Biskup Mrzljak prvi puta slavio misu u Purgi

Kapela Svetog Jurja u Lepoglavskoj Purgi izgrađena je godine 1749. i hrvatsko je kulturno blago koje se nalazi na listi dobara od nacionalnog značenja. Njena je unutrašnjost oslikana freskama najuglednijega pavlinskog freskoslikara Ivana Rangera, a stručnjaci su složni da je riječ o vrhuncu Rangerova stvaralaštva.

To je jedno od posljednjih njegovih oslika napravljeno pred kraj njegova života, u kojem je prikazao borbu između dobra i zla naslikavši sv. Jurja u borbi sa zmajem. Kapelica nije bila obnavljana tridesetak godina, a na inicijativu mons. Andrije Kišičeka, lepoglavskog župnika, krajem 2017. dobila je novo vanjsko ruho kojom se zaštitila njena unutrašnjost i propadanje freski.

Prema riječima mons. Kišičeka, obnova ne bi bila moguća bez svesrdne pomoći Varaždinske biskupije i biskupa Mrzljaka, stoga su ga pozvali da mu na tome zahvale, što su prije samog početka misnog slavlja učinili mladi iz Purge koji su mu darovali sliku sv. Josipa. 

Svoju zahvalu izrekao je i župnik Kišiček.

"Od srca zahvaljujem u ime vjernika iz Purge i cijele župe, posebno ljubiteljima Rangerova djela, na njihovu doprinosu za sanaciju ovog prelijepog objekta. Za koji dan započet će radovi konzervatora iz Zagreba na zaštiti od vlage i restauriranju Rangerovih slika, no to će sigurno potrajati više godina, ali ono što se započne uvijek se nekako i dovrši. Najveća zahvala pripada svakako dobrome Bogu, pokojnim pavlinima koji su ovu kapelu napravili, jer oni su nas njome zadužili, a onda i našoj biskupiji na čelu s našim biskupom. Ali i svim djelatnicima koje uključujemo u ovo sveto misno slavlje te ćemo za njih moliti. Zahvaljujem biskupu što je odvojio vrijeme da bude s nama i zahvaljujem Bogu na ovom velikom djelu koje nam je On pomogao učiniti", rekao je župnik Kišiček.

Biskup Mrzljak prvi je puta slavio misu u kapeli Sv. Jurja u Purgi, a u propovijedi podsjetio je kako su se prvi kršćani, skrivajući se od progonitelja, najprije na molitvu okupljali po kućama, zatim na grobovima mučenika, a kada je Crkva dobila slobodu počeli su graditi crkve, zgrade, građevine koje su dobile ime po zajednici Božjega naroda.

"Jer mi smo zapravo ta Crkva. Ova crkva, odnosno kapela, jest spomenik kulture, no ona ne bi bila crkva kada se u njoj ne bi sastajala Crkva, kada u njoj ne bi bila živa zajednica Božjega naroda. Zato takve građevine uvijek nastojimo sačuvati i kao spomenike kulture, ali još više kao spomenike naše vjere", poručio je biskup Mrzljak.

Zahvala za ovu kapelu ide mnogima, prisjećajući se posebno onih koji su je oslikavali. Podsjetio je i kako su u ono vrijeme umjetnici imali osjećaja za vrijedno te su bili sretni kad su mogli pridonijeti nešto. Radili su za stan i hranu, nisu toliko težili za materijalnim dobrima, nego su imali osjećaj da su napravili nešto vrijedno što će iza njih ostati i što će koristiti onima koji će tu dolaziti i nadahnjivati se tim umjetničkim djelima.

"Zato danas Bogu zahvaljujemo i nastojimo ovdje i na drugim mjestima čuvati to što su nam namrli naši pređi da bismo mogli dati i budućim generacijama kako bi se i oni mogli prisjećati tih vrijednosti; umjetničkih, ali i vjerskih, koje su svjedočili oni koji su tu dolazili", istaknuo je biskup Mrzljak, dodavši kako se crkve nisu gradile zato da budu umjetnička djela, nego da zaista budu prostori gdje će se sabirati Crkva.

Živimo u svijetu svagdanjega života a onda dolazimo na ovo mjesto gdje možemo zaista odgovoriti na Božje pitanje upućeno Adamu, ali i svima nama danas: „Gdje si?" i odgovoriti:

"Evo, tu sam, želim vršiti Tvoju volju, slušati Tvoju riječ, ići onim putem koji si nam Ti po Isusu pokazao kada je rekao Ja sam Put, Istina i Život", poručio je biskup Mrzljak.