Ima li nade za čovječanstvo?

Hoćemo li ikada doći do cilja ove težnje? Hoćemo li ikada dostići to mjesto i vrijeme kad ćemo sve odbaciti i reći: "Sad je sve ispunjeno, dosegnuto sve što se poželjeti može, sada je svuda oko nas sve uređeno i u savršenom miru?"

Sasvim je jasno da nikada nećemo uspjeti, ostvariti sve naše težnje u ovom životu. Ljudi uvijek teže za onim još više, za novim obalama – nezadovoljstvo je motor kojim čovječanstvo ide naprijed kroz povijest. Nezadovoljstvo je uzrok svađa, sukoba, protivljenja pa i ratova u našem svijetu. Nezadovoljstvo dolazi iz osjećaja da smo nešto promašili, da smo, na bilo koji način, promašili prigodu, mogućnost.

Ono što se može dogoditi da poticaj za napredak dođe iz nedostatka ispunjene prošlosti. Jedan drugi izvor napretka je pogled u budućnost, traženje nečeg nestvarnog, želja za ostvarenjem nekog sna. Čežnja za mirom. U Bibliji susrećemo mnoštvo tekstova koji odražavaju ovu nadu – čežnju. Nadu za mirom, nadu za urednim, ispunjenim životom.

Čežnju za mirom, za ispunjenim životom može ispuniti samo i jedino Bog. Mi ljudi, možemo samo slijediti ove čežnje. Ne možemo mi, ljudi stvoriti raj na zemlji. Ovu težnju da urede raj na zemlji, u zadnjim stoljećima, ljudi su krvavo platili i to velikim ratovima.

Često se stječe dojam u razgovoru s našim suvremenicima kako je: "Stanje beznadno, ali ne ozbiljno." Izgleda da se više nitko ničemu ne nada, nego svatko pokušava, iz određene situacije, izvući što više i bolje. Ne treba se razmišljati o budućnost, nego što imaš iskoristi – razmišljanje je mnogih.

Kršćani bi trebali postaviti nove znakove nade u beznađu u kojem živimo. Pustimo da nas zahvati nada o kojoj govori sv. Pavao u poslanici Rimljanima. Postanimo društvo neograničene nade. Učinimo nešto za čovjeka i ne čekajmo sutra, jer danas je prigoda za biti čovjek.

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a mi da za milosrđe proslavimo Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.