Božićna poruka vojnog biskupa: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi

Draga braćo i sestre,

1. ispunjeni radošću kakvu nam samo Božić – svetkovina Rođenja Isusova – može darovati, ponavljamo ove riječi sv. Pavla i preko njih očitujemo našu zajedničku vjeru u ono što one izriču: Da, pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi! Pojavila se u Betlehemu judejskom, pojavila se u tijelu novorođenog Djeteta Isusa. Pojavila se u vremenu, pojavila se u povijesti. Pojavila se da više nikada ne iščezne s obzorja čovječanstva i ovoga svijeta. Pojavila se, dapače, da svakom čovjeku i svemu svijetu otvori beskrajne horizonte vječnosti, otkrivši mu lice Boga koji se u ljudskom tijelu posve predao čovjeku da tog istog čovjeka, stvorena na svoju sliku i priliku (Post 1, 27), uzdigne do božanskih visina! Eto srži Otajstva kojega na Božić slavimo: "Božji je Sin postao čovjekom da nas učini Bogom" (Sv. Atanazije, De Incarnatione, 54, 3: PG 25, 192).

I to svakog čovjeka, jer je taj Bog – Bog stvoritelj, jer je taj Bog – Bog ljubitelj, jer je taj Bog – Bog spasitelj, spasitelj svakog čovjeka: »O čudesne li razmjene! Stvoritelj roda uzevši oduhovljeno tijelo udostojao se roditi od Djevice; bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim boštvom.« (Sv. Leon Veliki, Govor 2O Rođenju Gospodnjem, 2.1, u: KKC, br. 526.).

Zato je naša radost velika i duboka, zato je ona – božićna radost! I, ako je autentična, ne može ne biti takvom. To je ono što od srca želim poručiti svima nama: da se iskreno i duboko radujemo, jer smo dotaknuti, realno i stvarno, takvom Božjom ljubavlju, takvom Božjom milošću, koja je za svakog od nas stalna, trajna i bezuvjetna…, ponizna i skromna, dohvatljiva u tijelu bespomoćnoga novorođenog djeteta, koje povijeno leži u jaslama (Lk 2, 13). »U tome Djetešcu, potrebitom svega, ono što Bog jest: vječnost, snaga, svetost, život, radost, sjedinjuje se s onim što smo mi: slabost, grijeh, trpljenje, smrt« (Kateheza pape Benedikt XVI. na općoj audijenciji, srijeda, 4. siječnja 2012.). Tek u tom svjetlu, i samo u tom svjetlu, jedino možemo ispravno dokučiti zagonetku onoga što znači čovjek, koje je to određenje, smisao i svrha njegova postojanja. "Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi" (Drugi Vatikanski koncil, Gaudium et spes, 22).

2. To Božje sagibanje k čovjeku, taj njegov silazak k nama, u našu ljudsku povijest, to njegovo preuzimanje svih naših ljudskih stvarnosti, uključujući i našu smrtnost, ta njegova milost koja se pojavila i koja je spasiteljica svih ljudi, stavlja pred svakog od nas temeljno pitanje: kako mi, kako svatko od nas osobno, u svojem životu i radu, odgovara na tu Božju ljubav? Trudimo li se na nju odgovoriti svojim autentičnim ljudskim i kršćanskim životom?

Eto, za svakog od nas izazova. I to pravoga i ozbiljnog: da, naime, na Božju ljubav odgovorimo svojom ljubavlju. I to konkretnom ljubavlju koja se ostvaruje u našoj konkretnoj svakodnevnici, u našim konkretnim odnosima, u našim konkretnim odlukama, našim konkretnim postupcima… Da tu, upravo tu, uvijek iznova očitujemo da zaista ljubimo dobroga Boga, našeg Oca, koji nam se u svomu jedinorođenom Sinu Isusu Kristu učinio tako blizim da je postao jednim od nas, te da istodobno očitujemo da zaista pravom ljubavlju ljubimo i svojeg bližnjega, brata čovjeka. Gospodin koji se u svojoj poniznosti k nama spustio da nas uzdigne pravoj veličini našega bića to od svakoga od nas očekuje. Očekuje, naime, da ne budemo ljudi „teoretske“ vjere, nego ljudi iskrene i konkretne vjere koja se dokazuje i pokazuje u našem svakodnevnom životu. Milost koja se u Betlehemskom djetetu pojavila od nas to očekuje. Očekuje da ju iskrena srca primimo kako bi i nas "odgojila da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista" (Tit 2, 12-14).

3. U tom našem nastojanju nismo sami. Dio smo velike Božje obitelji, Kristove Crkve, zajednice onih koji vjeruju, ljube i nadaju se. Isus Krist koji nam kao Dobri Pastir dolazi za Božić kako bi položio život svoj za ovce svoje, za Uskrs će Petru, i preko Petra svakomu od nas, uputiti ono temeljno pitanje: "Ljubiš li me" (Iv, 21, 15). Božić je za svakog od nas poziv da Kristu Gospodinu i mi odgovorimo: "Ljubim te". O našem odgovoru, o odgovoru svakog od nas pojedinačno na to pitanje ovisi budućnost Crkve, budućnost Kristova stada na zemlji (Usp. papa Franjo, propovijed na misi polnoćki u vatikanskoj bazilici, 24. prosinca 2018.). Ovomu bismo nadodali također da o našem odgovoru na ovo pitanje itekako ovisi i budućnost našega naroda.

Draga braćo svećenici, pomoćnici i djelatnici, koji ste u poslanju i službi Vojne biskupije, poštovani i dragi djelatnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, napose poštovani i dragi vjernici u mirovnim misijama po svijetu: svima Vama, svima nama, želim da u svoj život prihvatimo, iskreno i ozbiljno, konkretno i djelotvorno, ovu Božju milost koja se u djetetu Isusu pojavila kao naša spasiteljica, kao spasiteljica svih ljudi. I da na taj neizrecivi, jedinstveni, s ničim usporedivi iskaz Božje ljubavi prema čovjeku, kao sinovi kćeri Katoličke Crkve odgovorimo svojim osobnim i našim zajedničkim konkretnim, životnim odgovorom: "Gospodine Isuse Kriste, ja Te zaista ljubim!"

Želim svima čestit Božić i blagoslovljenu i uspješnu novu 2020. godinu.