jednim od naše braće. Nema, dakle, “stranca” koji nam ništa ne znači. Ne smijemo propusti iskazati ljubav i milosrđe potrebitome. Ne bismo li se i mi trebali iz zahvalnosti zauzeti za svoga bližnjega - usamljenog susjeda, bolesno dijete, čovjeka koji je nenadano postao udovac?

Leži li siromah na tvome putu, moraš mu se staviti na raspolaganje, pa taman “izgubio” dragocjeno vrijeme, makar bio u neopisivoj žurbi, makar izgubio milijune.

Kako mi odgovaramo na pozive ljudi koji su potrebni? Znamo li zastati, te ponuditi pomoć? Ili možda produžimo svojim putem praveći se da ih uopće nismo ni vidjeli. Ili što je još gore, možda prolazimo pored njih kako da ih nema, kao da uopće ne postoje. Činimo li to napose prema članovima svoje bliže obitelji koji nas trebaju i koji očekuju da im iskažemo i pokažemo ljubav? Dogodi se da bolje poštujemo nepoznatog stranca nego li svog vlastitog bračnog druga ili roditelja ili svoju djecu.

Dužni smo pomagati drugima no prva nam je dužnost pomoći onima koji su oko nas. Ne dopustimo da nas drugi hvale, a naši vlastiti ukućani ne mogu s nama izići nikako na kraj. Bog će nas pitati jesmo li iskazivali ljubav drugima no prvo pitanje bit će jesi li i kako si iskazivao ljubav svom bračnom drugu, svojoj djeci, svojim starim i nemoćnim roditeljima. Ako naša ljubav bude prava prema našim bližnjim sigurno će biti prava i prema drugim ljudima koje susrećemo u svakom životu.

 

Iz Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?". A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?". Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš".

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?". Isus prihvati i reče:

"Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao'".

"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?". On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe". Na to mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!".

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.