Hrvatska učiteljica kandidatkinja za sveticu: Nakon osude napravila je nevjerojatan pothvat

Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. godine. Osnovnu, građansku i učiteljsku školu polazi kod sestara Milosrdnica u Zagrebu, gdje završava Višu pedagošku akademiju. Kao  nastavnica službuje u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Kutini, Gračacu. 1935. godine dobiva stalno namještenje u Zagrebu u Građanskoj školi.

Potaknuta primjerom i osobnim poticajima Ivana Merza prihvaća ideju Orlovstva i sudjeluje u pripremama za osnivanje Sveze hrvatskih orlica. Godine 1927. godine postaje prvom predsjednicom i ostaje na tom položaju sve dok beogradski diktatorski režim nije ukinuo Orlovstvo 1929. godine.

Sljedeće godine osniva se križarska organizacija i Marica Stanković postaje predsjednicom ove nove katoličke organizacije. Na tom položaju ostaje do 1945. godine. Počela je pisati veoma rano, još kao učenica učiteljske škole, a najveći broj članaka objavila je u časopisu "Za vjeru i dom" kojemu još 1926. godine postaje urednica i glavna suradnica.

FOTO: Marica Stanković.hr

Objavila je knjigu

Godine 1944. objavljuje knjigu "Mladost vedrine" u kojoj iznosi povijest ženskog dijela križarske organizacije kao i svoje poglede na odgojni rad s katoličkim djevojkama. Godine 1943. na prijedlog zagrebačkog nadbiskup  Alojzija Stepinca, Papa Pio XII. dodijelio joj je visoko crkveno odlikovanje "Pro Ecclesia et Pontifice" ("Za Crkvu i za Papu") za njezine zasluge na polju katoličkog odgoja i apostolata.

U 15 godina svoga rada u katoličkim organizacijama, Marica Stanković posjetila je 493 društva, održala je 843 predavanja i govora, 780 redovnih i izvanrednih sjednica, riješila je sama 43.000 društvenih dopisa, a privatno dopisivanje s pojedinim članicama iznaša 12.452 pisama. Objavila je ukupno 652 pisma. Apostolski put, kad bi se izrazio kilometrima, što ga je Marica prešla, iznosi 18.425 km. 

Godine 1938. Marica postavlja prve temelje za ostvarenje Merzove ideje – osnivanje svjetovnog instituta, koji je nazvan "Zajednica suradnica Krista Kralja" i 1953. godine crkvene vlasti su je i formalno odobrile. Dolaskom komunističkog režima, Marica je pokazala nevjerojatnu hrabrost u suprotstavljanju njegovim politikama.

FOTO: Marica Stanković.hr

Nasilno preuzimanje vlasti

Već u prvom mjesecu nakon nasilnog preuzimanja vlasti, 2.lipnja 1945.godine komunisti sazivaju u Radničkoj komori veliki zbor prosvjetnih radnika na kojem se željelo informirati što nova državna vlast očekuje od njih i kako u novom sistemu treba odgajati djecu i mladež. U referatu napali su nadbiskupa Stepinca raznim klevetama. Tada se javila i Marica Stanković, protestirajući protiv kleveta. 

Uhićena je 1. rujna 1947. godine i na iskonstruiranom procesu punom lažnih optužbi i podvala osuđena je 24. siječnja 1948. na pet godina robije, jer je "djelovala protiv naroda i države" itd.  Zajedno s Maricom Stanković osuđen je šibenski svećenik don Ante Radić te još sedam djevojaka: Nevenka Šarin, Slavica Tuškan, Emilija Hlavaček, Darinka Dugački, Štefica Duković, Darinka Manc i Danica Pirija.

FOTO: Udruga Ivan Merz

Sve je zabilježila u dnevniku

Svoju obranu zaključila je riječima: "Kad ne mogu sve izreći što želim, završavam s parolama kojima sam služila cijeli život: "Živio Krist Kralj, živio Sveti Otac Papa, živjela Katolička Crkva, živjela kršćanska Europa".  Svih pet godina robije Marica Stanković provela je u kaznionici u Sl. Požegi zajedno s drugim osuđenicama u teškim  fizičkim i psihičkim uvjetima, radeći često i teške fizičke poslove.

Hrvatski blaženik ubijen je na kućnom pragu: Komunisti mu nisu dopustili pokop u rodnoj župi

O svemu tome ostavila je  zapise u svojim uspomenama "Dnevnik patnja". Izišla je iz zatvora nakon pet godina, a ostatak života posvetila je svome životnom djelu, utvrđivanju Zajednice Suradnica Krista Kralja, koja je za njezina života dobila i službeno crkveno odobrenje. Marica Stanković umrla je  8. listopada 1957. godine u Zagrebu i sahranjena je na Mirogoju, a pogreb je vodio tadašnji  zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, piše Bitno.