Sve manje telefoniramo, a sve više smo na Viberu i web aplikacijama

Sve veći broj građana odustaje od fiksnih telefona i za razgovore koristi isključivo mobitele, ali i klasične pozive i SMS koristi sve manji broj građana, koji se u komunikaciji s drugima sve više služe besplatnim internetskim aplikacijama. Da se komunikacijske navike Hrvata uslijed rastuće popularnosti pametnih telefona mijenjaju pokazalo je najnovije istraživanje HAKOM-a (Hrvatske regulatorne agencije za mrežne aktivnosti). 

Dok je prihod od telefonskih usluga i u pokretnoj i u nepokretnoj mreži u odnosu na lani pao za oko 18%, potražnja za internetskim prometom kontinuirano je rasla. Ukupan prihod od usluga pristupa internetu u rujnu je dosegao 872 milijuna kuna, što je 36 % veći prihod u odnosu na isto razdoblje lani. Zabilježen je i rekord broja korisnika (više od 70%) koji internetu pristupaju  putem nepokretnih mreža, što znači  da korisnici sve više svoje pametne telefone koriste kao klasični internetski priključak, a prosječni je tromjesečni promet po korisniku prvi put prešao 2 GB prometa.

Dostupnost internetskih aplikacija poput Vibera, Skypea, WhatsAppa, WeChata, Facebook Messengera i drugih, koje omogućavaju da uz malu naknadu ili čak potpuno besplatno razgovaramo i šaljemo poruke bilo gdje u svijetu uz minimalno vremensko kašnjenje novi je izazov i udarac po džepu operaterima poput Hrvatskog telekoma i Vipneta.

Analitičarska kuća Ovum izvijestila je da su opcijom besplatnih poruka ovakve  aplikacije na svjetskoj razini ozbiljno ugrozile prihod telekomunikacijskog sektora, te su samo lani operatere oštetile za oko 32 milijarde dolara koje bi oni naplatili razmjenom klasičnog SMS-a.

Iz perspektive korisnika tih aplikacija, one su praktičnije od SMS-a, pružaju veće mogućnosti i možda najvažnije - osiguravaju ogromne uštede, što kupnju pametnog telefona čini isplativom investicijom.  

Facebook Messanger, kojeg prema pisanju Poslovnog dnevnika u Hrvatskoj koristi 1, 5 milijuna ljudi, po broju korisnika već je prerastao u trećeg najvećeg telefonskog operatera kod nas, a kontinuirano raste i broj korisnika Vibera i WhatsAppa, koje na svjetskoj razini koristi preko pola milijarde ljudi.

Prednost ovakvih aplikacija je to što one uz pozive i poruke omogućavaju i razmjenu slika, audio i video materijala, pa čak i grupno komuniciranje, a komunikacija se odvija besplatno preko bežične kućne mreže ili alternativno uz male naknade korištenjem mobilnog interneta. Na ovaj se način možete besplatno ili jeftino dopisivati i razgovarati satima s bilo kim u svijetu, a potrebno je samo da druga strana ima instaliranu istu aplikaciju i pristup Internetu. 

Iako vlada pomama za njima, pitanje je koliko ove aplikacije imaju aktivnih korisnika. One se ponekad samo instaliraju, ali gotovo i ne koriste:

''Imam WhatsApp, ali ga rijetko koristim'', kaže studentica Ana Mrkonjić, vlasnica Iphoea5. ''Instalirala sam ga jer ga je navodno teže hakirati od Vibera i Facebooka, ali sam i dalje skeptična glede stupnja zaštite privatnosti koju on nudi''. Na pitanje da li bi ga koristila u poslovnoj komunikaciji odgovara: ''Sasvim iskreno ne bi. Neozbiljno djeluje, kao da poručujem da  imam za skupi mobitel, ali ne i za poziv. Koji poslovni partner bi me ozbiljno shvatio?'' pita Ana.

Često pitanje koje prati ove aplikacije je i koju korist one pružaju svojim proizvođačima, odnosno, kako oni putem njih zarađuju?

Dragan Petric, izvršni urednik internetskog portala Bug, objašnjava da je ''svaka usluga u kojoj se korisniku nešto nudi besplatno zapravo koncipirana tako da je sam korisnik zapravo proizvod. WhatsApp je zaradio milijarde dolara kada ga je kupio Facebook, a kupio ih je zato što imaju ogromnu bazu korisnika. I Viber je prodajom vlasništva i svoje baze korisnika japanskoj tvrtki Rakuten zaradio oko 900 milijuna dolara. "

Bez brige, ne uhode vas

Iako informatički stručnjaci tvrde da je smartphone nemoguće hakirati osim ako hakeru sami ne omogućite fizički pristup telefonu, a time i nadzor nad onime što se na njemu nalazi,  mediji nas svako malo obavještavaju o pojavi raznoraznih virusa zapakiranih u zanimljive besplatne aplikacije, a koje sami dobrovoljno i neoprezno instaliramo na svoj telefon i time omogućavamo tajno nadziranje, krađu identiteta, imovine ili ucjene.

Najnoviji primjer, o kojem je nedavno pisao Jutarnji list, uključuje Regin virus koji može neopaženo snimati ekran kompjutera, kontrolirati kursor i krasti lozinke. Čak i naizgled bezazlena ''baterijska lampa'' ili maliciozni ''PlaceRaider'' navode se kao dokaz da se  današnji pametni telefoni mogu pretvoriti u prave špijunske naprave koje smo donedavno mogli vidjeti samo u znanstvenofantastičnim filmovima.

''Radi se o teorijama zavjere. Nemoguće je nekoga potajno nadzirati ovim aplikacijama''. ističe Petric.

Ipak, učestalost ovakvih objava potiče nervozu kod novih i neupućenijih korisnika pametnih telefona.  Zato je važno napomenuti da je korištenje ovakvih aplikacija sigurno, jer se hakeri ne bave ''sitnim ribama'', u koje spada većina prosječnih korisnika smartphoea i Interneta.

''Iako je nemoguće za bilo koji server, uslugu ili servis na Internetu  decidirano tvrditi da je 100% otporan na hakiranje, činjenica je da priroda komunikacije koju obavljamo ovakvim servisima, osobito ako nas ona ničime ne kompromitira,  hakerima jednostavno nije dovoljno zanimljiva, pa je i strah od komuniciranja ovakvim aplikacijama neopravdan'', zaključuje Petric.