BISKUP KOŠIĆ 'Ne možete biti prihvaćeni od svih ako govorite istinu, istina se mnogima ne sviđa'

Uoči molitvenog doručka Sisačke biskupije u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu podsjetio je na začetak te ideje te sve ostvareno u devet godina obnove biskupije. Podsjetio je da je molitvene doručke počela organizirati tadašnja voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Marijana Petir koja je imala i iskustvo sudjelovanja na Molitvenim doručcima u Americi. Košić je prihvatio tu ideju i organizira ih već šestu godinu. Pozove se stotinjak osoba, ali odazove se šezdeset do sedamdeset. Očekuje veći odaziv ove godine jer je pozvana i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, koja se i odazvala.

Košić je istaknuo da je proteklo razdoblje bilo vrijeme izgradnje ustanova i institucija. Prvo je ustanovljen biskupijski Caritas, a potom Stolni kaptol Sv. Križa. Obnovljena je zgrada Velikog Kaptola koja je bila darovana da bi se mogli smjestiti biskupijski uredi. Neke crkve su u izgradnji, a neke, porušene u ratu, još uvijek nisu obnovljene. U ratu je stradalo više od 20 župnih crkava te osamdesetak kapela i župnih kuća.

Uz to je ustanovljena i Pučka kuhinja, gradi se dom za beskućnike, a studenti se stipendiraju preko zaklade 'Fra Bonifacije Ivan Pavletić'. Okruglu dvadesetu obljetnicu biskupskog ređenja neće slaviti.

Odgovorio je Košić i na pitanje o propovijedima o kojima se govori i tjednima nako što su izgovorene. "Svatko ima svoju odgovornost i način kako vidi stvarnost i dužan je djelovati prema savjesti i okolnostima. Ovo područje stradalo je u tursko vrijeme, u Drugom svjetskom ratu, a posebno u Domovinskom ratu. Bio sam župnik ovdje, iz prve ruke sam proživio Domovinski rat, bio sam prognanik, puno prijatelja je poginulo, neke i sad bije svakakva nevolja nakon toga rata i razaranja." Zaključio je da "ne možete biti prihvaćen od svih ako kažete istinu, mnogima se ta istina ne sviđa, i možemo se jedino moliti Bogu da se to ipak promijeni i da budu bolji uvjeti za naš narod i Crkvu."

O blaženom Alojziju Stepincu kaže da je "glas savjesti i kršćanskog zalaganja za čovjeka bez obzira na vjeru i naciju u vrijeme Drugog svjetskog rata kada je kao zagrebački nadbiskup vidio mnoge nevolje, ljudi su mu se obraćali, on je pomagao, spašavao. Imamo čast da se može dičiti da je na njegovo zauzimanje spašeno puno srpske, kozaračke djece i u Sisku."