Dario Šimić progovorio o fatalnom susretu s poznatom mističarkom: 'Proplakao sam'

Dario je s 20 godina postao hrvatski reprezentativac, s 23 godine osvojio je broncu u Francuskoj, potpisao za milanski Inter, nakon čega je prešao u Milan, onda u Monaco, pa natrag u Dinamo i završio karijeru s 34 godine. Broji 100 nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, bio je na tri svjetska i tri europska nogometna prvenstva, neke su od činjenica iz Darijeva života.

Svjedočeći da je moguće uspjeti u životu i biti vjernik, Šimić je kazao da je čovjeku uzalud  sve ako nije sretan i ispunjen, što ne može biti bez vjere. Opisao je jedan svoj krizni period oko 25. godine dok je igrao u Milanu, kada je osjećao pritisak, potištenost, anksioznost i nije vidio svjetlo na kraju tunela. Imao je sve u životu, a nitko mu nije mogao pomoći. Morao je u poslu biti jak kao stijena, a u sebi se nije tako osjećao.

Čitao je knjige Marije Valtorte, mističarke koja je prema svojim viđenjima opisivala dosta detaljno Isusov zemaljski život. Priznao je da je proplakao. "Meni je Bog konkretno pomogao i počeo pomagati u mojoj situaciji. Osjetio sam, i to je ono što mi je najljepše bilo, svjetlo na kraju tunela, neko rješenje, put… I bilo mi je bolje. Onda sam htio produbiti svoju vjeru da vidim što se nudi kako bih mogao sam sebi pomoći da mi bude bolje. A to želi svaki čovjek", opisao je Dario jednom prigodom za Bitno.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

'Svjetlo na kraju tunela'

Duhovne vježbe sv. Ignacija su mu pomogle da produbi vjeru Šimić je ispričao kako je čuo za neke svećenike karizmatike i mise na kojima se moli za zdravlje, a kasnije je i samo pošao na te susrete razumjevši da Bog ne šuti nego se i danas obraća ljudima. Shvatio je da čovjek, ako trenira svoje tijelo treba trenirati i svoj duh da bude jači, a duh je iznad tijela.

Počeo je obavljati duhovne vježbe sv. Ignacija koje u svakodnevnici traju šest mjeseci, a sastoje se od toga da se razmatraju biblijski tekstovi kroz šest dana, a sedmi se razgovara s pratiteljem. Doživio je da mu ti tekstovi nešto govore te je počeo plakati, raditi na sebi, razmišljati, stavljati se u neki osobni odnos s Isusom koji govori ljudima, probati osluškivati i otkrivati neke stvari gdje griješi.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Pomogle su mu duhovne vježbe

Objasnio je da je nekad išao na misu zato što se to radilo u njegovoj obitelji, a onda se to promijenilo i na misu ide susresti se sa živom Bogom. Shvatio je kad se Boga stavi na prvo mjesto onda sve stvari dođu na svoje mjesto i sve bude lakše. Na početku svog duhovnog puta čovjek bude euforičan i htio bi sve obratiti u pet minuta, a duhovne vježbe sv. Ignacija su mu pomogle da ode u dubinu. 

Papa Franjo otkrio kojeg sveca nosi u medaljonu: 'Pomaže mi da napredujem'

To ga je poticalo da bude bolji nogometaš, a ne da bježi u neku duhovnost. Shvatio je da treba slaviti Boga na terenu. "Da, nogomet je važan, ali nije najvažniji. Prvo je Bog, pa nogomet!". Više nije išao u život samo svojim snagama, nego je neke stvari predavao Bogu i onda mu je bilo lakše, zaključio je poznati nogometaš.