Suvremeni trening kao ponovno oblikovanje mozga sportaša

Različite regije mozga koje pokazuju plastične promjene,doživljavaju plastične promjene i kada sportaš trenira ili igra. Tako da su kapaciteti ljudskog mozga za učenje i prilagođavanje nenadmašni.

Kod elitnih tenisača, njihovo igranje dominantnom rukom su različiti od njihove ne-igračke ruke. To sugerira povećanje aktivacije u vezama motornih mapa njihova igranja igračkom rukom i deaktivaciju priključaka u svojoj ne-igračkoj ruci jer nije relevantna za njih.

Jedan od razloga je proces koji mora biti siguran da su odgovarajući mišići aktivirani u pravom redoslijedu u pravo vrijeme.

Jedan od najboljih tenisača svijeta Rafael Nadal je odrastao u sportskoj obitelji; njegov stric Miguel Angel Nadal bio je profesionalni igrač nogometa koji se natjecao na Svjetskom prvenstvu 2002 i igrao za FC Barcelonu.

Rafael je počeo igrati tenis u dobi od četiri godine,vođen drugim stricom, Tonijem Nadalom, koji je ostao njegov trener i na profesionalnom nivou.

U svojim ranim godinama, Nadal (koji je pisao sa svojom desnom rukom) je igrao lijevom rukom tenis s obje ruke forehand i backhand.

Nadal je ljevoruk samo kada igra tenis, a za ostalo dominantna mu je desna ruka.Kada mu je bilo 12 godina njegov stric ga potiče da usvoji više konvencionalniji lijevoruki stil. Nadal se mučio sa svojim dvoručnim backhandom,ali se prebacio na ono što je postala njegova specijalnost,a to je jednoruki forehand, koji je zaslužan za njegovo podizanje na sportskim instancama.

"Svaki čovjek bi mogao, ako je tako sklon, biti kipar vlastitog mozga."

Citat je nad kojim se svi možemo zamisliti. Španjolskog Nobelovca Santiago Ramón Cajala.

Istraživanje plastičnosti mozga,također poznato kao neuroplastičnost, pokazuje da naš mozak može proći dnevnu obnovu kada sudjelujemo u odgovarajućim, poticajnim i smislenim zadacima.To su ohrabrujuće vijesti.Tako da u bilo kojoj dobi, možemo pomladiti naš mozak.

Što više vježbamo nešto toliko smo bolji u tome što vježbamo,to se nemože osporiti. No,to ne znači da nije vrijedno razmatranja. Vježba između prakticiranja vještine te poboljšanja zbog toga vježbanja je koncept koji je tako prirodan i intiutivan tako prihvačen kao opće znanje da mi često ne cijenimo fascinantnu mehaniku iza procesa stjecanja vještina.

Na najosnovnijoj razini, naučiti nove vještine ili poboljšavanje vještina uključuje promjene u mozgu.Postoji nekoliko različitih načina na koje se naš mozak prilagođava u prikupljanju novih vještina i promjene uvjeta okoline.

 rvi uključuje "ponovno ožičenje" mreže neurona u mozgu. Svaka vještina ili radnja koju sportaš obavlja uključuje aktivaciju neuronskih puteva.

Recimo: plastični mozak je poput snježnog brežuljka u zimi. Aspekti tog brda nagib, stijene,napadanost snijega-su, poput naših gena,poklonjeni.Kada se spuštamo dolje na saonicama,možemo upravljati i završiti ćemo na dnu brijega slijedeći određeni put kako smo upravljali kao što će isto tako imati utjecaj na to i karakteristika brda. Gdje ćemo točno završiti teško je predvidjeti, jer postoji toliko mnogo faktora u igri.

Ono što će se dogoditi drugi put kada se budete spuštali prema dolje je da ćete više nego vjerojatno negdje ili drugdje naići na put kojim ste se spuštali prvi puta. To neće biti baš taj put, ali to će biti bliži tom putu na ovaj ili onaj način. A ako ćete provesti cijelo poslijepodne sanjkajuči se dolje, hodajući...na kraju ćete imati neke staze koje ste koristili puno, a neke koje su korištene vrlo malo.

Svaku akciju koju vršimo,svaku novu vještinu koju smo usvojili, uključuje utabavanje i poboljšavanje svojevrsne neuronske staze. Mi izrađujemo stvarne promjene u mozgu. A naši mozgovi su izuzetno učinkoviti i brzi u mijenjanju i prilagodbi na trening.

Zajednička tema ovdje je da je mozak "kovan" - i mijenja se s treningom. To je zanimljiv koncept koji treba imati na umu,pogotovo s obzirom na sport i sportsku izvedbu. Prirodno je razmišljati o treningu u smislu mišića, tijela i fizičkih sposobnosti. No, svaka nova vještina koju sportaš uči prate također neuralne promjene koje mogu biti teže za vidjeti, ali su jednako važne.

Nedavno je dokazano da uključivanjem kognitivnog treninga putem video simulacija dovodi se do vrlo rasprostranjenih učinaka na percepciju,motoriku i spoznaju - svjesnost.