Varaždinka s riječkom adresom postala novo pojačanje HNK u Rijeci: 'Upis na akademiju usmjerio je moj život prema mojoj najvećoj ljubavi!'

Naime, Ana Marija, početkom prosinca, postala je pojačanje Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci. 

Još od srednjoškolskih dana, san Ana Marije bio je da postane glumica. Po završetku srednje škole Akademiju dramskih umjetnosti nije uspjela upisati, no to nije značilo da je njezin put završio. Tada je preselila u Rijeku gdje je studirala Hrvatski jezik i književnost. 

Foto: Petra Šporčić

No ipak, san joj se ostvario te je svoje obrazovanje nastavila na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, čiji su utemeljitelji Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. Jedan dio školovanja odradila je i na studentskoj razmjeni u Sloveniji, točnije na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo.

Ranije ove godine glumila je i u spotu Rade Šerbedžije “Govorila si tiho, tiho, tiho…”, zajedno s poznatim glumcem Goranom Bogdanom. Često je isticala da joj je to bilo predivno iskustvo.

Kada je shvatila da je gluma njezin životni put, što joj je motivacija, a tko idol – doznali su na portalu Mimladi.hr u razgovoru s mladom, uspješnom i talentiranom glumicom.

Ana Mariji su najprije čestitali na uspjehu, s obzirom na to da je kraj 2021. godine “zasladila” novom stranicom u životu. 

Pristojno se zahvalila pa poručila da je sretna i zahvalna na prilici. 

"Sretna sam i zahvalna na prilici. Drago mi je da mogu biti dio ansambla kojeg čine odlični glumci i divni ljudi. Neki od njih bili su profesori na mojoj akademiji i uz njih sam se razvijala kao glumica, a sada imam priliku raditi s njima i rasti dalje", kazala je.

Zašto baš Rijeka?

U Rijeku je, kaže, otišla studirati Hrvatski jezik i književnost.

"Sjećam se kad sam došla prvi put u Rijeku na upise, bila sam izbezumljena. Nisam ni pomislila da ću ostati u Rijeci, da ću zavoljeti tu riječku specifičnost, da ću steći krasne prijatelje i, u konačnici, da ću raditi u Rijeci", rekla je i nastavila:

"Ali isto se tako sjećam kad sam se vozila busom pored HNK Ivan pl. Zajc pomislila sam kako bi bilo predivno raditi tamo. Moj se doživljaj Rijeke mijenjao iz dana u dan i u jednom trenutku sam samo shvatila koliko volim taj grad."

Sada je, dodaje, u Rijeci punih 8 godina i drago joj je što će tamo biti i dalje.

Životni put

Upitali su je i kada je shvatila da je gluma njezin životni put. Kaže da je to shvaćala više puta iznova. Još kao dijete htjela je biti glumica. 

"To me strašno zabavljalo", poručila je i nastavila:

"Jedan period života htjela sam se provlačiti kroz razarajuće lasere kao Catherine Zeta-Jones, a onda sam shvatila da mogu glumiti da se provlačim kroz razarajuće lasere. Kad sam morala učiti za školu pravila sam se da sam učiteljica. Bilo je mnogo trenutaka u životu u kojem sam činila obične dnevne zadatke zanimljivijima tako da sam se pretvarala da radim nešto drugo."

No, kada je krenula u kazališni studio zavoljela je glumu iz drugog ugla, ističe.

"Sviđala mi se poezija, proza, književnost, kazališne predstave, način na koji se kazalište bavi određenim temama. Htjela sam naučiti još, vidjeti još, isprobati još i radeći to osjećala sam se dobro, potpuno. Veselilo me upoznavanje ljudi, druženje, veselje, adrenalin, činjenica da možemo raditi nešto društveno bitno i korisno", navodi.

"Sviđa mi se čarolija koju stvara kazalište i želim sudjelovati u njezinom stvaranju. U srednjoj školi postalo mi je potpuno jasno da želim upisati akademiju i išla sam na prijemne dvije godine, a u međuvremenu sam studirala", dodaje.

Dva put išla je u Osijek, nastavlja. Isto toliko puta išla je u Zagreb i Rijeku te je jedan od tih, kaže, bio posljednji. "Drago mi je da nisam odustala jer je upis na Akademiju usmjerio moj život prema mojoj najvećoj ljubavi", smatra.

Foto: Petra Šporčić

Na pitanje na koje prepreke je naišla tijekom školovanja, odgovara da je najveća prepreka bila sama sebi. 

"Još uvijek jesam, ali radim na tome. Svatko od nas bira na koji način želi realizirati svoj put i često sam sumnjala u svoje mogućnosti", nastavlja.

Za sebe kaže da je introvert, ali u društvu s kojim je bliska vrlo se brzo otvara, no to je isprva smatrala svojim nedostatkom. 

"Trebalo mi je vremena da shvatim da smo svi različiti i da se ništa ne mora podrazumijevati, pa tako ni da moram biti ekstrovertirana kako bi se mogla baviti glumom", ističe.

Često puta čula je od ljudi koliko je teško upisati glumu i baviti se tim poslom pa je na trenutke, kaže, povjerovala da neće uspjeti. 

"Srećom, imala sam i druge, pozitivnije ljude oko sebe, koji su me motivirali i podržavali. Mislim da je društvo kojim si okružen od velikog utjecaja na tebe, puno više nego što to doživljavamo u srednjoj školi", kaže dodajući da je važno znati čije mišljenje je bitno, a čije je bolje što prije zaboraviti.

‘Važno je biti zdrav i motiviran‘

Koliko je zapravo teško uspjeti u tom poslu.

Mlada sugovornica odgovara da je vidjela različite načine na koje ljudi uspijevaju u glumi, no ističe da je najvažnije od svega biti zdrav i motiviran.

Glumica i glumaca, dodaje, ima puno, no isto tako ima i potreba za kvalitetnim predstavama. "Također, znam i one koji trenutno ne mogu živjeti od glume, a isto su tako odlični. Sigurna sam da je i dio uspjeha pitanje sreće, ali vjerujem da sreća uistinu prati hrabre", poručuje.

Na pitanje je li bilo osoba koje su je sputavale pri ostvarenju svog cilja, kratko je odgovorila: "Da je netko pokušao, nadrapio bi! Srećom, nisam imala to iskustvo".

Govoreći o motivaciji, jasno je istaknula da se zaljubila.

"Zaljubljenost u kazalište je s vremenom prerasla u ljubav. Kazalište mi toliko toga daje, to je motivacija i danas. Radeći na svakom novom projektu ponovno se zaljubljujem jer svaki put krećem u avanturu na kojoj još nisam bila", govori i nastavlja:

"Zanima me emotivno istraživanje, upoznavanje ljudskog bića, analiziranje ljudskih postupaka, i osjećam se nahranjeno svaki put kad prođem kroz kazališni proces. No tu avantura ne staje – svaka izvedba predstave je nova igra, novo iskustvo, novi rast, čak i kad se takvim ne čini".

Tko joj je idol?

U svom okruženju, kaže Ana Marija, ima puno žena kojima se divi. To su žene koje se bore za ravnopravnost ili su u drugom obliku društveno angažirane – snažne, pametne, uspješne s velikim srcem.

"To su žene koje me okružuju, žene s kojima radim, kolegice, prijateljice…Od svake od njih učim. Ne mogu istaknuti jednu osobu, jednog idola i drago mi je da je tako!", ističe.

Foto: Tanja Blašković

Nakon toga, pojasnila je i koji joj je lik, odnosno predstava, najdraži.

"Na akademiji sam radila Ofeliju i to mi je bilo zabavno i interesantno i voljela bih kad bih barem još jednom mogla igrati Ofeliju na sceni", rekla je.

Trenutno obožava, dodaje, lik Roxane iz predstave "I djevojčica i Cyrano" u režiji Guillerma Balda, a voljela je jako i lik Zine iz predstave "Naš odgoj" koji je režirala Renata Carola Gatica. 

"Najdraža predstava mi je "Shakespeare ljetne noći – varijacije", predstava koja je nastala kao autorski projekt Lenke Udovički, Rade Šerbedžije, Željke Udovičić Pleštine i Nigela Osburnea", rekla je.

Podrška obitelji

Ana Marija pojasnila je i koliku važnost njezina obitelj ima na njezinom putu prema ostvarenju sna, ali i danas. Otkrila je i čiju pohvalu najviše voli.

"Moja obitelj je podržala moje odluke vezane uz glumu i to s velikom strpljivošću, zbog toga se smatram pravom sretnicom", rekla je.

Kaže da zna koliko ljudi nema tu podršku i koliko je samim tim njihov put teži. 

"Svi u mojoj obitelji su ponosni – mama, tata, bake i moj djed. Ali nekako mi je najdraže što je ponosan i moj mlađi brat, ne znam zašto, ali njegove riječi pohvale su za mene nešto posebno. Mislim da me čini sretnom jer osjećam da sam mu na neki način uzor", naglašava.

Planira li se vratiti u svoj rodni Varaždin, upitali su mladu sugovornicu.

"U Varaždin se vraćam s vremena na vrijeme. Ako se stvori prilika da radim neki projekt u Varaždinu rado bih to ostvarila. Povezanost s rodnim gradom je nezamjenjiva, ondje sam rasla i Varaždin je nerazdvojivi dio mene", ističe.

Poruka mladima

Na kraju razgovora, Ana Marija se obratila mladima. Kada govorimo o ostvarenju sna, mlada glumica smatra da ako pojedinac može živjeti bez ostvarenja sna i biti jednako sretan, možda tada nema potrebe ni da ga ostvaruje.

"Ali ukoliko znaju da bez toga ne mogu, da im taj san treba da žive, neka se uhvate za to i nikad ne odustanu. Mislim da je bolje cijeli život loviti ono što voliš, nego biti nesretan bez pokušaja ostvarenja sna. Katkad nije dovoljno probati jednom, neki od nas, a da to ni ne znaju, žive s uvjerenjima o sebi koja ih koče. Teško je biti sam sebi prijatelj, ali kad se to uspije, stvari sjednu na mjesto", zaključila je u razgovoru za Zapošljavanje.mimladi.hr uspješna glumica Ana Marija Brđanović.

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.