Adventsko 'brušenje' karaktera

Advent je svakako mnogo više od mnoštva upaljenih lampica po našim gradovima, od lijepo uređenih štandova po našim trgovima i ulicama. Više od natjecanja turističkih zajednica čiji će se grad bolje pozicionirati po adventskoj ponudi i raskoši. Duhovna dubina adventa je prekrasno izrečena u gregorijanskom napjevu iz petog stoljeća "Čuj jasni glas odjekuje". Napjev nam poručuje: "Čuj jasni glas odjekuje, u tami nas opominje: o da  sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi". Gregorijanski napjev nas poziva na budnost, u ovom sadašnjem vremenu, vezanom uz pripravu za ovogodišnji Božić i božićne blagdane. Pa, napjev kaže: "Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli, u visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja". Ispravno shvaćeni advent nije sjaj i raskoš, nije ni samo duhovna priprava za ovogodišnji Božić, nego je i priprava za drugi Isusov dolazak na kraju vjekova: "Kad iznovice dođe on i strahom zemlju napuni, nek ne kazni nas grješnike, nek pomiluje blago nas". To su duhovne poruke tog poznatog gregorijanskog napjeva iz petog stoljeća poslije Isusa Krista za adventsko vrijeme.

Adventsko "brušenje" karaktera

Nadam se da je svima nama dobro poznat pisac još iz srednjoškolskih dana Meša Selimović. Od mnoštva lijepih knjiga, poznata je njegova misao, citat: "Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu". Uistinu čovjek nije Bog, iako se neki ponašaju kao da su bogovi, kao da imaju svu moć nad ljudima i da su nezaobilazni oni i njihova volja. Čovjek je od Boga stvoreno biće, koje čitav život treba duhovno raditi na sebi, na svojoj naravi i "brušenju" svog vlastitog karaktera. Suzbijati svoju prirodu, kako je zapisao Meša Selimović, znači raditi na sebi, boriti se protiv svojih vlastitih loših navika ili teških karakternih osobina. Riječ je o trajnom samoodgoju, trajnom preispitivanju svojih postupaka, ponašanja, osobne naravi. Mešino životno iskustvo, iskustvo intelektualca i pisca odašilje snažnu poruku kako je čovjek često osoba koja kroti svoju narav, svoje emocije, svoj intelekt i dušu. I po tom suzbijanju nekih vlastitih svoji nagnuća postaje snažan, respektabilna osoba.

Što je narav?

U metafizici narav je sve ono što jedno biće tvori kao takvo. Pa, se u tom smislu govori o materijalnoj i duhovnoj naravi. Po Aristotelu i svetom Tomi narav je sve ono što je biće u samom sebi. Narav je dinamični vid biti  i postojati. A to znači, da je svaku čovjekovu narav u dinamizmu postojanja moguće preoblikovati, usmjeravati i korigirati. Po katoličkoj teologiji postoji čista narav. Čista čovjekova narav je nakon stvaranja, a prije istočnog grijeha. A pala narav je grijehom izgubljeno prvotno stanje čiste naravi, ali otkupljena i uzdignuta na zajedništvo s Bogom. Ta je pala narav samo ranjena i oslabljena, a potom Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem otkupljena.

Neke pozitivne, atraktivne osobine čovjekove naravi

U pozitivne osobine čovjekove naravi ulazi iskrenost, društvenost, transparentnost, inteligencija. Jedna od vrlo lijepih čovjekovih osobina naravi u naše vrijeme je znati slušati svog sugovornika. I to tako da sugovornik osjeća, vidi da ga slušamo, razumijemo, da nam je stalo do onoga što nam on govori. Nasuprot tome stoji jedna velika mana, izrazita nepristojnost našeg vremena, u kojem čovjek našeg doba nepristojno bulji tijekom razgovora u svoj mobitel, čita i piše poruke. Mobitel bi u tijeku razgovora dviju osoba trebao biti nebitan. Razgovor dvoje, troje, ili više ljudi je fokusiranje pažnje na te osobe sa kojima se družimo, pijemo kavu, ili ozbiljno razgovaramo. I tu nema mjesta za mobilno prekidanje razgovora. Nažalost je "buljenje" u mobitel postalo svakidašnjica po našim tramvajima, autobusima, kafićima i restoranima. Znao sam primijetiti ponekad kako neki objeduju u restoranu. Muž i žena ručaju i bulje svaki  u svoj mobitel. Vlada apsolutna tišina. Mala djeca šute, jedu i promatraju tatu i mamu.

Ide li to zajedno? Ručak obitelji, djeca, i buljenje u mobitel. Takve osobe kojih je u našoj domovini veliki broj trebaju se karakterno "brusiti". Treba ih poučiti, jasno im reći što je pristojno, a što nepristojno. Ako želite da za vas ne kažu da ste nezrele osobe, klonite se "mobiteliranja" tijekom bilo kojeg razgovora. Osoba koja sjedi s vama, koja je tu kraj vas, pije kavu, je trenutno najvažnija, najbitnija. Jedna od mana naših suvremenika je da se pretvaraju u ono što nisu. Tome pogoduju društvene mreže, a za takvo stvaranje krive slike o sebi su krive same osobe. Iskrenost i dalje ostaje jedna od ključnih osobina svake dobro odgojene i karakterne osobe. Jedna od loših karakternih osobina ljudi sa naših prostora je svrstavanje ljudi u dva ili tri tabora. Takvi ljudi zatvaraju svoj um u promišljanja i stavove tabora kome pripadaju, i nisu otvoreni za slušanje drugačijih promišljanja. A pogotovo za stavove drugih i drugačijih. Jedna od vrlo dobrih osobina čovjekove naravi, ili karaktera je jednostavnost i odsutnost bahatosti. Biti jednostavan u komunikaciji s ljudima je velika i pozitivna karakterna osobina. U pohvalama koje eventualno primamo, ne bi se trebali bahatiti, nego pokazati da su i drugi zaslužni za to što jesmo, što smo postigli. Posjedujemo li jednostavnost, iskrenost, otvorenost? Imamo li osjećaj da se "pretvaramo u uho" koje zna slušati i osluškivati titraje duše osobe s kojom se družimo? Ono što nekome obećamo, izvršavamo li dosljedno kako smo dali obećanje? Ili nakon niza upita pronalazimo razne izgovore kako bi se opravdali zašto nismo bili dosljedni.

Kako u adventu "brusiti" svoj karakter

Advent je dakako sasvim nešto drugo od onog što nam nude rasvijetljeni trgovi, reklame, adventski vjenčići, prodavači raznog nakita, ića i pića. Nažalost se već nekoliko dana prije početka adventa stvara navika slavljenja adventa i Božića po reklamama raznih poznatijih tvrtki. Zgodno je rekao G. K. Chesterton: "Ne postoji opasnija i odvratnija navika od navike slavljenja Božića, prije nego što Božić dođe". Zato kao vjernici nemojmo biti povodljivi za slavljem i slavljenjem nečeg što još tek treba doći. Iskoristimo vrlo kratko vrijeme adventa za "brušenje" svog karaktera. A u tome će nam dakako dobro doći dobra i kvalitetna ispovijed u tijeku došašća. "Brusimo" svoju narav, svoj dragulj osobnosti za ovaj Božić i za drugi Isusov dolazak u slavi. Svatko od nas je Božji original, Božje unikatno stvorenje, nesavršeno biće. Biće koje je na putu, u hodu s Crkvom za Isusom Kristom. Crkva nam pruža sva liturgijska vremena tijekom građanske godine za izvoran kršćanski život. Zato valja odbaciti, ili na stranu stavljati  pretjerivanja konzumerističkih ponuda. Ne u cijelosti. To bi bilo apsurdno. Ali odbaciti tezu kako advent u Zagrebu traje od kraja studenog do 6. siječnja 2020. godine. Odbaciti mogućnost da je advent samo na trgovima i ulicama u sjaju i konzumerizmu. Vratimo barem uz već pretjerano blještavilo malo više crkvenog duha u sva naša osobna događanja tijekom došašća. Vratimo spoznaju da smo bića potrebna obraćenja, vratimo ponovno naš karakterni dijamant na brušenje uz Božju pomoć u naše ruke. Oblikujmo ga u iskrenosti pred Bogom. Ako imamo tešku narav, potrudimo se da budemo i postajemo nekonfliktne osobe, osobe koje prihvaćaju druge i drugačije, ali imaju svoju originalnu duhovnost i originalni pogled na katoličke blagdane. Neka nas Duh sveti vodi svojom snagom, kako bi ovaj predstojeći advent i Božić svakoga od nas učinio više čovjekom i vjernikom.