MILAN STIPIĆ

Grkokatolički biskup u Hrvatskoj: Svećenici trebaju više širiti Evanđelje, a manje sudjelovati u politici

Autor

bl

Drevna Križevačka eparhija za vjernike katolike istočnog obreda dobila je svog 14. po redu vladiku u osobi mons. Milana Stipića, dosadašnjeg apostolskog administratora. Vladika Stipić najmlađi je biskup u Hrvatskoj i deveti najmlađi u katoličkom svijetu.

27.10.2020. u 15:24
Ispiši članak

Njegov ured nalazi se u eparhijskom ordinarijatu kojega je nakon više od 60 godina vratio u Križevce gdje je i sjedište eparhije. Biskup Stipić progovorio je za Otvoreno.hr o odnosu grkokatolika i pravoslavnih vjernika, brojnim izazovima koji ne zaobilaze Hrvatsku, društvu i Crkvi, svom viđenju treba li se Crkva miješati u politiku, Vatikanskim ugovorima i papinoj podršci gay parovima.

"Nije nas baš tako malo kako se misli, istočnih katolika je u svijetu 25 milijuna. Istočne crkve imaju svoj Sinod koji autonomno izabire biskupe, papa ih samo potvrdi. To je praksa u Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi i grkokatoličkim crkvama na Bliskom istoku. Inače je neka tendencija da se kod istočnih katoličkih crkava, ali i kod pravoslavnih biraju mlađe vladike. Spontano je to postala tradicija, na neki način. Tako da ni moj slučaj nije izuzetak. Makar, u našoj Križevačkoj eparhiji biskupa imenuje izravno Sveti otac", rekao je Stipić.

Objasnio je i područje Križevačke eparhije koja je teritorijalno najveća i proteže se na teritorij čak tri države.

"U Križevačku eparhiju pripadaju grkokatolici u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Našu zajednicu čine hrvatski grkokatolici sa Žumberka, iz Zagreba, Križevaca i ostalih mjesta u RH. Zatim, imamo veliki broj Rusina koji su se u istočnu Slavoniju i Srijem doselili negdje u 18. stoljeću. Tu su i Ukrajinci koji su u naše krajeve došli krajem 19., početkom 20. stoljeća. Tu su i grkokatolici iz Makedonije, Slovačke i Mađarske koji su doselili u naše krajeve u novije vrijeme, a nađe se i pokoji i grkokatolik s Bliskog istoka. U cijeloj eparhiji imamo 40-ak župa sa 40-tak svećenika, dva monaha i ženske samostane časnih sestara", ukratko je predstavio zajednicu.

"Mi smo jednako katolici kao i rimokatolici, ali se ne sramimo svoje tradicije i svoga identiteta'

"Ima toga i danas i vrlo se često dogodi da nas miješaju s pravoslavnima što je u jednu ruku i prirodno jer mi imamo gotovo jednaku vanjsku ikonografiju kao i pravoslavni. Mi se ne sramimo svoje tradicije i obreda jer je to dio našeg identiteta. Što se tiče pitanja odnosa prema drugima i drugačijima, to je problem mentaliteta. Zašto bi se netko gnušao bilo koga druge vjere ili drugačijeg obreda, drugačije boje kože ili podrijetla? Trebamo odgajati novu generaciju koja neće imati predrasude ni prema muslimanu, židovu, pravoslavcu, protestantu ili katoliku. Mi smo premala zemlja da bismo si dozvolili takav luksuz i to može biti jako opasno, pogotovo u nesigurna vremena. Da zaključim, činjenica jest da naš vanjski izgled i cijela naša liturgija ima velike sličnosti s pravoslavnom crkvom, ali mi smo jednako katolici kao i rimokatolici, odnosno katolici rimskog obreda. I to je vrlo bitno da se zna", rekao je.

Miješa li se Crkva u politiku odgovorio je da se Crkva miješa u politiku na način da jasno kaže svoj stav o svim bitnim pitanjima u zemlji u kojoj se 80 posto stanovništva deklarira katolicima. No, ne na način da Crkva nameće državi što treba raditi, već da se u jednom konstruktivnom dijalogu zalaže za  opće dobro i za dobro vjernika koji u toj državi žive.

"Svaki biskup može imati svoje mišljenje i istaknuti svoj stav, ali onda mora stajati iza toga. Poštujem svakoga biskupa i ne mogu ulaziti u tumačenje pojedinih izjava. Po mom uvjerenju bilo bi puno bolje da svećenici i biskupi nastupaju više u širenju Evanđelja, a manje u dnevnopolitičkim opservacijama. Jer zbog širenja Evanđelja smo tu. Moje je osobno mišljenje da je potrebno ljude odgajati u slobodi vlastite savjesti kako bi sami mogli učiniti ispravan izbor. Kako kod glasovanja na izborima, tako i kod bilo kojeg drugog izbora u životu. Mi moramo odgajati vjernike da nauče živjeti po slobodi vlastite savjesti. Osobno u svojim propovijedima uvijek nastojim približiti ljudima život i svakodnevicu, poučiti ih vjeri kako bi svoje prepreke i poteškoće lakše savladavali u zajedništvu s Kristom. To je temeljna zadaća svećenika i biskupa".

O odnosima s pravoslavnom crkvom rekao je da postoji to povijesno nasljeđe koje je teško i prisutno, ali danas su odnosi mnogo relaksiraniji nego što su bili. 

Imao sam vrlo lijepe susrete i s mitropolitom Porfirijem u Zagrebu, i vladikama Jovanom i Gerasimom u Pakracu i Karlovcu i mogu reći da pristupamo jedni drugima u dobroj vjeri, pogotovo kada imamo mnogo zajedničkog u liturgiji pa se po tom pitanju nalazimo u razumijevanju. Također, bio sam nedavno u Vojvodini gdje je naša eparhija svetog Nikole i gdje kao vladika služi Đura Džudžar. I vidio sam sasvim solidne odnose grkokatolika i pravoslavnih. To je način kako se odnositi jedni prema drugima i u budućnosti, bez nekih pretenzija i negativnih vibracija. Imamo povijesnu datost koja je utemeljena i takva će ostati, ali to nije razlog da se kao braća ne susrećemo u Kristu. 

Vatikanski ugovori

O tome je li vrijeme da se revidiraju Vatikanski ugovori i da se Crkva financira isključivo darovima vjernika, Stipić je rekao da "Vatikanski ugovori reguliraju mnoga pitanja u odnosima između Svete Stolice i RH i mnoga pitanja između naše države i Crkve".

"Kad se govori o Vatikanskim ugovorima, većinu ljudi zanima pitanje financijskih sredstava. Na temu revidiranja Vatikanskih ugovora mogu  razgovarati i odlučivati zajednički oni koji su taj ugovor i sklopili, a to su Sveta Stolica i RH. Osobno sam obišao mnoge svećenike i nisam susreo puno bogatih svećenika koji se razbacuju, što je neka tendencija u promišljanju ili opće prihvaćeno razmišljanje. Individualno ima sigurno i takvih. Ali velika većina naših, ali i rimokatoličkih svećenika živi sasvim prosječno. Netko možda ima bolju župu i okolnosti, nema obitelj pa troši na druge stvari. Bilo bi jako dobro da svećenici budu skromni u svojim životnim navikama. Nažalost, dogodilo se to da je nakon komunizma i nove društvene realnosti materijalno postalo nekako bitnije, pa se gradi, kupuje, troši. Ljudi to vide i shvaćaju da to sve ide iz njihovih plaća. Moje mišljenje je da svemu trebamo pristupati skromno, s odgovornosti i zahvalnosti". 

U javnosti se često kao točka prijepora spominje vjeronauk.

"Smatram da je dobro što je vjeronauk u školi. Međutim, treba gledati da vjeronauk bude organiziran na način da se djeca koja ne idu na vjeronauk zbog toga ne osjećaju zapostavljenom ili da im nepohađanje vjeronauka ne  stvara poteškoće te da se na njih loše gleda. Ja sam se više puta susreo s predrasudama i znam kako je to biti drugačiji. Moguće je organizirati nastavu tako da djeca pohađaju vjeronauk, ali isto tako da i djeca koja ne idu na vjeronauk imaju adekvatan sadržaj koji će pohađati. Postoje mnoga katolička djeca čiji roditelji nisu praktični vjernici te im je taj sat vjeronauka jedini susret s Crkvom ili Bogom", rekao je.

"Također, religioznost je važan segment čovjekova života i ne bismo ga trebali zapostavljati. U mnogim tehničkim školama djeca uče matematiku, računanje ili mjerenje itd. i mnogi smatraju da humanistički predmeti za njih nisu važni. Pa zar tesar, elektrotehničar, kamenoklesar ili netko drugi nije dostojan znati nešto i o književnosti, glazbi, povijesti? Tako i ovo. Nikoga ne bi trebalo smetati pohađanje vjeronauka u školama zato jer je to sloboda izbora. Svakome se treba dati mogućnost da izabere, muslimanskoj djeci na islamski, pravoslavnoj na pravoslavni vjeronauk, onima koji nisu vjernici etika ili nešto drugo. Vjeronauk treba biti nešto što će djecu obogatiti kao ljude, a ne ih osiromašiti", rekao je mons. Stipić.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.