Ispovijed– sakrament ozdravljenja i preobraženja: 'Što ću se ispovijedati svećeniku, koji je grješniji od mene'

Tko je za mene Isus Krist

To pitanje možemo postaviti sami sebi. Kažu da je papa Pavao VI. rekao da se svaki dan trebamo pitati tko je za mene Isus Krist. Pitamo li se barem povremeno, ako ne svaki dan, tko je za mene Isus Krist. Vjerojatno na to pitanje Isus dobiva različite odgovore. Tako jedni kažu: Isus je bio povijesna osoba, lijepo je govorio i naučavao.

Drugi će kazati: jedan od proroka, i utemeljitelj kršćanstva.

A treći: Isus je Bogočovjek koji nudi čovjeku i čovječanstvu duhovno preobraženje pojedinca, obitelji i čitavog čovječanstva. Postoje različiti odgovori i različit odnos prema Isusu. Neki ga mrze. Neki su inferiorni, ravnodušni prema njemu i prema Evanđelju. A neki ga pokušavaju razumjeti i nasljedovati.

Kako se naziva sakrament ispovijedi

1423 Zove se sakrament obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore, jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika.

1424 Zove se sakrament ispovijedi, jer je priznanje, ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i ''ispovijedanje'' , priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku. Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku ''oproštenje i mir''.  Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: ''Dajte, pomirite se s Bogom!'' ( 2 Kor 5,20 )

Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: ''Idi i najprije se izmiri s bratom''. ( Mt 5,24 )

Slavlje sakramenta pokore

1484 ''Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje jedini su redoviti način kojim se vjernici pomiruju s Bogom i s Crkvom, osim ako fizička ili moralna nemogućnost ispričavaju od takve ispovijedi.“ I to nije bez dubokih razloga. Krist djeluje u svakom sakramentu, i osobno se obraća svakom grešniku: ''Sinko! Otpuštaju ti se grijesi''. ( Mk 2.5 ), on je liječnik koji se prigiba nad svakim pojedinim bolesnikom koji ga treba da ga izliječi, on ga pridiže i u bratsku zajednicu vraća.

Dakle, osobna ispovijed najznakovitiji je način pomirenja s bogom i s Crkvom. Točke 1423, 1424 i 1484. preuzete su iz Katekizma katoličke Crkve.

Nerazumijevanja i kritike vezane uz sakrament pomirenja

Često sam znao čuti tezu: ''Što ću se ja ispovijedati kod Petra, kad je on kao svećenik grješniji od mene?“ Ta teza je na klimavim nogama. Pokornik koji se ispovijeda pred svećenikom, se ''de facto“ ispovijeda Isusu Kristu, a svećenik je samo posrednik između njega i Boga. Svećenik je taj koji ima od Isusa i Crkve ovlast davati odrješenje. Tako, oni koji misle da se ispovijedaju svećeniku, nisu ušli u duhovnu dubinu tog sakramenta.

Dakako da su svećenici grešni, ali sakrament ispovijedi je pred Bogom i odrješenje od grijeha valjano i po grešnom svećeniku. Bog je taj koji oprašta, iscjeljuje i ozdravlja. Crkva u Katekizmu Katoličke Crkve ispovijed naziva sakramentom ozdravljanja. A to znači da se česta ispovijed smatra ozdravljanjem čovjekove duše i tijela.

Ispovijed mogućnost preobraženja

Neki duhovnici smatraju da su teški grijesi: oholost, teška zloća, zavist, požuda tijela, proždrljivost kao ''zvijeri'' koje nas stalno obilaze i napadaju. Zato je ispovijed mogućnost čovjeka za izbacivanje iz savjesti: zloće, požuda, zavisti, bahatosti i drugih teških i lakih grijeha. Sakrament ispovjedi nikad ne završava. On je sakrament koji se često može događati kao mogućnost ozdravljanja čovjeka.

Crkva preporuča da se minimalno, barem dva puta godišnje ispovijedimo (uoči Božića i Uskrsa). A poželjne su svakako češće ispovijedi. Za svaku ispovijed vjernik se treba pripremiti ispitom svoje savjesti. On čitavim tijelom, pameću, emocijama i duhovnim silama treba ući u najskrivenije kutke svoje savjesti. Isus želi ući u te naše najdublje dubine duhovnog života i preobraziti nas.

Zato ispovijed ne bi smjela biti formalnost. U znaku tvrdnje i razmišljanja: Božić je blizu, Uskrs je blizu, moram na ispovijed. Sakrament ozdravljanja kako ga naziva uz bolesničko pomazanje KKC je to bolji, korisniji, ako smo stvarno zašli u dubine naše duše i savjesti. To ispovjedili, pokajali se i izmolili pokoru. Ispovijed je ponovno vraćanje u zajedništvo Crkve, jer se grijesima udaljavamo od svoje braće i sestara u Kristu Isusu.

1. Dostojanstven pristup ispovijedi

Dvije najvažnije stvari za nas katolike jesu ispovijed i sveta pričest. S obzirom na to da uz pomoć ovih sakramenata imamo izravnu vezu s našim Gospodinom i Spasiteljem Isusom Kristom, trebali bismo poboljšati naše susrete s Isusom u sakramentima. Drugim riječima, trebali bismo prepoznati milost koja nam je dana i ove sakramente ne uzimati zdravo za gotovo. Obilje milosti u izravnoj je vezi s raspoloživošću onoga koji ih prima. Na zidovima sakristija Misionara milosrđa piše: “Služi ovu misu kao da ti je prva, zadnja i jedina misa.” Možemo primijeniti isti princip: “Ispovjedi se kao da ti je prvi, zadnji i jedini put.”

2. Molitve svecima

Sve je milost! Zajedništvo svetih je izvor obilatih milosti. Zašto se za dobru ispovijed ne moliti svetim ispovjednicima? Neki od njih su: sveti Ivan Marija Vianney, sv. Ivan Bosco, sv. Leonardo da Porto Maurizio, sv. Leopold Mandić, sv. Padre Pio, sv. Franjo Regis, sv. Alfonz Liguori, sv. Antonio Claret i sv. Ignacije Loyolski. “Potraži malo pomoći od prijatelja (svetaca)….“ Moli im se da ti pomognu da se dobro ispovjediš – da svaka sljedeća ispovijed bude bolja od prethodne!

3. Važno je - poznavanje sebe

Jedan od uobičajenih koraka za dobru ispovijed je kajanje, ali i čvrsta odluka više ne činiti zlo. To znači premotati film vašeg života i sagledati razne padove u grijeh. Ali i otkriti prethodne uzroke koji su doveli do grijeha. Možda je uzrok osoba koja ugrožava vaš duhovni život? Možda situacija na poslu ili u obitelji koja se ponavlja? Možda vaše psihičko stanje ili umor? Možda pak neprikladno korištenje elektroničkih medija i nedostatak razboritosti? Primijetit ćete da uzrok često vodi do skliska puta i pada.

4. Čitanje Svetog pisma - biblijski odlomci

Crkva osobito preporučuje čitanje Svetog pisma kao pripremu za bolje primanje sakramenata. Osobito se preporučuju dva teksta: Lk 15. i Psalam 51. Prvi tekst iz Lukina evanđelja, 15. glava, predstavlja nam Isusove prispodobe o Božjem milosrđu, a najveća je ona o izgubljenom sinu. Psalam 51. jedan je od najboljih pokajničkih tekstova ikad sastavljenih, koji je napisao kralj David nakon što je počinio preljub s Bat-Šebom i ubio nevinog čovjeka. Božja Riječ daje dodatnu snagu molitvi!

5. Sakramentalna milost

Svaki sakrament donosi milost. Međutim, za svaki je sakrament vezana specifična milost. Na primjer, specifična sakramentalna milost koju nam Bog daje u euharistiji ili pričesti je kruh života koji je hrana na putu prema vječnom životu. Kod sakramenta ispovijedi milost je drugačija. To je lijek! Isus je došao da nas hrani svojim tijelom, krvlju, dušom i božanstvom. Nadalje, on je došao kao božanski liječnik. Toliko puta u Evanđeljima vidimo Isusa kako ozdravlja bolesne: slijepe, gluhe, gluhonijeme, gubavce, uzete, čak i mrtve. Čak i danas u Crkvi, mističnom Tijelu Kristovu, Isus nas liječi.

6. Oznake dobre ispovijedi

U Dnevniku svete Faustine Kowalske najvažnije odlike dobre ispovijedi označene su pod brojem 113., a to su:

1) potpuna iskrenost i otvorenost;

2) poniznost;

3) poslušnost.

Držeći se ovih uputa ne možemo pogriješiti. Zapamtite, trebamo se truditi imati što bolju pričest i ispovijed do kraja naših života.

7. Marija i milosrđe

Nikad ne zaboravite pozvati Mariju da bude prisutna u vašoj pripremi za ispovijed. Pozovite je čak da uđe s vama u ispovjedaonicu kako biste imali najbolju ispovijed u svom životu. Sveti Ivan Pavao II. nazvao je marijanska svetišta Lourdes, Fatimu, i Guadalupe “duhovnim klinikama”. Kako istinito! Kolone pokajničkih duša čekaju susret s Milosrdnim Isusom u ispovjedaonici u tim marijanskim svetištima. Među mnogim lijepim Marijinim nazivima nalaze se sljedeći: Majka Milosrđa, Majka Dobrog Savjeta, Zdravlje Bolesnih. U pozadini mnogih moćnih ispovijedi nalazi se, naravno, milost Božja, ali i Marijin majčinski zagovor!

8. Psalam 51.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,

bez prijekora kada presudiš.

Evo, grešan sam već rođen,

u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno,

u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim,

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje,

nek’ se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih,

izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože,

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja

i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama,

i grješnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene,

Bože, Bože spasitelju moj!

Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje,

i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne

i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.