Udruga slijepih Karlovačke županije: 'Imamo veoma kratak period prilagodbe na Zakon, postoji zabrinutost'

"Osim standardnih tema od rehabilitacije, obrazovanja ili zapošljavanja te do provođenja slobodnog vremena, učestala tema u ovom razdoblju je novi Zakon o socijalnoj skrbi koji najavljuje velike promjene. Osim izmjena koje se odnose na Prava i povlastice koje proizlaze iz Zakona RH, u posebnom fokusu svih temeljnih Udruga upravo je Zakon o osobnoj asistenciji, odnosno Pravilnik o pružanju usluge videće pratnje. S 31. srpnjem najavljen je prestanak financiranja ove usluge kroz natječaje, te njegov ulazak u sustavno financiranje kroz novi Pravilnik", kazao nam je Velimirović.

Istaknuo je da je isto odlična vijest, ali udruge slijepih imaju veoma kratak period prilagodbe, a odrednice Zakona još nisu do kraja poznate.

"S obzirom na navedeno postoji opravdana zabrinutost kod upravljačkih tijela Udruge kako novi sustav provedbe usluge neće biti uspostavljen unutar vremenskog roka od narednih 6 mjeseci", rekao je.

"Napori krovne organizacije, Hrvatskog saveza slijepih itekako su utjecali na pozitivne izmjene koje su najavljene nakon prvog kruga e-Savjetovanja, ali za sada ostaje samo nada u pozitivno rješenje za sve slijepe osobe kojima je usluga videće pratnje jedina veza s toliko važnim ‘jednakim mogućnostima", kazao je.

Upitali smo kakve aktivnosti članovi imaju u Udruzi.

"Upotpuniti slobodno vrijeme nije uvijek jednostavno, a to posebno dolazi do izražaja kod slijepih i visoko slabovidnih osoba. Zbog specifičnosti invaliditeta naši članovi su podložniji neaktivnijem načinu života što nerijetko dovodi do pogoršanja zdravstvenog stanja", pojasnio je te dodao kako zato nastoje potaknuti članove na aktivaciju.

Kazao je kako su se stvorile određene podjele među članovima i aktivnostima kojima se bave, a objasnio je i zašto je to tako.

"Muški članovi su više posvećeni sportu, odnosno treninzima u elektronskom pikadu i kuglanju te sudjelovanju na natjecanjima u oba sporta, dok su žene više zainteresirane za edukativne radionice, usvajanja novih znanja i vještina te laganim rekreacijskim aktivnostima i šetnjama".

Ipak, postoji jedna zajednička ljubav.

"No, izuzmemo li aktivnosti vezane uz Udrugu, naši članovi najviše vole upotpuniti slobodno vrijeme slušanjem zvučnih knjiga. Zahvaljujući Hrvatskoj knjižnici za slijepe koja ima velik fond audio knjiga, članovi se prepuste dobrim knjigama, a kako to obično potom i biva međusobnoj razmjeni dojmova. "

Podsjetio je da slijepe osobe nisu korisnici usluge osobne asistencije, već usluge videće pratnje.

Naime, ova udruga ima usluge videćeg pratitelja i to od 2013.

"U 2017. godini putem projektnog prijedloga u radni odnos smo primili još jednu videću pratiteljicu te od tada imamo dvije pratnje na raspolaganju za naše članstvo. Usluga videćeg pratitelja se po svom uvođenju pokazala odličnom jer je napokon omogućila slijepim i visoko slabovidnim osobama znatno veću dozu samostalnosti čemu svi težimo. Iako je usluga prvenstveno namijenjena za slijepe osobe koje nisu prošle kroz edukaciju samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa ili uz pomoć psa vodiča, moramo naglasiti da je videća pratnja potrebna SVAKOJ slijepoj osobi u pojedinim situacijama", kazao je.

Radostan je i što je tehnologija pametnih telefona napredovala jer razne aplikacije također pomažu članovima.

Upitali smo s kakvim se poteškoćama najviše suočavaju članovi.

Velimirović je ocijenio kako je članstvo pretežito treće životne dobi, koje uz sljepoću i visoku slabovidnost ima i dodatne zdravstvene probleme, stoga je to najveći problem.

"Medicinsko osoblje se nerijetko obraća pratnji, a ne slijepoj osobi, čime se stvara osjećaj niže vrijednosti i građaninom drugog reda. Unatoč svim edukacijama i kampanjama koje provodimo taj način komunikacije je još uvijek često prisutan, kako u zdravstvenom sustavu tako i u drugim institucijama. Ponekad to seže tako daleko da će se čak slijepu osobu nazvati i nepismenom, samo zato što osoba ne vidi", utvrdio je.

Tvrdi kako su i mnogi članovi tijekom svoga života navikli biti aktivni i zaposleni, a nakon što su otišli u mirovinu ili je oštećenje uslijedilo u kasnijoj životnoj dobi, višak slobodnog vremena se znatno povećao a isto također stvara problem.

"Osobe koje vide mogu same izaći van na zrak i prošetati, a slijepa osoba to ne može bez pratnje, a ukoliko se i kreće samostalno uz pomoć dugog bijelog štapa to nije relaksirajuća šetnja u svrhu rekreacije nego je šetnja koja troši osobu jer mora biti jako koncentrirana na svoje hodanje", kazao je i upozorio na nepropisno parkirana vozila.

Kao problem istaknuo je i povlačenje s tržišta zvučnih repoduktora koji reproducira CD kao nosače zvuka. Usto, poteškoće se javljaju i kod financijskih sredstava. Odnosno, "gotovo sva tiflotehnička pomagala kojima se slijepe i visoko slabovidne osobe koriste su izuzetno skupa i nisu dostupna kao takva našim članovima", kazao je Velimirović.

"Putem projektnih prijedloga nastojimo barem djelomično riješiti taj problem, no primjerice jedno malo kvalitetnije džepno povećalo stoji oko 700,00 eura, a čitač ekrana s pripadajućom govornom jedinicom za računalo oko 1.100,00 eura. Govorni tlakomjeri stoje oko 100,00 eura, a to je samo mali primjer pomagala kojima se članovi služe, ne zbog zabave nego zbog potrebe da mogu barem mali dio svojih svakodnevnih stvari obaviti samostalno", pojasnio je.

"Inkluzivni dodatak koji bi, barem, djelomično trebao riješiti navedeni problem još uvijek nije stupio na snagu unatoč obećanjima već dvadesetak godina, a kako stvari stoje neće biti riješen još narednih dvadeset godina", tvrdi.

Velimirović je istaknuo i posebnu Sekciju žena koja okuplja slijepe i visoko slabovidne žene. U sklopu trogodišnjeg programa kojeg provode pod nazivom "Želim dom, a ne Dom – prevencija institucionalizacije slijepih osoba treće životne dobi" Udruge sve zainteresirane članice sudjeluju na rekreativnim vježbama s elementima kineziterapije.

"Također se jednom godišnje organizira druženje slijepih žena triju udruga; Udruge slijepih Istarske županije, Udruge slijepih Primorsko-goranske županije te Udruge slijepih Karlovačke županije, a svake godine se izmjenjuju domaćini susreta. Tradicija druženja triju udruga postoji dugi niz godina, a svake godine udruga domaćin nastoji osmisliti neku novu aktivnost u kojoj će sudjelovati okupljene članice čemu se iznimno vesele, a naglasak je svakako na dobroj atmosferi i zajedničkom druženju", otkrio je.

Zanimalo nas je kako Udruga sudjeluje u zapošljavaju članova. Objašnjavaju kako su posredovali ili direktno zaposlili svoje članove. Naime, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Karlovcu i Karlovačkoj županiji bilo je puno telefonskih centrala gdje su mogli raditi slijepi i slabovidni. Sada u novim vremenima, slijepi imaju druge mogućnosti.

"Vremena su se promijenila, a shodno tome su dostupna i nova radna mjesta koja iziskuje nova znanja i vještine, a isto se prvenstveno odnosi na rad na računalu za koje nisu kvalitetno educirane slijepe i visoko slabovidne osobe. Da malo pojasnim, rad na računalu slijepim osobama moguć je zahvaljujući programu čitač ekrana uz govornu jedinicu i svodi se isključivo na tipkovnicu, a za koju je potrebno daktilografsko znanje i poznavanje velikog broja tipkovnih kratica. Unazad desetak godina najčešća zapošljavanja slijepih i visoko slabovidnih osoba na području Republike Hrvatske se svodi na to da ih zapošljavaju same udruge slijepih, a tako radimo i mi. Dvije trećine naših članova su odradili radni vijek te su ostvarili svoje mirovine, tijekom godina smo zapošljavali svoje članove preko mjere Javnih radova koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a jednog člana smo putem projektnih natječaja zaposlili na radnom mjestu voditelja projekta", kazao je.

"Fokus nam je već neko vrijeme, na zapošljavanju stručne osobe, rehabilitatora ili radnog terapeuta, s obzirom na to da su potrebe naših članova za rehabilitacijom u mjestu prebivališta iznimno velike, a trenutno te usluge osigurava samo Hrvatski savez slijepih i to nažalost sa samo dvoje zaposlenih koji pokrivaju područje cijele Hrvatske. Iako programe i projekte želimo svojim članovima osigurati osnovne socijalne usluge, ali ne želim umanjiti važnost rehabilitacije, edukacije ali i aktivnog provođenja slobodnog vremena. Prilikom izrade projektnih prijedloga uključujemo i naše članstvo kroz Povjerenstvo za projekte", rekao je.

Za kraj, poručio je kako osvijestiti društvo da ima više razumijevanja.

"Generaliziranje ljudi nije rijetkost u društvu i često to svi radimo na određen način. Nije to uvijek rezultat zločestoće, nego je češće iz određene neupućenosti i stvorenim stereotipima prema potrebama o određenoj skupini ljudi. Ako želimo bolje upoznati određenu osobu jednostavno je potrebno dati šansu i ući u razgovor s tom osobom, a ne krenuti od pretpostavke prethodno stvorenih predrasuda. Slijepe osobe su ‘samo’ slijepe i sve svakodnevne stvari normalno odrađuju samo na drugačiji način. Važno je istaknuti ako je slijepa osoba u pratnji videće osobe, možete se slobodno obraćati slijepoj osobi, a ne pratnji što se vrlo često događa, a time se slijepu osobu dovodi u neugodan položaj".

"Nemojte parkirati svoja vozila na pločnike, nemojte parkirati svoja vozila na parkirna mjesta označena za osobe s invaliditetom i ako nas vidite da se krećemo po ulicama s dugim bijelim štapom ili sa psom vodičem, slobodno možete prići i pitati trebamo li pomoć, a povratno ćete najčešće za uzvrat dobiti osmijeh na licu i riječ 'hvala'", zaključio je.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.