PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Između straha i radosti!

Autor

dmš

Ako sada stanemo pred sebe i upitamo se koji je bio moj najdublji osjećaj koji me obuzeo ovih dana, u ovim karantenama, u ovom velikom tjednu, rijetki bi bili koji bi odmah mogli dati odgovor. Previše i prebrzo smo klizili po površini života da bi smo vodili računa još i o osjećajima. A oni bi mogli biti najbolji pokazatelji u kojem smo stanju bili, jednostavno, kako smo se osjećali i kako se osjećamo u ovom vremenu.

12.04.2020. u 13:48
Ispiši članak

Kako su se osjećali Marija Magdalena, kako su se osjećali Petar i Ivan tu noć i to jutro dok su se približavali praznomu grobu? Kako se osjećao Ivan dok se vraćao kući, nakon što "vidje i povjerova?". Kako su se osjećali ostali učenici te prve nedjelje u povijesti čovječanstva? Apostol Ivan u svom izvještaju o prvom ukazanju uskrslog Isusa učenicima jasno ističe dva njihova oprečna osjećaja: strah – od Židova i radost – vidjevši Uskrslog.

Istinski kršćanin mora poznavati oba ova osjećaja u svim njihovim spektrima i jakostima i to upravo prema svome Bogu. Strah od tjeskobe, do tuge, od nevjere jer u mnogim životnim situacijama poznajem i Petrovo zatajenje, farizejsku cijenu Boga od trideset srebrnjaka, možda čak i Judin očaj. Ali ja poznajem i radost, čak ponekad i euforičnu, jer mi je Bog pokazao smisao moga života, jer nas ne laže i jer mu vjerujemo. On je Bog živi, on je Bog koji pobjeđuje smrt. Čak i onu smrt u meni, onu koju tako dobro poznajem u grijehu koji me razara, a On svojim milosrđem i snagom svoga uskrsnuća me iznova rađa za život jer me voli.

Ako Isusov vjernik ne osjeća ništa ili tek mlako prema svome Bogu, ako tek kaže: treba i to napraviti, život je nešto drugo, a sto puta smo to čuli, neće ni u velikim ni u posve običnim životnim situacijama moći prepoznati tog svog iznenađujućeg i neobičnog Uskrslog Gospodina.

Svoga Uskrslog Gospodina ne trebam tražiti ni preko mora ni na kraju svemira. Treba ga tražiti ovdje među nama, u svojim obiteljskim domovima, među svojim bližnjima.

Sigurno poznajete ljude koji mjesecima, pa čak i godinama stoje i plaču nad grobovima promašenih života svoje djece, svojih uništenih ideja i planova, svojih rana i problema koje ne mogu oprostiti i zaboraviti ni sebi ni drugima. I Marija Magdalena i apostoli dođoše na grob plakati, promatrati svoje uništene ideale koje im je Isus pobudio, a sada je sve to zakopano s njim u grobu. "A mi smo se nadali", kažu ona dva učenika na putu za Emaus.

Pred tajnom praznoga groba uvijek smo pred izazovom vjere: "Nije ovdje! Uskrsnu!” . Isus, židovski mladić, čovjek koji je bio određen mjestom i vremenom svoga života i smrti više se ne može svesti samo na tridesete godine naše ere i na Palestinu. On postaje dio svakog ljudskog života koji ga prima u se. "Zaista trebalo je da se sve to zbude" da bi mi ljudi konačno shvatili da svako naše prokletstvo, bolest, rane i smrt mogu postati blagoslov upravo onako kako je Kristov križ od sramote i prokletstva postao blagoslov i sredstvo spasenja.

Kad god stojimo ili prođemo kraj groba, pa bio on tek iskopan i još prazan, uglavnom spustimo pogled, teško je tada pogledati gore k visinama, k Bogu. Uskrs jest upravo to, ni jedan grob ni stvarni ni oni u našim životima neuspjeha, promašaja i razočaranja nije i ne može biti kraj. Uskrsli Krist neka nam obasja tu istinu. Neka On obasja i naš Uskrs! Stoga vam svima želim sretan blagoslovljen Uskrs!

Iz Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše".

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.