Daruj mi malo svoga vremena

A ipak, sve to može biti samo privid, može biti kulisa iza koje se krije netko tko se ne usudi darovati sebe, žrtvovati i otkinuti od svog vremena, svojih navika, svojih hobija, svojih prohtjeva. Roditelji će i danas radije djetetu kupiti bilo koji dar da se zabavlja, samo da ne moraju biti s njime, darovati mu svoje vrijeme.

Trebali bismo nekada razmisliti o istinskom darivanju. Isus nas upozorava na zavodljivost izvanjskih postupaka kod ljudi. Bog se ne da zavarati. On odbija pobožne čine i obilnu milostinju onih koji sve to čine kako bi ih ljudi vidjeli i hvalili. Nasuprot tome, prihvaća i stavlja kao uzor skromnost običnog čovjeka, ili pak siromašne udovice koja je dala čista srca, velikodušno, bez računice ono što je imala. Isus napominje da je velika razlika: dati obilno i to zato da drugi to vide – i dati malo, skromno, ali iskreno, od srca.

Neki imaju malo, možda u očima mnogih to što ti siromašni imaju nema nikakve vrijednosti, ali za njih to što imaju znači sve. I kad to poklone drugima onda je to više nego li svi silni milijuni kojima se bogataši razbacuju i to čine poprilično bučno. Takvi daju iz svoga izobilja, od svog suviška. I misle su da su time zadužili Boga.

Bogu nije do količine novca, nije mu do materijalnoga: Bog gleda u srce, jer u srcu leži prava nakana. Pravi, istinski dar se krije u srcu.

Stoga nas Isus poučava da darujemo iz iskrenosti srca, pa i onda kada to predstavlja žrtvu – podsjećajući da i on svojevoljno daruje sve od sebe, žrtvuje vlastiti život za nas. On dobro vidi koliko mi darujemo i da većina našega darivanja ne uključuje žrtvu. Najdarežljiviji smo tek onda kada svoje darivanje ne svedemo samo na materijalno, premda je i to potrebno, nego kada se žrtvujemo svojom zauzetošću za ljude oko nas, za narod, za čovjeka.

Svi možemo darivati. Samo to ovisi kakvo nam je srce. Isus iskazuje sve počasti onomu koji istinski daruje. U ovome smislu siromah je bogataš, a bogataš je siromah. Malo se daje od života, jer je malo ljubavi. Neki su opsjednuti sami sobom. Stalno se boje da će ostati "sami". I što god se više uvlače u sebe više postaju sami i bez drugih. Što se više izlazi iz sebe, što se više daruje sebe nikada se ne ostaje sam.

Taj je kao ćup Ilijine udovice. Uzima se iz njega, a on se ne prazni. Iskreno darivanje ne samo da darovatelja preobražava, ono preobražava i onoga kom se daruje. Otvara mu oči i srce. Svi smo mi ti koji i dajemo i darujemo, ali isto tako i primamo. Jedno i drugo nam je potrebno, i darivanje i primanje darova. Nekada darivanjem izrečemo i otkrijemo više od svih naših riječi. Darivanjem izričemo neizrecivo, otkrivamo ljubav zato od darivanja nitko nije "oslobođen" bez obzira koliko imao ili nemao.

Bog je čovjeku darovao Boga. Darovao je samoga sebe u Isusu. I to je poziv čovjeku koji je u svojoj strukturi "na sliku Božju". Darivajući… čovjek postaje više čovjek, više postaje "kao Bog". Ljubi se darivajući!

“Lako je Krista slušati. I još je lako, zatim, na to ne reagirati, ali teško je to što on od nas traži  živjeti. Gospodine, dopusti mi,  ne da sam budem utješen nego da ja tješim. Ne da se mene ljubi, nego da ja ljubim. Jer tko sebe daje, taj prima,  tko sebe zaboravlja taj se nalazi  tko prašta, tome će se oprostiti;  a tko umire, bit će  rođen za vječni život”.

“Ljudi su predugo živjeli jedni uz druge, danas znaju da moraju živjeti zajednički. Moramo ih naučiti da sutra žive jedni za druge”.

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!". Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak".Iz evanđelja po Marku