Svira klavir, završio je Muzičku akademiju. Iako ima apsolutni sluh, Karlo Bogatac kaže: 'Najviše su mi pomogli rad i trud, biti slijep nije nikakav bauk'

Karlov život obilježila je ljubav prema glazbi, a svi ćemo se složiti da posebno nadahnuće predstavljaju osobe kojima vid nije primarno osjetilo. Tako je i Karlo sve svoje znanje i mogućnosti odlučio spojiti u glazbi. Treba napomenuti odmah na počeku – naš sugovornik ima apsolutni sluh, što je njegovu ljubav prema glazbi dodatno začinilo.

Karlo je rođen 1997. godine, a njegov obrazovni put i više je nego zanimljiv, s obzirom na to da je on svoju ljubav prema glazbi zaokružio i srednjoškolskim te visokim obrazovanjem muzičkog usmjerenja.

Bogatac ne vidi od rođenja. Rođen je prije termina, prerano da bi mogao živjeti izvan inkubatora. Međutim, greškom je primio previše kisika. To se zove, objašnjava, prematurna retinopatija, koja je, na žalost, rezultirala njegovom sljepoćom.

Za svoje djetinjstvo kaže da ga je proveo sasvim normalno: "Družio sam se s ostalim vršnjacima, videćim osobama, radio sam većinu stvari koje sam mogao sam, kao i drugi. Nije bilo nekakve diskriminacije od strane mojih vršnjaka, nisam imao takav osjećaj. Bio sam prihvaćen, pogotovo kasnije u glazbenoj školi".

"Završio sam osnovnu i srednju školu u Rijeci. Glazbenu školu završio sam i osnovnu i srednju, smjer teorija glazbe i klavir, nakon čega sam se upisao na fakultet na Muzičku akademiju u Zagrebu. Tu sam završio smjer teorija glazbe i to je moj obrazovni put do sada. Prije mjesec dana sam završio studij", kazao je uvodno o svom obrazovnom putu.

Najveći problem – kako do literature

U odnosu na kolege na studiju, ipak je nešto teže dolazio do literature. Susretljivost profesora, ali i snalažljivost i maštovitost, tu su bile ključne.

"Do sada sam imao prilagodbe na brajici što se tiče literature na studiju. Što se tiče glazbene notacije, nešto sam imao, nešto pak ne, dok sam neke stvari jednostavno radio po sluhu. Za literaturu sam se snalazio tako što sam ili snimao predavanja uz dobru volju i dopuštenje profesora ili sam materijale skenirao putem OCR tehnologije koja mi je pomogla da mi literatura bude dostupna. Osim toga, često sam imao individualnu nastavu jer sam bio jedini student na četvrtoj i petoj godini na svome smjeru s obzirom na to da se prima jako malo studenata. Stoga se ponekad događalo da mi profesori izlaze u susret kod analiza koje su vizualne pa bi mi primjerice rekli gdje je koji takt", ispričao nam je naš sugovornik.

Upravo je dostupnost literature jedan od najvećih problema za slijepe i slabovidne učenike i studente, o čemu je portal Generacija.hr u nekoliko navrata i pisao. Nedostupnost literature, odnosno, nedostatan broj literature za slijepe i slabovidne, Karlo vidi kao jedan od najvećih problema u svom životu kao slijepe osobe.

"Sigurno je jedan od najvećih problema dostupnost, odnosno nedostupnost literature, posebno kada govorimo o muzičkom obrazovanju i glazbenoj notaciji gdje je posebno teško pronaći prilagođene materijale. Naime, postotak glazbenika je jako malen među našom populacijom te u našoj zemlji, ali i drugdje, nema dovoljan broj nota prilagođenih slijepim osobama. Ili sam učio glazbu po sluhu ili bih posudio note od nekoga kolege ili iz knjižnice", kaže.

Na naše pitanje koliko su mu tijekom obrazovanja pomogla glazbena udruženja, udruge ili neke treće organizacije i institucije, kaže da je prilikom posuđivanja glazbene notacije imao veliku pomoć Hrvatske knjižnica za slijepe, a tu je i Udruga Zamisli koja koja je pomogla prilagođavanjem za slijepe nekoliko knjiga.

"Udruga Zamisli pomogla mi je prilagoditi neke knjige za pedagoške kolegije kao što su Psihologija glazbe i Didaktika, međutim knjige koje sadrže glazbenu notaciju nisu se mogle prilagoditi zbog toga što čitači ekrana ne mogu čitati glazbenu notaciju", pojašnjava. 

'Najviše su mi pomogli rad i trud'

Karlo je jedan od rijetkih osoba koje imaju apsolutni sluh.

"To je jedna velika prednost, može nekada biti i mana, ali uglavnom je prednost. Kad kažem mana, mislim na to da se neki ljudi koji tu sposobnost imaju ne mogu prilagoditi drugima koji tu sposobnost nemaju", pojašnjava naš sugovornik.

Apsolutni sluh je ujedno bio veliki plus koji je puno pomogao Bogatacu da završi svoj obrazovni put u muzičkom smjeru.

"Sigurno da je, ali prvenstveno bih istaknuo da su mi pomogli rad i trud", kaže.

Svakako treba naglasiti da osim što je teoretičar glazbe, Karlo zna svirati i klavir, a pjeva i u klapi.

"Iako nisam završio smjer klavir na Akademiji, to mi je kao glazbenom teoretičaru bio obavezan instrument koji treba znati svirati svatko tko studira pedagoške i teoretske smjerove", dodaje.

Pitamo ga gdje se vidi sada nakon završenog studija, odnosno planira li tražiti posao i koji su mu tu afiniteti.

"Vidim se kao profesor glazbene kulture ili kao profesor u glazbenoj školi. Ipak smatram da bih kao profesor glazbene kulture bio puno više zadovoljniji jer u odnosu na rad u glazbenoj školi, ovdje postoji puno više glazbene slobode u organizaciji nastave. Može se, primjerice, u nastavu glazbe uklopiti tradicijska glazba ili popularna glazba i tome slično", razmišlja naš sugovornik.

Zagreb je jedan od najpristupačnijih gradova za slijepe osobe

Posao će tražiti, kaže, javljanjem na natječaje, a cilj mu je, ističe, posao pronaći u Zagrebu:

"Zagreb je jedan od najpristupačnijih gradova u Hrvatskoj što se tiče slijepih osoba. Tu sam došao prvenstveno na studij i od početka sam ovdje bio u potpunosti samostalan. Prilagodio sam se i naučio neke stvari kako bih mogao funkcionirati u novom životu na studiju. Recimo, uz pomoć peripatologa sam naučio osnovne rute koje su mi bile potrebne kako bih došao do faksa, odnosno do studentskoga doma, a kasnije sam i sam krenuo istraživati prostore unutar svoje četvrti u kojoj sam živio, odnosno studentskog naselja u kojem sam živio i njegove okolice".

Rijeka je za razliku od Zagreba puno nepristupačnija za život slijepi osobama: "Nema dovoljan broj zvučnih semafora, označenih ruta za kretanje slijepih osoba i slično", što Karlo vidi kao veliki nedostatak.

Iako mu je želja živjeti i raditi u glavnom gradu Hrvatske, da bi se zaista i preselio u Zagreb, prvo poželjno je, kaže, da bude financijski pokriven. Dodatno, trenutno je i dalje visoka inflacije zbog koje i su i dalje visoke cijene pa gotovo u svim segmentima te se, govori nam Karlo, zaista više toga treba "poklopiti" da bi se njegov cilj i ostvario.

Postavlja se pitanje kako bi mogao iskoristiti podršku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, jer bi, s obzirom na to da cilja na posao u Zagrebu, prvo u metropoli trebao imati boravište da bi se mogao prijaviti na Zavod. Upravo je u njegovom slučaju to pomalo nezgodno, jer bi, što je i logično, za preseljenje u Zagreb trebao već imati posao.

"Oni bi mi zbog toga posao tražili u Rijeci, gdje mi je i prebivalište, tako da ću za početak probati posao naći putem web stranica, preporuka ili nečega trećeg. Ako i ne pronađem posao u Zagrebu, uvijek mogu računati i na Zavod, odnosno na zaposlenje u Rijeci. Ipak, primaran cilj je Zagreb".

'Računam zapravo odmah u početku da posao neću pronaći ili ću ga teško naći'

U našem razgovoru dotaknuli smo se i problematike zapošljavanja u školama, gdje mlade profesorice i profesori, često godinama rade kao zamjene, a prije nego uspiju pronaći stalno radno mjesto, promjene puno škola pa čak i sredina u kojima se te škole nalaze.

"Da, mogu očekivati da neću dobiti prvenstveno punu stanicu i da ću morati raditi u nekoliko škola i slično. Od kolega sam čuo da je doista teško naći punu satnicu, pogotovo za glazbenu kulturu gdje se često i ne primaju profesori u stalni radni odnos. Računam zapravo odmah u početku da posao neću pronaći ili ću ga teško naći", govori naš sugovornik.

Osim glazbe, Karlo je veliki ljubitelj sporta; voli pratiti nogomet, rukomet, košarku…

"Veliki sam ljubitelj sporta, geografije, povijesti…", nabraja. Čita i puno knjiga, u čemu se opet kao pomoć našla Hrvatska knjižnica za slijepe. Naš sugovornik voli i filmove, ali kaže da bi općenito za bolju kvalitetu kulturno-društvenog života slijepih i slabovidnih osoba, svakako trebalo biti dostupno i više audio deskripcija filmova. "Toga trenutno puno nedostaje", ističe.

Posebno mu je drago da je Muzička akademija ujedno i prostor za bavljenje hrvatskom tradicijskom glazbom. Dodaje da bi se upravo još veći fokus u glazbenom obrazovanju djece trebao stavljati na tradicijsku glazbu kako se ona sačuvala i u budućnosti te bila dostupna i budućim generacijama:

"Tu mislim da puno mogu pomoći i educirani nastavnici glazbene kulture kako bi se djecu pravilno odgojilo u smislu glazbene povijesti i samim time čuvanja tradicije. Primjerice, na nekakav lijep i zanimljiv način skrenuti pažnju onima, kojima glazba možda nije u fokusu, pa bi onda možda tradicijska glazba nekoga i privukla. Pri tom mislim da je važno da se djeci u školskom glazbenom obrazovanju glazba ne predstavlja kroz nabrajanje suhoparnih činjenica koje je potrebno učiti, nego da im se predloži određena glazba, da je poslušaju i da je dožive", ispričao nam je Karlo koji kaže da već i sada razmišlja o tome kakav bi on sam mogao ili trebao biti profesor te kojim metodama bi svoje učenike jednoga dana pokušavao dodatno motivirati za glazbu i učenje o njoj.

Invaliditet nije kraj svijeta

"Ideje nekakve postoje, ali još nisu dobile svoj konačan oblik. Mislim da će to biti moguće tek kada zateknem pravo stanje stvari u učionici. Osim toga, za to je potrebno i iskustvo i praksa", smatra Bogatac.
Kao slijepoj osobi, što je Karlu najvažnije na njegovom životnom putu, pitamo ga za kraj.

"Najvažnije mi je bilo da predstavim da biti slijep nije nikakav bauk. Slijepe osobe se ne bi trebale zatvoriti u svoje ljušture i gledati da je njihov invaliditet kraj svega, kraj svijeta. Želja mi je da videće osobe uvide da smo i mi normalne osobe kao i svi drugi", zaključio je Karlo Bogatac razgovor za portal Generacija.hr.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.