Crkva slavi jednog od najvećih: 'Kralj gozba i zabava' postao je jedan od omiljenih svetaca

Rođen početkom 1182. godine u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane Franjo je odrastao okružen novcem zbog čega je u  mladosti bio prilično lakomislen te poznat kao vođa mladenačke asiške družbe, "kralj gozba i zabava". Iako bogat, nije bio škrt što će se kasnije pokazati jako bitnim za njegovo redovničko djelovanje.

Kao brojni mladići tog perioda bio je željan slave pa je sanjao o viteštvu. Pridužio se stoga 1205. carskoj vojsci tijekom rata između Asiza i Perugie, no umjesto časti i naslova dospio je u zarobljeništvo. Upravo u tom periodu Franjo shvaća da nije sve u novcu te se nakon puštanja iz pritvora sve više prepuštao razmišljanju i molitivi.

U tom periodu promjene Franjo se susreće s gubavcem te ga, unatoč prijašnjoj odbojnosti prema toj skupini, ljubi u ruku. Tu promjenu sam Franjo je pripisao Bogu. Drugi bitan događaj u njegovom duhovnom putovanju dogodio se dok se molio u napola srušenoj crkvici sv. Damjana. Uronjen u molitivu čuo je tad glas s Raspela: "Franjo, vidiš li kako se ruši moja kuća? Hajde, obnovi je!".

'Gospodin mi je dao braću'

Odlučio je tad da će obnoviti crkvicu sv. Damjana no ubrzo je shvatio da se Kristva zapovjed odnosila na živu Crkvu. Nakon toga tijekom mise je čuo riječi Matejova evanđelja koje su ga potaknule da popravi Crkvu: "Idite… Propovijedajte… Bolesne liječite… Gubave čistite… Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir…"

Franjin otac nikako se nije mogao pomiriti sa sinovom promjenom te ga je 1207. tužio biskupu, a ovaj na gradskom trgu napravio javno suđenje. Franjo je tad skinuo haljine i vratio ih ocu uz riječi: "Čujte svi vi i dobro razumijte: dosad sam zvao Petra Bernardona svojim ocem, ali budući da sam odlučio služiti Gospodinu, vraćam mu novac zbog kojeg se uzbudio i sve haljine koje posjedujem od njegova vlasništva; od sada ću govoriti: 'Oče naš, koji jesi na nebesima.'"

Tako započinje njegov život u materijalnom siromaštvu, a radikalan način života ubrzo je privukao pažnju te su mu se počeli pridruživati mladići. Franjo je tad zapisao svoju poznatu rečenicu "Gospodin mi je dao braću", te odlučio da će se bratstvo nazivati "red manje braće". Pravila njihova života 1209. godine potvrdio je papa Inocent III.

FOTO: Duje Klaric/CROPIX

Fratri, ujaci, braća,...

Franjo je poznat i po svojim stigmama (Isusovim ranama) koje je primio na brdu La Verni 14. rujna 1224. godinama, "sestricu smrt" Franjo je dočekao  pjevajući 3. listopada 1226. g. u Porcijunkuli, crkvici ispod Asiza. Svetim ga je već 15. srpnja 1228. proglasio papa Grgur IX. 

Njegov red raširio se po cijelom svijetu, a veliku popularnost uživa među Hrvatima u domovini i dijaspori. Posebno značajni bili su za vrijeme osmanske vladavine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kad su imali jednu od ključnih uloga za očuvanje katoličke vjere i hrvatske kulture.

Splitski HDZ-ovac progovorio o vjeri: 'Mislim da su teolozi ovdje pogriješili'

Franjevci su danas podijeljeni u četiri reda. To su Red male braće za muškarce, Klarise za žene, Franjevački svjetovni red (FSR) u kojem su muškarci i žene laici, a iz kojeg je nastala Franjevačka mladež (FRAMA), te Franjevci trećereci glagoljaši koji je muški samostanski red.