Tea i Irena odmalena plešu, pjevaju i glume, a danas ih možemo gledati na malim ekranima: 'Svaka veća prilika se dugo čeka'

Irena iza sebe ima gotovo dvadesetogodišnje glumačko i pjevačko iskustvo u nizu profesionalnih kazališnih, filmskih i TV produkcija. Dolazi iz Zagreba, a trenutno je možemo gledati u telenoveli "Kumovi". Tea je rodom iz Gruda, a nakon diplome na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2017. seli u Zagreb gdje živi i radi.

Pokrenula je vlastitu umjetničku organizaciju "Kazališna družina EMMA", a najupečatljiviji projekt joj je monodrama "Bukača", napravljena po istoimenoj knjizi Martine Mlinarević. Djeluje u gotovo svim područjima scenskih i audiovizualnih umjetnosti, a trenutačno je angažirana i na autorskoj predstavi "Ona i On", na nekoliko drugih kazališnih projekata te u dramskoj seriji RTL-a u nastajanju.

Zanimalo nas je kako obje gledaju na položaj žena u umjetnosti, od kuda ljubav prema glumi, kakva su im iskustva sa snimanja telenovela u Hrvatskoj, koliko je teško doći do uloga, jesu li muški honorari veći od ženskih, koliko su prisutne predrasude i mobing prema ženama te što je sve potrebno za uspjeh kod nas, ali i izvan granica Hrvatske.

"Od malih nogu sam voljela imitirati, pjevati, plesati, zabavljati ekipu i obitelj… Ali to se u mom rodnom kraju više gledalo kao da sam 'živahno' dijete, a ne nekakav umjetnički potencijal. Nisu mi bile dostupne dramske radionice prije srednje škole pa zato nisam ni znala što je gluma u njezinoj srži. Ali kad sam saznala, na dobrovoljnoj radionici svoje profesorice iz hrvatskog, to je bilo to", započela je za Generaciju Tea Šimić.

'Glumim žene koje su neshvaćene'

Kako je glumila u telenovelama poput "Na granici" uz bok popularnih glumaca kao što je Momčilo Otašević, zanimalo nas je po čemu će pamtiti snimanja i koliko se rad na TV-u razlikuje od onog u kazalištu.

"Snimanja ću pamtiti po tempu koji me osjetno 'čeličio' i po ljudima koji su me tretirali kao zvijezdu iako me nisu poznavali. To se često odnosi na kostimografe, vizažiste, vozače, rekvizitere itd., ne samo na glumce i redatelje. A pristojne i disciplinirane kolege ne mogu dovoljno nahvaliti, to mi je nešto najvažnije i najljepše na svijetu. Vrijedi i za TV i kazalište. Rad na jednom i drugom se tehnički razlikuje po svemu, ali iznutra je isto – gluma je gluma", istaknula je Tea.

Ova mlada glumica u predstavi "Čistim život", koja se dotiče uloge žena u patrijarhalnom društvu, igra osam likova i samu sebe.

"Vodeća uloga mi je uloga mlade ekonomistice Ivane koja je ostala bez posla i morala se vratiti doma roditeljima. Ivana se na trenutke pretvara u razdražljivu tinejdžericu (bebu zmaja) i na duhovit način prikazuje kako se svi mi ponašamo pod krovom s bližnjima u svojim ranjivim fazama. Predstava općenito kroz humor daje komentar upravo o položaju žena u patrijarhalnoj Hrvatskoj – jedna u kasnim dvadesetima, druga u ranim četrdesetima. Jedino što im je zajedničko jest to da su apsolutno nezadovoljne i neshvaćene", napomenula je Tea.

Zanimalo nas je ima li istine u tome da su muški honorari u glumi veći od onih koje zarađuju glumice.

"Znala sam i ja to čuti, ali ne zapitkujem previše. Taj posao je dosta specifičan i na neki način si sami moramo postavljati cijenu, a to je veliki izazov. Muškarci su općenito više traženi jer se 'ženski' tekstovi i 'ženske' priče još uvijek nisu toliko popularizirale kod nas, a znatno veći broj žena upisuje i završava dramske akademije", rekla nam je Tea i dodala kako predrasuda, omalovažavanja, seksizma ili mobinga ima u glumi, no kao i svugdje.

Na upit što je sve potrebno da se uspije u glumi u Hrvatskoj, a što vani te zanimaju li je uloge na filmu, odgovorila je:

"Neopisivo čeznem za ulogom u dugometražnom filmu. Zasad ga nema na vidiku jer se nisam aktivirala u tom sektoru, recimo to tako. Ne znam kako “uspjeh” izgleda vani, volim vjerovati da je slično kao i ovdje. Svaka "veća" prilika se jako dugo čeka. Što se mog osobnog puta u Hrvatskoj tiče, kretao se sporo jer sam došla iz sarajevskog akademskog okruženja, ali šest godina kasnije mogu nabrojati konkretne uspjehe za koje se, naravno, mogu zahvaliti svim suradnicima i prijateljima, ali ne bi se dogodili da nisam bila uporna, kreativna, tvrdoglava i još štošta."

Pozvala je sve da joj se pridruže na nadolazećim izvedbama "Bukače" i "Ona i on".

"Moja Kazališna družina ovog lipnja priprema događaj "Vikend s Emmom" u kojem po jako niskim cijenama možete pogledati naše dvije predstave, ako povedete pratnju. "Bukača" igra 9. lipnja, a "Ona i On" 10. lipnja u 20 sati. Ulaznice za dvoje je potrebno kupiti na entrio.hr i javiti nam na [email protected] na koju predstavu dolazite", poručila je Tea Šimić.

Irena: Izazovno je biti žena i glumica 50 +

"Od treće godine plešem pjevam po kući, klasični balet plešem od 5 do 11 godine, potom sam aktivna u školskom zboru i dramskoj u višim razredima osnovne škole, u gimnaziji pjevam u gradskom zboru, potom glumim u amaterskom kazalištu, u dvadesetima izdajem promo CD kao pjevačica, u tridesetima se izvaninstitucionalno školujem kao glumica i pjevačica", započela je Irena koja u domaćim serijama glumi epizodne uloge već dugi niz godina.

"Uistinu sam sretna svaki put kada me produkcije pozovu u suradnju. Obožavam biti na setu i uživam snimajući i družeći se s kolegama glumcima. TV serije, osobito telenovele, se uglavnom snimaju užurbanim tempom, dok su kazališni projekti sporiji u nastajanju. Na TV snimanju postoji mogućnost ponavljanja scene, dok u kazališnoj predstavi to nije moguće u samoj izvedbi u kojoj svoj glumački lik kreiraš i iznosiš samo tog trenutka", pojasnila je razlike između rada u kazalištu i na TV setu.

Zanimalo nas je kako je biti žena u umjetnosti danas te je li naše društvo patrijarhalno.

"Poprilično. Biti žena, u mom slučaju žena 50+, je izazovno kada si u poziciji u kojoj pokrećeš autorski turističko-umjetnički projekt i pokušavaš pri tome sudjelovati u ostalim projektima iz izvedbenih scenskih umjetnosti, posebice iz područja glume i pjevanja. Na tržištu radne snage sam gotovo posve "nevidljiva" zbog niza predrasuda (primjerice, aging) vezano uz osobe, a osobito žene mojih godina, dok s druge strane u umjetničkim – filmskim, TV i kazališnim projektima postoji potreba za raznim glumačkim profilima, stoga se taj problem ne pojavljuje na taj način."

Otkrila nam je i jesu li honorari glumaca veći.

"Nisam imala priliku biti u glavnoj glumačkoj podjeli u TV serijama, stoga ne mogu iz prve ruke ništa tvrditi, no postoji opća informacija o tome da su glumice u pravilu manje plaćene za praktički isti rad kojeg obavljaju ravnopravno sa svojim kolegama. Kakva je pak situacija unutar kazališnih kuća i odnosa muško-ženskih dohodaka i honorara nemam uvid, a na nezavisnoj kazališnoj sceni se o honoraru ipak može i pregovarati koliko znam. No da li na njoj kolege budu plaćeni bolje od kolegica uistinu ne znam. Nije da hodamo okolo razmjenjujući informacije o visini honorara jer to je nešto sto vas može i produkcijski ugovorno obvezati na diskreciju" rekla je Irena.

Također, dodala je, kod nas su zastupljeni stereotipi poput onih da mladi glumci uglavnom igraju glavne uloge, dok stariji glumci sporedne. Glumci su uglavnom bolje plaćeni od glumica. Većinom stariji glumac glumi supružnika ili partnera, dok mlađa glumica glumi partnericu, a obrnuto gotovo nikad. Također, glumice 30+ rijetko kad glume djevojke već više mame, tete, poslovne žene itd.

Za kraj, što je sve potrebno da se uspije u glumi u Hrvatskoj, a što vani te kakav je položaj žena u glumi danas?

"U Hrvatskoj, ali i u regiji, tržište je ustvari dovoljno malo pa se uloge uglavnom dobivaju pozivom produkcije na krugove audicija ili direktnim bookingom glumca/glumice, a za proboj na inozemnom tržištu potrebno je imati iskusnog i dobro umreženog agenta za zastupanje i naravno, poznavanje stranih jezika. Vjerujem da je položaj žena u glumi sve bolji, osobito nakon svjetskih pokreta tipa #MeToo i sličnih, no predrasuda, omalovažavanja, seksizma, aginga, mobinga i slično zasigurno još uvijek svugdje ima i potrebno je nadalje svugdje i uvijek ukazivati na isto i hrabro prokazivati zlostavljače te tražiti zakonsku zaštitu za sebe te kaznu za drugu stranu kad god je to potrebno", poručila je Irena Matas.

Pozvala je sve da im se pridruže na ulicama Zagreba i podrže njezin autorski multidisciplinarni projekt "Šetnja s Kolumbinama" kojeg čine interaktivni razgledi grada Zagreba u vidu predstave u pokretu za djecu i odrasle na hrvatskom i engleskom jeziku, nagrađivani kratki turističko-umjetnički filmovi, mini – mjuzikli na hrvatskom i engleskom jeziku, dječje predstave na hrvatskom i engleskom jeziku u nastajanju te novi glazbeni brojevi u nastajanju.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.