TRI BAHATA POKRETA ROĐENA NA TLU EUROPE

Kako je silom, nasiljem i prolijevanjem krvi uništavan katolički identitet Europe

Autor

Vlč. Vladimir Trkmić

Sasvim je sigurno da Europska unija ne može počivati samo na slobodnom protoku roba i ljudi, da ti čimbenici budu jedini i najvažniji temelji za zajedništvo Europljana. Osim tih temelja, stupova europskog zajedništva naroda, potrebni su i drugi čimbenici zajedništva. Nužne su promjene u kulturološko - duhovnom smislu.

22.07.2019. u 15:37
Ispiši članak

Papa Franjo, na povratku s pastoralnog pohoda Rumunjskoj, o Europi je izjavio: "Ako se ne suoči ozbiljnije s budućim izazovima, Europa će se osušiti. Prestaje biti Majka Europa i postaje Baka Europa. Ostarjet će i izgubiti cilj suradnje. Netko bi mogao zapitati: 'Je li ovo kraj 70-godišnje avanture'." 

Europa je već duže natalitetno i kulturološki - duhovno sterilna. A drugi problem jest da je postala nesposobna prenositi vjeru na buduće naraštaje. O tome svjedoči rezultat ankete provedene među mladim Francuzima. Prema toj anketi 35 posto mladih Francuza koji su katolici za sebe misle da jesu katolici, ali ih ne privlači praktičan život po vjerskim načelima. Mladi građani Francuske koji su muslimani izjasnili su se kao muslimani, kao ljudi kojima je važno, prioritetno prakticiranje vjere. Njih 25 posto drži da je pripadnost islamu vrlo važna činjenica.

Da je Europa ''duhovno sterilna'', izjavio je papa Franjo: ''Nakon odbacivanja naslijeđa očeva, nastupilo je doba dramatične sterilnosti. Ne samo zato što se u Europi rađa malo djece ni zato što mnogi ne mogu imati djecu, nego i zato što se pokazuje da je ona nesposobna prenijeti mladima materijalne i kulturne elemente za suočavanje s budućnošću''.

Što je to identitet?

Identitet je osobna karakteristika, odnosno, osobina po kojoj je predmet, ili osoba poznata i prepoznatljiva. U sociologiji identitet je skup osobina koje određuju posebnost pojedinca, ili skupine u smislu različitosti, ili pripadnosti u odnosu na druge pojedince ili skupine. Individualni identitet jest odgovor na pitanje ''tko sam ja?'', društveni identitet jest odgovor na pitanje ''tko smo mi?''.

Identitet je uvjetovan kulturom i povijesnim promjenama. Svaki identitet uvjetuje dinamika političkih odnosa unutar zajednice, a kada je u pitanju EU, identitet uvjetuju međudržavni odnosi. Nas ne zanima nacionalni, politički, tradicionalni identitet. Zanima nas osobni i društveni identitet, prepoznatljivost po kojoj smo mi drukčiji kao pojedinci i katolici Europe od drugih vjera na tlu Europe. Recimo, po čemu smo prepoznatljivi duhovno i praktično od velikog broja muslimana u EU.

Tri velika sotonska zla koja su razarala tkivo Crkve i uništavala katolički identitet Europljana

1. Jedno od velikih zala, rušenja katoličkog identiteta Europe započelo je 1517. godine s Martinom Lutherom. Pitam se, nije li on bio pod utjecajem Sotone, kada se s gnušanjem odnosio prema Katoličkoj crkvi i izjavljivao: "Crkva je babilonska bludnica, papa je Antikrist i Sotonin apostol, sveta Misa je đavolsko djelo, a sakramenti pravovjerje".

U sklopu reformacije rijetko se spominju Henrik VIII. i sve ono što su činili njegovi sljedbenici i podanici U Engleskoj i Irskoj. Engleska je primila katoličku vjeru 596. godine. Prošle su lijepe i plodonosne 923 godine do vremena kada je Henrik VIII počeo uništavati tu vjeru u Engleskoj, a zatim i u Škotskoj i Irskoj. Anglikanska crkva, koja je protestantska crkva, sebe naziva ''zakonom uspostavljena'' crkva. A zakoni na kojima je nastajala donijeli su devastaciju samostana, ubijanje svećenika, redovnika i redovnica, i pljačkanje svih crkvenih dobara.

O tome najbolje svjedoči knjiga Williama Cobbetta ''Povijest protestantske reformacije u Engleskoj i Irskoj'', (Naklada Benedikta, Velika Gorica, 2018.). Reformacija sile, nasilja i prolijevanja krvi završavala je svoj krvavi pir 1600. godine. O kakvim je zvjerstvima bilo riječi potvrđuje citat iz spomenute knjige: "Uzmimo ono što su učinili Johnu Houghtonu, prioru Chartherhousea u Londonu, koji je tada bio samostan kartuzijanaca. Toga su priora, zato što je odbio dati prisegu Henriku VIII., koju, imajmo na umu, nije mogao dati, a da ne učini vjerolomstvo, odvukli u Tyburn i objesili ga. Kada su presjekli konop još nije bio izdahnuo pa je živ pao na zemlju. Zatim su ga skinuli do gola, rasporili mu trbuh, izvadili srce i utrobu i bacili ih u vatru, odsjekli mu glavu, raščetvorili tijelo i napola skuhali. Zatim su te dijelove rasjekli na komade i objesili ih po raznim dijelovima grada, a jednu ruku čavlima pribili na ulazna vrata samostana." Eto, tako je, silom i nasiljem, nastajala reformacijska anglikanska crkva u Engleskoj. Nimalo drukčije nije Luther sa svojim sljedbenicima stvarao evangeličku crkvu.

2. Drugo zlo za Katoličku crkvu u Europi nastalo je točno dvjesto godina poslije reformacije. Bilo je to 1717., kada su utemeljeni masoni i masonerija. I oni su se borili protiv Boga i katoličkog identiteta. Nadahnuće su vjerojatno tražili i našli u samom Sotoni te su nijekali Kristovo božanstvo i njegovo Utjelovljenje. Cilj njihove liberalne ideologije bio je dekristijanizirati narode i laicizirati evropska društva, stvoriti državu bez Boga, odvojenu od Crkve. Željeli su uništiti Kristovu vladavinu nad svakim društvom i njegovu Crkvu. Takav liberalizam bio je dobar temelj za Francusku revoluciju, koja je također bila ludilo ubijanja, klanja, devastacije crkvenih dobara, zabrana nekih redovničkih zajednica.

Najveće duhovno ludilo počinjeno je u katedrali Notre Dame de Paris. Katedrala je ove godine gorjela u Požaru. Mediji su se natjecali kako će dokazati da je katedrala Notre Dame de Paris ponos svakog Francuza, identitet s kojim se poistovjećuju Francuzi. Iako nisu baš gorljivi katolici. Za mnoge Francuze Notre Dame de Paris samo je povijesni simbol Francuske i ništa više. Čudim se da nitko od medijskih djelatnika nije spomenuo kako su za vrijeme Francuske revolucije revolucionari obeščastili tu istu katedralu. Ušli su u nju kao bahata rulja i na glavni oltar kao svoj simbol postavili živu, golu ženu. Jesu li i na to Francuzi ponosni? Ludilo Francuske revolucije zadojeno liberalizmom kao ideologijom iz dna duše mrzilo je sve što je sveto, sakralno. Zato su tako divljački ubijali ljude i razarali sakralne objekte.

3. Opet poslije dvjesto godina, 1917., dolazi treće ludilo – Komunistička revolucija. Lenjinov poklik "Religija je opijum naroda", bio je samo povod za nerede u carskoj Rusiji. Ne zaboravimo, Rusija je u to vrijeme bila izrazito kulturna zemlja s razvijenom književnošću i umjetnošću, zemlja i narod cvjetali su u svakom pogledu. A bila je i duboko kršćanska zemlja. Ali, to nije ništa značilo revolucionarima. Ili su tu zemlju devastirali upravo zbog toga? Pljačkali su pravoslavne crkve, ubijali svećenike, uništavali manastire i krali umjetnine i sve druge dragocjenosti, osobito zlato i drago kamenje.

A ta revolucija, po njima i njihovim bjelosvjetskim jatacima, nije smjela stati samo u Rusiji, nego je se moralo, opet uz pomoć masona, proširiti diljem Europe. Ta lijevo - liberalna kulturna revolucija trebala je duhovno i moralno rastrojiti Zapad. U tome duhu, uz pomoć masona, moguće je shvatiti sve okolnosti i posljedice komunističke agresije u Hrvatskoj. Sva ubijanja i zatvaranja svećenika nakon završetka Drugog svjetskog rata, vjerojatno pod motom ''Udari pastira i stado će se razbježati''.

Na taj su način montirali sudski proces protiv kardinala Alojzija Stepinca, jer nije Crkvu htio odvojiti od Rima i pape, ni proglasiti ''Narodnu Crkvu“. Takvu bi ''crkvu'' komunisti mogli lako ucjenjivati i gaziti, po želji. Uzor im je vjerojatno bio Mao Ce Tung, koji je stvorio ''nacionalnu crkvu“. Za vrijeme njegove kulturne revolucije kineski su komunisti raznim zvjerskim metodama poubijali između 75 i 100 milijuna ljudi. "Bila je to stvarno kulturna preobrazba Kine?"

Božji zahvati u razdobljima triju velikih zala

a) Dok se protestantizam rađao i stvarao u nasilju, devastaciji i prolijevanju krvi, Bog je Katoličkoj crkvi podario mnoge svece. U Engleskoj Thomu Mora. U drugim europskim zemljama redovnike sveta života, isusovce i karmelićane, svete biskupe poput Karla Boromejskog iz Milana. Martin Luther prezirao je Crkvu, a Bog je dopustio da zasja svetost svetog Karla Boromejskog. Ojačao je svojom snagom Duha Svetoga propovjednike koji su se borili protiv krivovjerja, učvršćivali u vjeri kolebljive katolike, a mnoštvo otpadnika vraćali u krilo Katoličke crkve.

b) U razdoblju žestokih naleta masona na Katoličku crkvu, 1717. i nadalje, Bog se objavio svetoj Margareti Mariji Alacoque po svome Božanskom Srcu. Od tada je počelo štovanje Srca Isusova. Božansko Srce Isusovo i njegovo štovanje raširili su se među milijunima obitelji. Srcu Isusovu posvećivale su se društvene ustanove, sveučilišta, bolnice, vojarne, čak gradovi.

Bog nasuprot masonskom liberalizmu, mržnji, bestidnim i krvoločnim francuskim revolucionarima postavlja svoje Srce, svoju ljubav. Vjernici katolici prihvaćaju to štovanje, ali ostaje gorak okus nasilnog liberalizma i velike, razorne i žalosne posljedice Francuske revolucije. Moto pobožnosti, štovanja Srca Isusova ostao je prisutan do danas. A snažno je očitovano štovanje Srca Isusova u Španjolskoj, koja je 1919. svečano posvećena zaštiti Srca Isusova. Tom je prilikom otkriven kip visok 24 metra. U posveti kipa pisalo je da Španjolska treba pripadati Isusu, a Krist kao kralj vladati u Španjolskoj.

Posvetna molitva Srcu Isusovu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim.

Ovo je moja čvrsta volja – da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe.

O Srce puno ljubavi, tebi predajem sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve što bi moglo biti neugodno i protivno.

Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe.

Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću da moja sreća i slava budu u tome da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

c) Komunistička tiranija u raznim zemljama, bezbrojni progoni katolika, kršćana općenito, nijekanje Božje opstojnosti i duhovno - moralno rastrojstvo mnogih ljudi dobili su odgovor u ukazanjima Blažene Djevice Marije u Fatimi. Posljedice lijevo - liberalne revolucije velike su. Nemjerljiva su misaona i duhovna zastranjenja, opterećenja onih koji su bili ideolozi. I danas se u Hrvatskoj osjeća ''snažan dah'' te propale ideologije koja je nijekala Božju opstojnost. Ljudi su zahvaćeni raznim skepsama, nezadovoljni, prihvaćaju praktični materijalizam i konzumerizam.

Ali, osjeća se duhovno buđenje mnogih u Hrvatskoj. Unatoč svim nasrtajima tih ideologija, narod je većinski ostao vjeran Rimu, papi, moralnim zasadama Katoličke crkve. To su Hrvati, uostalom, pokazali i masovnim skupovima – što misle o Istanbulskoj konvenciji, rodnoj ideologiji.

Ali, nažalost, liberalna manjina vlada nad većinom. Zato "Vox populi" u Hrvatskoj nije "Vox Dei". Dakle, u Hrvatskoj, u raznim opasnostima za budućnost naroda, hvala Bogu, postoji katolički identitet. Ipak, trebalo bi poraditi na tome da Hrvati steknu osobni kršćanski identitet. Tada bi u osobnoj interakciji s drukčijima bila vidljiva i prepoznatljiva razlika osobnosti katolika od osobnosti još neprobuđenog liberalnog revolucionara.

Budućnost je pred nama. Odanost Hrvata Gospi i njezinu štovanju pokazuju da Katolička crkva u Hrvata zna prenositi vjeru s jednog naraštaja na drugi.

Hvala dragom Bogu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.