Učenici i nastavnici, ne izolirajte slijepu djecu u razredima!

To su samo neke od tema o kojima smo razgovarali sa Zoranom Rogićem, predsjednikom Udruženja za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba.

Osnovani su 30. svibnja 1990. godine, a osnovni cilj je pomoć slijepim osobama u obrazovanju. To se prvenstveno odnosi na slijepe učenike u osnovnim i srednjim školama, ali uključuje i pomoć studentima. U prvoj verziji odnosilo se na pomoć slijepim intelektualcima, ali zapravo se radi o svim slijepim osobama koji podršku trebaju i na poslu i obavljanju svakodnevnih aktivnosti kod kuće i u zajednici.

"Naš osnovni tim su uz mene četiri osobe koje su zaposlene na neodređeno, ostali rade volonterski. Kako su se okolnosti promijenile u 30 godina, imamo i osobe koje su zaposlene na određeno vrijeme. To je manje-više nešto što sve udruge koriste, to su EU projekti, ovoga trenutka provodimo projekt za zapošljavanje žena, gerontodomaćice, a imamo još devet zaposlenih gerontodomaćica i sedam pomoćnika u nastavi. To je projekt koji provodimo financiran od Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji s Centrom za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, gdje se preko nas zapošljavaju pomoćnici koji rade u osnovnoj školi tog Centra", rekao je uvodno za Generaciju Zoran Rogić.

Dva su sustava obrazovanja slijepih osoba kroz osnovnu i srednju školu, a to je obrazovanje u Centru Vinko Bek i integrirano obrazovanje u redovnim školama.

"Svi moramo biti svjesni činjenice da sljepoća nažalost često nije jedina stvar koja se dogodi slijepoj osobi. Često nam dolaze slijepe osobe s višestrukim oštećenjima, ovisno o uzroku nastanka te sljepoće. Dosta je slijepih osoba s motoričkim problemima, tu su pareza, nemogućnost korištenja jedne strane tijela ili otežano korištenje, nažalost tu su i osobe koje su nepokretnije i osobe koje imaju mentalnih poteškoća. Pomoćnici u nastavi u Vinku Beku primarno su vezani uz osobe koje imaju višestruka oštećenja. Ipak, tu su i polaznici koji imaju sljepoću, bez ovih drugih navedenih teškoća, za koje su roditelji odlučili da bi im jednostavnije bilo pohađati školu u Centru Vinko Bek ", nastavio je naš sugovornik.

Integracija djece

S druge strane djeca s oštećenjem vida idu i u sustav redovnog obrazovanja. Prema predsjedniku ovog Udruženja, najveći problem je što djeca u ovom slučaju nisu dobro integrirana.

"Prošle smo godine provodili projekt ‘I ja sam škvadra!’ po prvim razredima srednjih škola u Zagrebu gdje slijepe osobe nisu dio nekog razreda nego smo išli s varijantom da će se jednog dana susresti sa slijepom osobom, u školi, na fakultetu ili u lokalnoj zajednici. Išli smo za time da se to dijete ne izolira. U redovnom razredu slijepo dijete je često izolirano, sjedi u klupi gdje ga ostavite, često imaju asistenta, s jedne strane dobro, s druge strane loše, jer asistent je barijera između učenika i razreda", naglasio je pa nastavio:

"Razred se ne obraća učeniku nego asistentu. Učenik se obrati asistentu, a ne svom kolegi iz razreda. Htjeli smo reći da slijepo dijete treba biti dio razredne zajednice, ako cijeli razred napravi glupost, onda se i to slijepo dijete treba kazniti zajedno s drugim učenicima. Ako je razred zaslužio pohvalu, treba pohvaliti i njega. On je dio tog razreda, učenik kao i svi drugi. E sad, to vam je nekad jako teško postići. Ako idete na igralište, pružite mogućnost i tom djetetu, ako bježite s nastave pa odete u kafić, povedite i njega, ako me shvaćate. Ne ga izolirati, ne ga držati kao neko strano tijelo".

Osim socijalnog uključivanja, drugi problem su udžbenici za potrebe slijepih učenika. Tri su osnovna načina na koji bi slijepe osobe mogle imati udžbenike.

"Mi forsiramo brajične udžbenike, gdje se nastoji da učenik ima identičan udžbenik kao i osoba koja vidi, mi radimo na tome da se svaka slika koja je bitna opiše, da se u tekstu istakne gdje je nešto podebljano ili podcrtano ako je to bitno za zadatak. Drugi način je rad s digitalnim udžbenicima gdje bi isto tako trebali biti prilagođeni. Udžbenici koje učenici dobiju u PDF-u su često nečitljivi, oni su prepuni fotografija, a kad PDF prebacite u tekstovni oblik, užasno je razbacan, fotografije ga ometaju i učenik se teško snalazi. Mi takve udžbenike nastojimo proći, poredati ih kako treba i po mogućnosti podijeliti po lekcijama, da se učenik može lakše u tome snalaziti. Treća opcija su zvučni udžbenici gdje će živa osoba pročitati i takav će se udžbenik snimiti. Zvučni su vezani za narativne predmete poput povijesti, geografije s atlasom, ali i predmete poput etike, sociologije, filozofije i drugih narativnih predmeta, a nisu toliko zahtjevni za prilagodbu kao brajični udžbenici. Oni su glomazni, omjer stranice na crnom tisku je jedan naprema pet, jedna stranica je pet do šest Brajevih stranica. Radili smo jedan udžbenik iz engleskog jezika od deset Brajevih svezaka za srednju školu, svaki svezak u prosjeku ima 170 Brajevih stranica, a uz to ide i radna bilježnica koja ima 11 Brajevih svezaka, u prosjeku 160 stranica, sad si zamislite koja je to količina, samo jednu lekciju da ponesete u školu", posebno je istaknuo naš sugovornik.

Digitalizacija

Pomaže li digitalizacija u cijelom procesu?

"I tu postoji jedan problem. Prirodne predmete poput matematike i fizike jako teško možete raditi u digitalnom obliku. Prvo što zadaci iz matematike često nisu linearnog tipa u tim udžbenicima, onda su tu zadaci od jedan i pol red, neka jednadžba, gdje se teško možete snaći. Dok odslušate cijelu jednadžbu, već zaboravite početak, a kamoli da je možete rješavati. Postoje elektroničke bilježnice i Brajevi reci gdje to možete pod prstima osjetiti, samo što oni pokazuju određen broj znakova i jedan red, po 18 ili 20, odnosno 32 slovna mjesta unutar jednog retka,morate navigirati gore desno i naravno da se učenik u tome izgubi", rekao nam je gospodin Rogić i naglasio: "Uvijek radimo u brajici, dok drugi predmeti mogu ići i u digitalnom obliku. Radimo i trebali bi imati u Brajevom obliku i strane jezike, engleski i njemački prvenstveno, ali i hrvatski, to su predmeti obavezni na maturi, ako želite savladati strani jezik, morate znati pisati i pročitati. Slušajući engleski jezik nećete naučiti kako se on piše, isto i s njemačkim".

Zanimalo nas je i kakva je suradnja s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, ali i kakva je s Gradom Zagrebom.

"S Ministarstvom je godinama bilo jako teško, ali u posljednjih desetak godina stvari su se maknule s mrtve točke da bi zadnjih pet godina kroz projekte izrade i prilagodbe udžbenika za slijepe dobili podršku. To je stvarno dobra podrška što se tiče financija i mogućnosti da to uopće radimo. Ovog trenutka su vrlo korektni, nije uvijek bilo tako. Grad Zagreb je prije desetak godina imao obavezu da svi učenici dobiju udžbenike pa se znalo uključiti i slijepe, toga više nema, tako da smo se orijentirali prema Ministarstvu. Nas kojih to radimo je malo i činjenica da se to radi preko projekata nije najbolji način. Ovog trenutka to je jedini mogući način, ali bi daleko bolje bilo to izraditi preko ugovora o isporuci udžbenika nego ovako. Za svaki projekt morate ga napisati, upisati problem, tko vam je partner, koje su aktivnosti i iz godine u godinu ponavljate iste stvari, jedino se razlikuje broj učenika i naslovi udžbenika, njihova veličina i slično. Ipak, ovog trenutka možemo biti sretni da ide i ovako", poruka je predsjednika ovog Udruženja.

Problem je cijena

Napomenuo nam je i pomagala koja se koriste u ovom slučaju. Slijepa osoba na raspolaganju ima brajični redak od 40 slovnih mjesta s kojima može kontrolirati računalo, odnosno kontrolira ga pomoću čitača ekrana koji može imati Brajev redak ili govornu jedinicu. Može postojati i elektronička brajična bilježnica koja u sebi ima i ovo i Brailleov redak i niz aplikacija, program za obradu teksta, kalkulator, email, MP3 playere i slično.

"Problem kod tih stvari je njihova cijena. Čitač ekrana ovog trenutka košta 1000 eura plus govorna jedinica, ima varijanti s besplatnim govornim jedinicama, a razvijaju se i dobri besplatni čitači ekrana. Ako se želi postići nešto kvalitetnije s povratnim informacijama, onda je to ‘koliko para toliko i muzike’. Ovog trenutka ipak se mnogo radi na besplatnim varijantama, ali bi se u nekim segmentima trebalo više konzultirati slijepe osobe, posebno kada je u pitanju izrada govornih jedinica. Mi smo u partnerstvu s jednom češkom tvrtkom izradili WinTalker Voice s glasom Zdenke Potz i to je najbolja govorna jedinica koja postoji. Sada se razvila još jedna Vocalizer Lana, ali vrlo nepravilno izgovara hrvatske riječi, dobri su po kvaliteti glasa, ali loši po tome što izgovaraju. Govorne jedinice razvija i Microsoft… ".

Tu nije stao.

"Brajev redak od 40 glavnih mjesta kreće se između 20 i 30 tisuća kuna, dok elektronička bilježnica s 18 slovnih mjesta košta oko 25 tisuća kuna, a ona s 32 slova košta i do 50 tisuća kuna. Tu je i Brajev tiskač koji košta oko 30 do 35 tisuća kuna. Država jednom u sedam godina financira elektroničku bilježnicu, čitač ekrana s govornim jedinicama jednom u osam godina. Prva nadogradnja operativnog sustava može dovesti da taj čitač ekrana ne funkcionira kako treba, to znate i sami s raznim aplikacijama. Tu se država baš ne pokazuje susretljivom. Proizvođači pomagala digli su cijene i više nisu u okviru onoga što HZZO financira, a da bi došli do usklađivanja cijena s HZZO-om, mora se proći grozna papirologija, samo da bismo čekali godinu dana da bi eventualno odobrili povećanje cijene".

Zorana Rogića pitali smo i poruku svim roditeljima čija djeca s oštećenjem vida kreću u školu.

"Morate biti strpljivi, uporni i fleksibilni", zaključio je naš sugovornik.

Ministarstvo sklopilo ugovor s 14 udruga

Što se tiče same države, Ministarstvo znanosti i obrazovanja u veljači ove godine donijelo je Odluku o raspodjeli i dodjeli financijskih sredstava projektima udruga za prilagodbu i izradu udžbenika/literature za potrebe slijepih i slabovidnih učenika i studenata za školsku/akademsku godinu 2022./2023.

Financijska sredstva projektima udruga za prilagodbu i izradu udžbenika/literature za potrebe slijepih i slabovidnih učenika i studenata po objavljenom Javnom pozivu od 13. listopada 2022. godine odobrena su u iznosu od 269.294,89 eura ili 2.029.002,32 kune.

Ugovor je sklopljen s 14 udruga, a Ministarstvo je napomenulo da su korisnici dužni namjenski koristiti odobrena i doznačena financijska sredstva te Ministarstvu znanosti i obrazovanja, nakon izvršenja programa podnijeti izvješće o utrošenim financijskim sredstvima, a ugovorom će se utvrditi načini i rokovi dostavljanja financijskoga i pisanoga izvješća o provedbi projekta.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.