Ike Mandurić: Tko je veća budala, huligan BBB-ovac - ili ti?

"Tko je veća budala: huligan BBB-ovac - ili ti?

Svako malo me salijeću kontemplacije nad ludošću pohoda BBB-ovaca u Atenu. Pa naravno da je glupo ići 1500 km, da bi se (ako je to motiv?) tukao i nekoga mlatnuo letvom po glavi. I pritom se možda odao alkoholu, upao u loše društvo, izložio drogi, i tko zna kakvim pogibeljima svijeta bliskog onom s čim se, biblijski lik Razmetni sin iz one Isusove prispodobe, suočava kad se razilazi s ocem, majkom, bratom… Zar treba polemizirati o tome je li zabludjeli, koji je možda pomalo već raskućio svoju mater i oca, doista zabludio? Zar je potrebno nakon svega nama Katolicima još uvijek postavljati pitanje je li svaki takav – blesav, budala?

Ako to još uvijek činimo ovoliko puno, onda moram svima nama postaviti pitanje: nisam li ja možda onaj Stariji sin - koji je također, na svoj način, budala? Ako i dalje nakon 2000 kršćanstva u svojoj crkvi nismo shvatili Kristovu pouku, možda je ovo ipak čas za to?

Pa ako je tako, evo:

Primjećujete li da Krist prispodobom o famoznom Razmetnom sinu ni ne želi ukazati na ludost mlađeg sina – koji se razmeće očevom imovinom, povjerenjem i ugledom, pa i svojim životom samim. To je i pred-kršćanima bilo sve bistro i jasno. To je kod Židova već odavno bilo apsolvirano. Nego, Isus želi pomaknuti fokus na nas: kako je Stariji sin (ti, ja, mi dobri…) ponekad još razmetniji: on se (a možda tako ti i ja?) odriče svoga brata, i time se razmeće jednako brutalno kao i 'razmetni', a da pritom sebi pridržava status dobrog sina, 'kućnog'. A on to zapravo čini iz sebičnih razloga: 'ugrozio je moj ugled, ugrozio je našu reputaciju, sad ja neću zbog njega moći na tekmu, sad će i mene smatrati huliganom…'. Možda baš zato svih naših sinova biva sve manje i manje?

Hrvatsku prati jedan strašan sindrom razmetnosti starijih sinova, u kojemu se ne znamo držati zajedno, i bojimo se prigrliti svoje – čim imaju neki krimen – žrtvujući ih i predajući sustavu, medijima, strancu… To čine mediji, politika, vlada, a na koncu – i mi sami – braća međusobno. Ali, tako neće ići. Ako se samo matere i očevu budu borili za nas – a braća se budu odricala jedni drugih – doskora nas neće više ni biti.

Ovdje se mora ukazati na još jednog Sina: trećeg (odnosno pravog, prvog), koji – ne samo da je spreman za brata sve to podnositi. Nego je za brata svoga razbludnoga, i umrijeti – na Križu. To je jedini pravi brat, i primjer svima nama.

Napominjem i podsjećam: nikada nitko nije tražio da se ove nesretnike poštedi pravde i istine, suđenja i zakona koji su pravedni, sankcije koja je prikladna i uobičajena. Što više, to ni njihovi roditelji nisu nikada tražili. Nego, samo to da moj brat, danas BBB, sutra Torcida, prekosutra neki 'peder'… - ima pravedno suđenje, i da mu se otvore vrata povratka kući.

Razmetnost starijeg sina je kuga koju nam je pretežno usadio Komunizam. Ubijali smo se, prokazivali, odricali, 50 godina. I to nam je u krvi. Tome hitno moramo tražiti lijeka", objavio je pater Mandurić.