UDRUGA ZAMISLI Prilagođena literatura učenicima i studentima oštećena vida puno znači i pruža im jednake mogućnosti!

Zanimalo nas je kako izgleda proces prilagodbe literature, koliko su zadovoljni sami korisnici te što bi trebalo učiniti da dođe do potpune inkluzije. Više je za portal Generacija.hr otkrila predsjednica Udruge Svjetlana Marijon, korisnica Lana Jovanović i zaposlenica Udruge Nevena Zubčić, slabovidna osoba koja radi na prilagodbi literature, ali i na drugim projektima.

"Za udrugu "ZAMISLI" imam samo riječi hvale. Potpora u vidu prilagodbe literature koju mi pružaju uvelike mi je važna jer bez nje ne bih mogla polagati ispite na fakultetu. Najveće su im vrline organiziranost, literatura dolazi u najkraćemu mogućemu roku, i što je još važnije osvaja me njihova pristupačnost", započela je Lana Jovanović.

'Jedina mi je podrška bila majka'

S Udrugom ju je, dodala je, spojio Ured za studente s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci.

"Kada bi ministarstva demografije i obrazovanja brinuli za OSI kako to čine Ured i "ZAMISLI" bilo bi nam mnogo lakše u životu. Prije dolaska na fakultet nisam imala takvu podršku. Jedina mi je podrška bila majka, koja mi je čitala literaturu, a ja sam je morala prepisivati da bih mogla učiti. Još uza sve to nisam imala podršku ni razumijevanje nastavnika za čiji sam predmet prepisivala udžbenike. Podršku mi je nastavnica iz biologije, predmeta za čije sam prepisivanje utrošila najviše slobodna vremena, ovako iskazivala: "Meni je važno samo što je u glavi." A kako će biti nešto u mojoj glavi ako ministarstvo i škola nisu omogućili literaturu iz koje ću učiti", napomenula je Lana.

Dodala je kako je, srećom, ipak sve došlo na svoje.

"Na kraju srednjoškolskoga školovanja pojavilo se svjetlo na kraju tunela – izdavači, koje smo morale i mama i ja dosta moliti, bilo da mi dostave priručnike za polaganje državne mature jer moje nastavnike nije bilo briga kako ću doći do priručnika za polaganje obveznih predmeta. Jedina mi je podrška od njih bila profesorica iz engleskoga, koja je organizirala dodatnu nastavu kako bi mi pomogla da sa što boljim uspjehom položim engleski jezik, koji mi je kao slijepoj osobi od rođenja bio izazovan jer po dolasku u srednju školu me nije dočekala niti jedna stranica knjige na Brailleovu pismu niti u e-obliku. Ipak, dočekalo me razumijevanje i podrška nastavnice iz engleskoga koja mi je pomogla da savladam izazove u kojima se i nisam trebala naći. Da sam znala za usluge koje pruža udruga "ZAMISLI", sve bi bilo znatno lakše", rekla nam je naša sugovornica.

No, za kraj je istaknula da zato trenutno uživa u mogućnostima koje ima.

"Sada imam potporu nastavnika i Ureda i to mi daje krila da nastavim letjeti do svojega cilja, a taj je da budem nastavnica hrvatskoga jezika", poručila je Lana.

Uspjeh i bolje ocjene korisnika

"Kada smo osnivali udrugu jedan od razloga je bio problem nedostupne literature za osobe oštećenog vida. Od prvog dana kada smo dobili rješenje o registraciji aktivno radimo na prilagodbi literature za slijepe i slabovidne učenike i studente", započela je Svjetlana Marijon.

Pojasnila je i kako odabiru koju literaturu prilagoditi.

"Kada je u pitanju prilagodba literature tu mi nismo ti koji biraju nego naši korisnici. Oni nam predaju popis literature. A u slučaju projekta koje financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja literatura je definirana sukladno kurikulumu naših korisnika i zato su nam i obrazovne ustanove obavezni partneri. Zadovoljni smo samom prilagodbom, a najviše uspjehom naših korisnika i njihovim boljim ocjenama", napomenula je Marijon.

Dodala je kako su Udrugu "ZAMISLI" osnovali još 2005. godine s ciljem promicanja kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom. Nakon tri godine djelovanja svoje smo područje proširili na opću populaciju osoba s invaliditetom i na opću populaciju mladih s ciljem njihove aktivacije i afirmacije u zajednici.

Ponosni su i na druge projekte. Primjerice, na projekt "Slušam, dakle vidim" .

"S njime smo započeli aktivnosti prilagodbe kulturnih sadržaja slijepim osobama. A danas Ministarstvo kulture i medija ima poseban natječaj kojim se financira rad udruga koje rade na prilagodbi kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom", istaknula je Marijon.

Spomenula je i hvalevrijedan projekt "Centar podrške – neovisan život" koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

"U sklopu ovog projekta pomažemo osobama s invaliditetom putem savjetovanja, priprema za državnu maturu te organiziramo tečaj kuhanja s ciljem povećanja neovisnosti. U biti teško je nakon skoro 20 godina rada navesti sve projekte i programe na koje smo ponosni. Dovoljno je možda spomenuti da smo prošle godine za naš rad dobili Nagradu Grada Zagreba", napomenula je naša sugovornica.

Zanimalo nas je i na koje sve načine pomažu slijepima i slabovidnima te koje su njihove glavne teškoće, posebice kada je riječ o obrazovanju.

"Naši korisnici nisu samo slijepe i slabovidne osobe, njima prije svega pomažemo prilagodbom literature jer je to najveći problem i potrebno je uložiti puno energije da se otklone sve prepreke i da oni, kao i svi drugi, mogu dobiti pristupačnu literaturu kad požele, a ne kad podnesu zahtjev za prilagodbu", rekla nam je Marijon.

Otkrila je i što planiraju dalje te koje bi ciljeve još željeli ostvariti.

"Puno je još posla pred nama, ali polako iz dana u dan. Sad je najvažnije preživjeti ovo teško razdoblje koje nam je donijela pandemija i rat u Ukrajini, a čije posljedice pogađaju i nas kao udruge."

A što bi se trebalo učiniti kako bi došlo do potpune inkluzije?

"Potrebno je osigurati habilitaciju za osobe s invaliditetom i pokrenuti kvalitetne i sustavne programe rane intervencije. Prije svega potrebno je ustrojiti sustav koji će omogućiti osobama s invaliditetom da dobiju status osobe s invaliditetom, a ne da svoj status moraju dokazivati u procesu ostvarivanja pojedinog prava što je trenutno slučaj", poručila je Svjetlana Marijon.

Zahtjevan i dugotrajan proces

Svoje iskustvo s nama je podijelila i Zadranka Nevena Zubčić (29) koja trenutno živi i radi u Zagrebu gdje je završila Edukacijsku rehabilitaciju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Nevena je slabovidna osoba i kreće se u invalidskim kolicima, a zaposlena je u Udruzi "ZAMISLI".

"Prvi moj kontakt s Udrugom bio je u školskoj godini 2011/2012., kad sam kao maturantica sudjelovala u pripremama za državnu maturu iz hrvatskog jezika i psihologije (nju nisam imala u srednjoj školi). Jako volim brojeve i od malena sam htjela biti profesorica matematike, ali zbog slabovidnosti mi je to nemoguće, tako da sam odustala od toga i upisala ERF", prisjetila se Nevena.

Nakon što je upisala fakultet, dodaje, koristila je različite usluge koje je Udruga osiguravala OSI.

"Za neovisniji život i veću uključenost u društvo najviše su mi značile usluge prilagođenog prijevoza i osobne asistencije. Naravno da mi imamo obitelj i prijatelje na koje se možemo osloniti, ali i oni imaju svoje živote i ne možemo računati da će nam uvijek netko uskočiti kada god nam zatreba, a i ne žive svi u mjesto gdje i mi", napomenula je.

Tijekom studiranja, dodala je, sudjelovala je na različitim radionicama koje je Udruga organizirala.

"Volontirala sam na različitim aktivnostima kao što su rad sa studentima socijalnog rada te pripremama za državnu maturu iz matematike maturantima s invaliditetom. Smatram da sam zahvaljujući svom aktivizmu dobila priliku za studentskim poslom kao voditeljica projekta osobne asistencije. Zaposlili su me na ugovor o radu nakon niti dva mjeseca od diplomiranja", rekla nam je naša sugovornica.

Pojasnila nam je i koje poslove obavlja u Udruzi.

"Moj posao ovisi i tome koji projekti prođu, u koje vrijeme se provode i koliko traju. Najviše sam radila na projektima vezanim za OSI – vođenje i koordinacija osobnih asistenata, organizacija prijevoza s prilagođenim kombijima, kuhanje osoba s invaliditetom te prilagodbe literature".

Kako Nevena i sama radi na prilagodbi literature, zanimalo nas je kako to izgleda u praksi.

"Prilagodba literature je generalno jako zahtjevan i dugotrajan proces. Često drugi smatraju da su svi digitalni dokumenti prilagođeni/pristupačni nama, ali to nije tako. Ako se radi o slikovnom PDF-u čitači zaslona to ne mogu pročitati, slabovidni si ne mogu namjestiti vrstu i veličini fonta, prored i slično. Većinu literature prvo treba skenirati, mali dio dobijemo u PDF formatu pa skeniranje nije potrebno. Nakon toga, dokument se grafički uređuje u programu koji sliku prepoznaje kao tekst, tablicu ili sliku. Njegova preciznost nije potpuno točna pa mi moramo sve prekontrolirati što se tiče grafičkog dijela jer nekad, primjerice, naslov poglavlja zna prepoznati kao tablicu, a ne tekst i onda se sve pogrešno poreda", rekla nam je naša sugovornica.

Zatim se pregledava tekst, nastavila je, jer zna pogrešno prepoznati, primjerice, o kao 0, S kao 5, "što je" kao stoje, veliko i malo L zamijeni i slično.  

"Njegovo prepoznavanje ovisi o tome u kakvom je stanju knjiga, kad je izdana, kojim je fontom pisana, je li pošarana…Nakon tog uređivanja, prebacuje se u Word gdje se rade dodatna uređenja koja se u OCR programu ne mogu napraviti – umetanje fusnota, Wordovih stranica, kreiranje sadržaja… Zatim već uređeno provjerava slijepa osoba s čitačem zaslona ili slabovidna osoba te ako naiđu ne nešto što nije dobro ili smatraju da je krivo napisano stavljaju komentar i na kraju šalju osobi koja je prije njih uređivala kako bi provjerila i po potrebi izmijenila", detaljno nam je opisala proces Nevena.

Što se njezinog rada na prilagodbi tiče, naglasila je kako joj je skeniranje zbog slabovidnosti gotovo nemoguće samostalno napraviti, a ostatak više-manje može, samo što si treba napraviti neke prilagodbe što ju usporava.

"Nekad znam staviti na font koji meni odgovara pa kad sve prođem stavim na font koji odgovara korisniku i još jednom prođem po dokumentu da vidim da se nešto nije pomaklo, a jako često mi osobna asistentica pomaže ako mi je teško prepoznati o kojem se slovu radi, pogotovo kad je pošarano", napomenula je.

Istaknula je kako prilagođena literatura učenicima i studentima oštećena vida svakako puno znači i pruža im jednake mogućnosti.

"Sami nam korisnici to potvrđuju navodeći da se više ne umaraju čitajući što je potrebno, ne moraju čekati obitelj/prijatelje da im pročitaju, imaju više slobodnog vremena za druge aktivnosti. No voljela bih da se natječaj proširi i na osobe s motoričkim teškoćama jer neke su knjige preteške za držanje, netko ne može okretati stranice pa su mu digitalni dokumenti od velike pomoći", istaknula je Nevena.

Ona, naime, i sama nije u počecima imala uvjete kao što ima sada pa joj je školovanje bilo otežano.

"Voljela bih da sam tijekom školovanja imala prilagođenu literaturu jer bi mi to puno olakšalo. Snalazila sam se svakako – netko mi je čitao, a ja sam zapisivala svojim rukopisom kako bih mogla kasnije pročitati, drugi su čitali iz tiskane knjige, a ja sam pisala na kompjuter ili ih snimala pa kasnije preslušavala… Srećom, imam dobro pamćenje i mogu učiti slušajući pa mi nakon nastave, u školama pogotovo, nije trebalo puno da naučim. Najteže mi je bilo s kartama (zemljopis, povijest) te geometrija u matematici jer je sve to dosta vizualno, a prikazi u knjigama su dosta mali", priznala nam je naša sugovornica.

S obzirom na to da živi sama, zaposlenje joj, dodala je, puno znači.

"Mogu si platiti stan, družim se s kolegama, nakon posla s prijateljima odem u kazalište, na koncerte, na piće… Često mi drugi kažu da ne znaju kad sve to stignem i da imam aktivniji socijalni život nego puno njih bez invaliditeta", s osmjehom je rekla Nevena.

Za kraj je svima poput nje uputila znakovitu poruku.

"Osobama s invaliditetom bih poručila da osvijeste svoje teškoće i mogućnosti, da budu što aktivniji te da ne čekaju da im se sve servira jer, bez obzira na invaliditet, ako se sami ne trgnemo neće nam uvijek sve doći samo od sebe", poručila je Nevena Zubčić.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.