Bibljisko utemeljenje i slikarstvo

U Nicejsko-carigradskom Vjerovanju ispovijedamo:

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.

Ova kratka molitva, na neki način ''lozinka'' u prva kršćanska vremena bila je pokazatelj tko je vjernik, a tko nije. U razdoblju žestokih progona kršćana, od mnogih se tražilo da znaju izmoliti vjerovanje naizust, napamet, a to je u ta vremena žestokih progona značilo da si vjernik – katolik. Vjerovanje je bilo znak raspoznavanja, lozinka za pristupanje kršćanskoj zajednici. Molitva Vjerovanje je ujedno ''kratki obrazac'' svih vjerskih istina u koje vjernik vjeruje. Uzašašće Gospodinovo je istina, predmet našeg vjerovanja. Vjerujući Božjoj riječi, vjerujemo da je Isus četrdeseti dan nakon uskrsnuća, uzet, uzdignut čudesno na nebo, uz obećanje da će poslati Duha Svetoga.

Biblijska svjedočanstva o čudesnom događaju Uzašašća Gospodinova

"Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu." (Mk 16, 19)

''I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.“ (Lk 24, 51)

''Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.“ (Dj 1, 8-11)

Prisutnost Blažene Djevice Marije kod čudesnog događaja Uzašašća (slikarstvo)

Umjetnici vrlo često prikazuju Gospu kao molitelja, koja stoji ili kleči u sredini, među apostolima sklopljenih ruku. Tim činom ona predstavlja Crkvu koja ostaje na zemlji. Blažena Djevica Marija u umjetničkim je prikazima pretežito u sredini kompozicije. Kao molitelj izražava svoje udivljenje i strahopoštovanja. Na nekim slikama živo gestikulira poput začuđenih apostola. Na većini umjetničkih slika Bogorodica i apostoli kleče, rijetko stoje. U talijanskom slikarstvu 13. stoljeća Isus koji uzlazi, lebdi i prate ga obično veliki broj anđela.