Isusovo iskreno prijateljstvo s Martom i Marijom

A to znači da je uzrokovana lošim stanjem duše i tijela, ili neskladom između duhovnih i tjelesnih osobina čovjeka.

Čovjek: tijelo i duša

Latini su imali uzrečicu: ''U zdravom tijelu, zdrav duh''. Rimljani su također pridavali puno pažnje da čovjek bude tjeleno i duhovno zdrav. Smatralo se, ako je čovjek tjelesno zdrav, da će imati  duhovni mir, životnu mudrost i staloženost. 

Biblija u knjizi Postanka piše kako je Bog stvorio čovjeka od praha zemaljskog i u njega udahnuo svoj dah. Ta starozavjetna slika stvaranja čovjeka govori kako je čovjek krhko, prolazno i nesavršeno biće u kojem prebiva Božji duh. Čovjek ima dušu i tijelo. Pozvan je od Boga da se brine za svoje tijelesno i duhovno - moralno zdravlje.

Isusovo prijateljstvo s Martom i Marijom

U širem smislu riječi, prema novozavjetnoj biblijskoj teologiji, Isusov prijatelj je svaki čovjek kojemu je naviještena radosna vijest. Zato je Isus rekao jednom prilikom: ''Vas sam nazvao prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga''. U užem smislu riječi prijateljstvo, bibličari i  novozavjetni egzegete tvrde da je Isus imao posebno, emotivno, blisko,  istančano i iskreno prijateljstvo s Lazarom i njegovim sestrama, Martom i Marijom.

Ta se iskrenost očitovala i postaje prepoznatljiva u tekstu sveg Luke evanđeliste, deseto poglavlje evanđelja. Sveti Luka bio je liječnik i intelektualac kojemu je bilo važno u evanđelju naglasiti socijalnu dimenziju Isusovog javnog djelovanja i pomaganja ljudima u raznim životnim situacijama. Zato, vjerojatno, on jedini od evanđelista opisuje događaj Isusova susreta i razgovora s Martom i Marijom. Naglasak priče i cjelovitog opisa toga susreta stavljen je u kontekst različitosti shvaćanja gostoljubivosti i prijateljskog prihvaćanja i druženja s Isusom.

Marta i Marija

''Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: ''Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj, dakle, da mi pomogne''.

Odgovori joj Gospodin: ''Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti''. Lk. 10, 38 – 42.

Dva načina služenja Bogu i čovjeku i dva moguća stila kršćanske duhovnosti

Jedan način života, služenja čovjeka jest velika briga oko materijalnog, briga za tijelo i  tjelesne potrebe. Taj stil duhovnosti opisan je u životu Marte. A drugi stil duhovnosti briga je za sve ono što Bog govori, što on  poručuje. Taj drugi dio, stil pobožnosti i duhovnosti, izabrala je Marija. Ona sjedi do nogu Isusovih, šuti i sluša. Vjerojatno kao spužva upijala je sve rečeno u svoju dušu i intelekt.

Isus je u toj posjeti prijateljicama iskren na jedan izrazito profinjen način. U opomeni Marti koja mu se obratila da mora sama sve raditi oko pripremanja jela i posluživanja, Isus je vrlo taktičan. Nije oštar u nastupu. On se emotivno, kao pravi prijatelj, s velikim poštovanjem obraća Marti.

''Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno''. Lk. 41. Tim obraćanjem prijateljici Marti Isus pokazuje da govori iz dubine duše, da je strogo ne opominje, nego joj sugerira koji je najbolji i najpotrebniji vid osobne duhovnosti. To nisu velike aktivnosti, briga za jelo, briga za serviranje i posluživanje, nego najvažniji i najbolji dio briga je oko duhovnog osobnog stava, osobnog stila duhovnosti koji se uči šutke slušajući Božji nagovor.

Što mi možemo naučiti iz Isusovog susreta sa prijateljicama Martom i Marijom?

Možemo naučiti da je svakom čovjeku ponaosob bitna briga za tijelo i dušu. Ali, proritet nije nikada tijelo i tjelesnost. Prioritet čovjekove duhovnosti nije samo u velikoj aktivnosti služenja i posluživanja braći ljudima. Prvenstvo pred aktivizmom ima osluškivanje Božje riječi, Božjih planova i poruka. A to prepoznajemo preko Duha Svetoga koji nas nadahnjuje Svetim pismom.

Crkva kao zajednica vjerujućih, koja je konstantno na putu, možda ponekad previše pažnje u nekim vremenima posvećuje gradnji i materijalnoj obnovi crkvenih objekata, a premalo osobnoj duhovnosti svojih članova.

Sveti Franjo je u snu dobio od Boga nalog da obnovi Crkvu. On je prvo pomislio na materijalnu obnovu najbliže mu crkve. A zapravo je bilo riječi o tome da obnovi crkveno - duhovnu vitalnost vjernika, osjećaj za duhovno, za duhovne vrijednosti. Zato su on i njegovi redovnici pokrenuli zajedništvo života slično prvim kršćanskim zajednicama. Zavjetovani zavjetima: čistoćom, siromaštvom i poslušnošću, pokazali su da je to način kako se može obnavljati živa Crkva.

Što nam je činiti? Koji tip osobne duhovnost njegovati?

Marija i Marta nisu samo dvije žene u Izraelu. One su na neki način predstavnice dvije moguće duhovnosti. Jedna, Martina duhovnost se pronalazi u aktivizmu, a Marijina duhovnost u tišini, molitvi, meditaciji i osluškivanju Božje volje.

Svećenici Crkve u Hrvata često se u naše vrijeme troše u aktivizmu građenja novih crkava i popravljanju starih i oronulih sakralnih objekata. Tako su postali silom prilika graditelji, obnovitelji, građevinari, menadžeri, tražitelji donacija. A puno puta nemaju dovoljno vremena za Marijin stil duhovnosti.

Slično je i sa laicima u Crkvi. Mnogi su napustili svoja obiteljska ognjišta i doselili u RH. Snalaze se, bore se, kako bi se udomili u nekoj za njih novoj župi i biskupiji. U tom aktivizmu klerika i laika počiva puno Martine duhovnosti. Za mnogo toga se brinu, a jedno je potrebno. Hram Duha Svetog je svaka osoba, laik i klerik. Zato bi valjalo probuditi i njegovati Marijin stil duhovnosti. Crkva je živo tkivo, zajednica vjernika koja je na putu. Možda smo previše zaokupljeni kao pojedinci poput Marte za sve i svašta. Možda premalo mislimo na naše tjelesno i duhovno zdravlje.

Pozvani smo od Boga i Crkve uz aktivizam svake moguće vrste, oduhoviti se, oplemeniti se molitvom i osluškivanjem Božje riječi. U ''kulturi ambalaže'', gdje je važnije pakiranje od sadržaja, vanjština od nutrine, nužan je povratak na izvornu kršćansku duhovnost. U kojoj neće biti prenaglašen aktivizam, a potisnuta duhovnost vezana uz euharistiju, meditaciju, čitanje Božje riječi i molitvu.

Crkva u Hrvata treba Martu i Mariju. Njih dvije ne mogu bez Isusa kao najboljeg i iskrenog prijatelja. Tako ni Crkva ne može bez aktivizma i duhovnosti kao dva načina života spojena zajedno u zreli stil duhovnosti. Neka nam Marta i Marija budu poticaj za sadašnjost i budućnost.