Hrvatski košarkaš otišao u svećenike; danas je njegov životni put potpuno drugačiji

Luka je bio mlad i perspektivan košarkaš, igrao je na kronično deficitarnoj poziciji organizatora igre, a oko njega su se u jednom trenutku karijere, dok je igrao u mladoj reprezentaciji uz bok Bojanu Bogdanoviću..., otimali Split i Cibona. No "čovjek snuje, a Bog odlučuje" kaže narodna poslovica, pa je tako Luka spletom okolnosti odustao od košarkaške karijere i svoju budućnost i sreću pronašao u Crkvi i ljubavi prema Bogu, pišu 24sata.

Često sam bio pozivan u reprezentacije mlađih uzrasta, na papiru smo bili jako dobri, no uvijek nam je netko nedostajao zbog ozljeda najčešće Bojan Bogdanović, koji je već tada bio u Realu i mučio se s preponama. Bio je tu i Krušlin, Mario Delaš, Sobin, Šarlija..., stvarno jedna jako dobra generacija igrača.

I onda peh. Na trećoj pripremnoj utakmici 9. rujna 2010. u Čitluku pukli su mu križni ligamenti. Jedan krivi pokret, u pokušaju da izbjegne blok napravio je krivi potez i popucali su mu ligamenti u koljenu. Od toga dana više ništa nije bilo isto. Bio je to početak jednog novog puta, jednog novog života, no Luka toga tada nije bio svjestan...

"Do tada, košarka je bila cijeli moj život, mogu slobodno reći da sam bio profesionalac, potpuno posvećen treningu i utakmicama. Brat i ja smo imali i privatnog kondicijskog trenera Franu Bogdana, radili smo posebne treninge i to mi je jako puno značilo, no spletom životnih okolnosti prestali smo trenirati s našim kondicijskim trenerom u godinama koje su za moju karijeru bile ključne. Tu sam još uvijek živio život tipičan za sportaša, ali i za mlade ljude uživajući u ne tako čestim izlascima, druženjima s djevojkama, u svim blagodatima koje su mi se nudile, iako taj način života u meni nije izazivao zadovoljstvo, nego naprotiv, tjeskobu, nemir, i sve veće nezadovoljstvo".

"U jednom trenutku, došao sam do zida i u svojoj sobi zavapio 'Bože pomozi mi...'. I On mi je pomogao, pruživši mi ruku preko mog brata Krešimira koga je nogometaš Antonio Radošević pozvao na susret u Molitvenu zajednicu 'Dobri pastir', koju je vodio bivši nogometaš Goran Granić. Bili su tu uz njega i drugi poznati nogometaši, Antoniov brat Josip Radošević, pa Mijo Caktaš, Alen Guć... Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer, brat Krešimir i ja smo bili na kupanju, na plaži na 'Obojenoj svjetlosti', i s plaže smo direktno otišli na susret molitvene zajednice".

"Odlazio sam na molitvene susrete svakog ponedjeljka, te sam jednom prilikom potpuno neočekivano doživio mistično i nadnaravno iskustvo, gdje sam prilikom molitve bio prožet i zahvaćen Duhom Svetim. Cijelo moje tijelo obuzimala je toplina a moje srce obuzela je Božja ljubav koja je iz njega izgnala svaku tjeskobu i osjećaj straha. Od tog trenutka otvorile su mi se duhovne oči i srce te sam shvatio da je Bog živ i prisutan i da djeluje po sakramentima u Katoličkoj crkvi".

Luka je zaređen 26. lipnja ove godine na riječkom Trsatu za svećenika Riječke nadbiskupije, a 28. kolovoza će biti upriličena i mlada misa u njegovoj župnoj crkvi u Sinju. U njegovoj dječačkoj sobi bili su posteri Jordana, Petrovića, Kukoča..., danas je njegov put posve drugačiji.

Oni koji ga bolje poznaju, u njemu i danas vide jednako sretnog mladića, širokog osmjeha i blage naravi. Mladića za kojeg nikad ne biste rekli da će postati svećenik, a danas, nikad ne biste rekli da je bio jako dobar košarkaš.