PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Cijena jednoga čovjeka!

Autor

dmš

Po čemu cijenimo svoju vrijednost? Društvo ima svoja pravila, svoje obrede po kojima određuje cijenu jednog čovjeka.

29.08.2019. u 14:35
Ispiši članak

Rang liste kod neke manifestacije, za stolom, po odijelu, po tituli, po automobilima koje vozimo. Svi se mi žurimo mjeriti svoje vlastite vrijednosti i vrijednosti drugih ljudi po tim mjerilima. Ova pravila nam redovito drugi propisuju. A da li se moj osjećaj ravna po tim vrijednostima koliko sam ja za druge vrijedan?

Određujemo vrijednost čovjeka po novcu, prihodima. Što više prima, to veći rang ima u društvu. Primanja nezaposlenih su najniža i zato nezaposleni imaju slabu samocijenu.

Oni neugledni sjedaju na kraj stola u tihoj nadi da će biti uočeni i pozvani na malo više.

Na neko prikladnije mjesto. Je li to držanje i ponašanje na koje nas Isus želi potaknuti?

Neprisiljeno, svi gore navedeni bi trebali jednom razmisliti kada su oni stvarno radosni. Sreća zbog nekog statusnog simbola – traje kratko. Treba tu sreću stalno obnavljati i učvršćivati. Od toga se, u biti, ne može živjeti. Što me usrećuje kod nekog poziva za neki svečani ručak? Zgodni sustolnici, ostvareni susreti, života vrijedni ugodni razgovori, ukusno jelo? Briga za što višim mjestom uništava sve te male radosti, jer se ide samo za statusnim simbolom.

Kod nekih svečanosti i svečanih stolova znamo da su gosti na kraju stola češće neusiljeni, radosniji, zabavniji, nego «oni gore».

A što misli Isus kad kaže: «Tko se ponizi, uzvisit će se, a tko se uzvisi, ponizit će se». Isus nam, ovim primjerom iz života, želi dati poticaj da pazimo na to da su Božja pravila i mjere sasvim drugačije. To je vidljivo pokazao kad je rekao da smo braća. I ako dodamo ovom pripovijesti o milosrdnom Samarijancu, naša braća i sestre su, na poseban način, oni koji su u nevolji. I zato nas Isus poziva da baš te ljude pozovemo za stol i da ih uvedemo u svoj život.

Bog nam je darovao samovrijednost, pa tko dobije ovu nutarnju slobodu da nam je samovrijednost darovao Bog, i to nezasluženo, može ga se smatrati blaženim. Ovim ljudima nije do priznanja ljudi i ne zanima ih da li ih ljudi uopće poštuju. Oni imaju veliku nutarnju slobodu koja se mjeri dobrotom i ljubavlju koju šire oko sebe. Time izgrađuju čovjekoljublje koje ih vodi u vječnost.

Iz Evanđelja po Luki

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.