PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Čudo jednog glasa!

Autor

dmš

Reče Isus: "Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznam i one idu za mnom, ja im dajem život vječni. I nikad neće propasti i nitko ih neće otrgnuti iz moje ruke."

10.05.2019. u 10:39
Ispiši članak

Među svagdašnja čudesa spada i čudo ljudskoga glasa. Tko malo razmišlja, uočit će da do danas nije bilo lako izmisliti glazbeni instrument koji bi imao kvalitete ljudskog glasa: toplinu, raspon, elasticitet, pokretljivost koju se može dobiti tim organom. Zato je pjesnikinja Zenta Maurina rekla: "Više volim jednostavan ljudski glas, nego sve instrumente ovog svijeta".

K tome je i naš glas jasan znak naše osobnosti i našeg karaktera. Ovo ne otkriva samo naše podrijetlo i školovanje, nego se po njemu može prepoznati i naše držanje i naše duševno stanje. Po njemu govori naša nutrina. Glasom izgovaramo sami sebe. On se može, i protiv naše volje, promijeniti tako da djeluje nesigurno ako ne ostajemo pri istini.

Glas se očituje kao mjesto samodoživljaja, samosusreta, pronalaska sebe i vladanja sobom, preko njega opažamo jesmo li preglasni ili pretihi, jesmo li nutarnje mirni ili uzrujani, ispravni ili neozbiljni, sretni ili nezadovoljni, jesmo li u jedinstvu sa samima sobom ili razjedinjeni.

Tko vježba slušati svoj glas uočava još dublje. Uočit će da je u njegovu glasu još jedan drugi glas. Glas u glasu je "glas savjesti." On dolazi iz dubine naše duše i zove nas k istini. O tome priča Dostojevski u jednoj maloj priči ugrađenoj u njegov veliki roman "Učenik". U središtu stoji čovjek koji je na sebe navukao veliku nepravdu. I ona se u njemu smjestila. Svatko tko ga je čuo, mogao je osjetiti da on nije u jedinstvu sa sobom. Jednoga dana on mijenja svoj život. Napušta pijančevanje i počinje činiti mnoga dobra djela. Za njega reče Dostojevski: "Njegov govor je bio uočljiv, čak mu se i glas promijenio."

Kristov glas je tako poseban da može doseći i najdublje stvari u čovjeku da bi ih probudio, ozdravio, spasio. To je glas "Dobroga pastira".

Nemojmo zaboraviti da se Isus ne smatra nekim pastirom, nego Dobrim pastirom. I zato nema nikoga tko nam se može bolje otvoriti, tko će nas, bolje od njega, voditi i čuvati: "Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznam i one idu za mnom", jer su ga prepoznale po njegovom, nezamjenjivom glasu.

Kako možemo upoznati glas Dobroga pastira? Samo ako naučim slušati njegove riječi. Svatko ima nutarnje uho. Postoji ton kojega prepoznajem, govor za kojega sam siguran da me neće prevariti. Slušanje njegove riječi mijenja našu nutrinu.

I tako ćemo sami postati dobri pastiri, jedan za drugoga: muž za suprugu, supruga za muža, roditelji za djecu, djeca za roditelje, prijatelji za prijatelje, ljudi za ljude.

Ono što nas sve zajedno spaja jest glas Dobroga pastira. On ih čuva od propasti, jer ih nitko i nikad ne može oteti iz njegovih ruku.

To ne znači da će ti ljudi biti pošteđeni nedaća, bolesti, patnje i smrti. To znači, još i više, da ni u najdubljim, najvećim bolima i tami neće izgubiti vjeru da ih On obuhvaća rukama punim ljubavi. Pa čak ni najgori strahovi im ne mogu oduzeti svijest da žive u sigurnosti i obrani Dobroga pastira. Stoga je važno čuti i onda ono što čujem živjeti ljubeći svakoga čovjeka.


Iz Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

"Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo."

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.