BISKUP KOŠIĆ O LIJEPOJ NAŠOJ Zašto se u njoj ne može lijepo živjeti? Kao da netko namjerno proizvodi paniku i unosi nemir

Više od tisuću vjernika s područja Sisačke biskupije hodočastilo je u subotu 3. ožujka u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta mons. Antunom Senteom, ml. i tridesetak svećenika. 

Na početku homilije biskup je podsjetio kako je u Zagrebačkoj nadbiskupiji proglašena Godina svetog Josipa jer se ove godine slavi 330. obljetnica kako je Hrvatski državni sabor na molbu i preporuku zagrebačkog biskupa Martina Borkovića izabrao i proglasio svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva.

„Činjenica da je sveti Josip zaštitnik Hrvatske i postojanje ovog svetišta, koje su hrvatski biskupi proglasili nacionalnim svetištem sv. Josipa, razlog je našeg hodočašća u Karlovac, u ovo svetište. Vrijeme kad je Hrvatski državni sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Domovine bilo je bremenito događajima i opasnostima. Bilo je to 10. lipnja 1687., dakle, svega nekoliko godina nakon slavne kršćanske pobjede nad Osmanlijama u Beču 12. rujna 1683., a ne tako davno i što su u Bečkom Novom Mjestu na prijevaru pogubljeni naši nacionalni prvaci: ban grof Petar Zrinski i knez Fran Krsto Frankopan. Prema tome Turci su neprestano, već više stoljeća, nadirali na Zapad, prijeteći da pokore Europu, a mi Hrvati bili smo štit Europe, bili smo 'predziđe kršćanstva', jer su u toj invaziji najviše ginuli upravo naši hrvatski ljudi.

Činjenica je da se tada ta obrana više tumačila i shvaćala, kako s naše tako i s agresorske strane, kao sraz kršćanstva i islama, pa je tako i papa Klement VIII., nakon slavne pobjede u 16.st. u Sisku, točnije 22. lipnja 1593., našem hrvatskom banu Tomi Bakaču, čestitao na tome da se kršćanstvo obranilo od islama. Što reći i na drugu opasnost, koja se zvala protestantizam. Hrvatski državni sabor je na više načina štitio katoličku vjeru, te je ne samo organizirao i financirao obranu od Osmanlija, nego je donio i propise o zabrani reformacije i protestantizma na tlu Trojedine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske kraljevine. Različite dakle ugroze Domovine bile su razlog zašto je Hrvatska po svojim predstavnicima izabrala svetoga Josipa za svoga zaštitnika", ustvrdio je biskup. 

U nastavku biskup Košić podsjetio je kako je sv. Josip i zaštitnik obitelji, radnika, zaručnika te posebno zaštitnik dobre smrti, jer se vjeruje da je uz njegov samrtni odar bio sam Sin Božji.

„Tako se možemo i mi danas njemu uteći u zagovor. Preporučujemo mu našu Domovinu Hrvatsku. Nije ona ni danas bez problema i teških iskušenja. Molimo ga da bdije nad našim hrvatskim narodom i nad našom domovinom 'da bi vazda sretna bila'! Molimo za naše obitelji, za djecu, da ne izumre naš narod, da se roditelji ne boje djece, da se žrtvuju za brojnu obitelj, da to ne bude sramota nego ponos u našem narodu: da u obitelji bude što više djece! Djeca su Božji dar, djeca su budućnost, djeca znače opredjeljenje za život…

Molimo i za naše radnike, da svi imaju posla, da marljivo rade, da se ne boje preuzeti odgovornost, ali da budu uvijek savjesni i da budu za taj svoj rad dobro plaćeni, da poslodavci ne manipuliraju njihovim sudbinama i sudbinama njihovih obitelji, da ih ne otpuštaju; molimo također da radnici, i osobito mladi i školovani ljudi, ne budu obijesni pa traže bolje uvjete napuštajući domovinu, nego da se radije bore za svoja prava u svojem kraju i ne napuštajući svoju rodnu grudu. Jer ako je ova zemlja 'Lijepa naša', koju su kroz povijest željeli zauzeti i Turci i Srbi, i Mlečani i Bečani, Mađari i Tatari… pa zar onda nije ona i nama lijepa?

Zar ne možemo već jednom od nje stvoriti mjesto gdje se može lijepo živjeti, gdje su ljudi zadovoljni i sretni? No, kao da uvijek netko namjerno proizvodi tu paniku i unosi nemir, razara postignute mogućnosti i sije strah za budućnost… Stvarno se pitam, je li to doista nečija namjera da uvjeri Hrvate kako ne mogu imati svoju neovisnu državu i kako ne znaju njome upravljati, kako je tuđin bio uvijek bolji naš gospodar i kako je kod tuđinca sve bolje i da Hrvat treba uvijek biti samo sluga…

Također molimo svetoga Josipa da se naši mladi ne boje sklopiti sveti crkveni brak, da djevojke pronađu svoje supruge, a mladići svoje supruge koje im je Bog namijenio, jer Bog spaja ljude i 'što Bog združi čovjek neka ne rastavlja'. Da ne bude rastava bračnih zajednica, da bračni supružnici sačuvaju svoje zajedništvo, da njihove obitelji budu slika Krista i Crkve, jer je to 'otajstvo veliko'! Obitelj naime predstavlja samu zajednicu Krista i Crkve te kao što Krist ljubi Crkvu, tako bi se morali ljubiti muž i žena u svojoj obitelji", rekao je biskup, istaknuvši kako uz milost bračnog poziva ide i poziv u duhovno zvanje, zvanje onih koji se posvećuju službi Crkve i životu za Crkvu.

„Molimo zagovor svetog Josipa da naša Sisačka biskupija ima dovoljno duhovnih zvanja: molimo za sve naše svećenike, molimo za naše bogoslove i sjemeništarce, za naše redovničke kandidate i kandidatice, te za nova zvanja, da se mladi hrabro odazovu na Isusov poziv. Potrebni su nam Božji pastiri, Božji svjedoci i oni koji žive za Crkvu te svima pokazuju put radosti kršćanskog života", zaključio je biskup. 

Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio mons. Sente. Istaknuvši veliku povezanostiSiska i Karlovca, mons. Sente je biskupu Košiću poklonio Medalju sv. Josipa. 

Misno slavlje animirali su članovi župnih zborova s područja Sisačke biskupije uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a hodočašće je zaključeno euharistijskim klanjanjem koje je predvodio đakon Hrvoje Zovko.