Stranac analizirao Thompsonov hit: 'Pjesma govori o onima bez duše i časti'

S naslovom "Preskočena crta — sloboda, samovolja i ljubav koja ne prestaje", započinje svoju analizu. "U pjesmi 'Preskočena crta' s albuma Hodočasnik, Marko Perković Thompson otvara pitanje koje ne zastarijeva: gdje završava sloboda, a počinje samovolja? Koliko daleko čovjek može iskušavati granice — one ljudske i one Božje — prije nego što se nađe u ropstvu vlastitih iluzija? Ova pjesma nije tek društveni komentar; ona je duhovna dijagnoza i poziv na izlazak iz kruga samozavaravanja prema slobodi koja se hrani istinom i ljubavlju", započeo je Kazimierski.

"Na prvi pogled, sloboda i samovolja djeluju slične: obje nose obećanje 'mogu sve'. No bitna razlika je u granici. Prava sloboda uvijek ima rub: staje tamo gdje počinje sloboda i dostojanstvo drugoga, i tamo gdje stoje Božji zakoni. Kada čovjek te granice zanemari, ne postaje slobodniji, nego ulazi u suptilno ropstvo — ropstvo vlastitog ega, svojih strasti i iluzija. Pjesma nas podsjeća da 'preskočena crta' nije hrabrost, nego posrtanje; nije oslobođenje, nego padu sklon bijeg od odgovornosti", istaknuo je.

Slike 'umornih očiju' i ljudi koji rade 'k’o robovi za taj cent il’ dva' govore o svakodnevici bez smisla, o zamoru koji se rađa kad se čovjek zatvori u sebe. Kad se sloboda odvoji od istine i dobra, ostaje tek 'lažni sjaj' — privid koji kratko grije, a dugo hladi. Taj sjaj obećava radost, a donosi ispraznost; obećava sigurnost, a ostavlja strah. U tom pogledu pjesma je i psihološki tekst: prepoznaje mehanizam samozavaravanja, u kojem čovjek vlastite želje proglašava mjerom istine, a svoju ranjivost skriva iza nadmenosti.

FOTO: Nikola Brboleza / CROPIX

Teologija granice: Ponos kao početak pada

"Središnji teološki motiv je ponos (oholost) — onaj tihi glas koji šapuće da je čovjek sam sebi dovoljan i da mu Bog više nije potreban. Biblijska slika zlatnog teleta ovdje nije daleka metafora, nego suvremeni znak: idol može biti novac, status, tehnologija ili čak vlastita slika o sebi. Pjesma podsjeća da je ponos grijeh koji ide prije pada: kad čovjek povjeruje da 'zna bolje', prelazi crtu koja ga je čuvala. To je odricanje od Božje ljubavi u ime lažne ljubavi prema sebi — ne one zdrave samoljubavi, nego narcisoidne usmjerenosti koja drugi život vidi kao prepreku", analizira Kazimierski.

"Sve je to tako dok ne kaže — stoj / Stvoritelj svijeta i Spasitelj moj'", citirao je Thompsonov stih i objasnio: "U ovoj rečenici koncentrira se eshatološki realizam pjesme: povijest nije beskrajna spirala ljudskih eksperimenata s istinom. Postoji točka u kojoj Bog kaže 'dosta', ne da bi uništio, nego da bi istinu postavio na svoje mjesto. To 'stoj' nije kapriciozna granica; to je čin milosrđa koji zaustavlja samouništenje. U tom svjetlu, 'preskočena crta' poprima dvostruko značenje: jest upozorenje, ali i poziv na obraćenje", objašnjava.

"Refren 'Odbaci lažni sjaj, jer ljubav nema kraj' u ovoj pjesmi ne izvodi samo pjevač — pjevaju ga djeca. To je ključan detalj. Djeca, čista i nesputana grijehom ponosa, prirodno i iskreno nose riječi koje odrasli često zaboravljaju. Isus je rekao: 'Pustite djecu i ne priječite im k meni doći' i 'Budite kao djeca'. U njihovom glasu čujemo podsjetnik da smo svi mi djeca Božja, da nas On nosi i brine se za nas. Kad djeca pjevaju ovaj refren, to zvuči kao poziv na povratak izgubljenom unutarnjem djetetu koje smo odbacili misleći da smo svemoćni i samodostatni. Njihov čisti glas raskrinkava laž ponosa i podsjeća: prava sigurnost i prava radost nisu u samovolji, nego u povjerenju".

FOTO: Nikola Brboleza / CROPIX

Sudar svjetova: bezdušnost moći i glad za smislom

Pjesma govori o 'onima bez duše i časti” koji vladaju. To nije samo politička kritika, nego antropološka opaska: moć bez duše uvijek se hrani tuđim dostojanstvom. Zidovi se podižu, ratovi ne prestaju, 'rastapa se čelik za neka nova zla' — to su vanjske manifestacije unutarnje rastrganosti. A nasuprot tome stoji tiha većina koja 'moli za mir', budi se 'uz ptice' i traži način da sačuva ljudskost. Pjesma im daje jezik, a refren — osobito kada ga pjevaju djeca — daje im oslonac i nadu.

Osvrnuo se i na put natrag: od samovolje do slobode. "Kako se prelazi put od 'preskočene crte' do slobode? Pjesma sugerira tri koraka:

1. Suočenje: priznati da je crta doista preskočena; da smo ponos pretvorili u normu, a granice u neprijatelje.

2. Odricanje: odbaciti lažni sjaj — prestati ulagati energiju u slike i idole koji ne mogu spasiti.

3. Povjerenje: vratiti se Ljubavi koja ne prestaje — ne kao ideji, nego kao odnosu sa živim Bogom, u jednostavnosti djeteta.

Thompson se javio nakon neočekivane vijesti: Događaj sa sjevera Europe tiče se i njega

Zaključak pjesme, po Kazimierskom bi bio: "Ljubav koja ne prestaje". "'Preskočena crta '  nas uči da sloboda bez granica postaje samovolja; a samovolja vrijeđa drugoga i udaljava od Boga. No pjesma ne završava u tami. Ona završava u refrenu koji, pjevan dječjim glasovima, zvuči kao najčišća molitva: 'Odbaci lažni sjaj, jer ljubav nema kraj'. To je srž poruke: svi smo mi djeca Božja, a Bog nas čeka raširenih ruku. Biti kao dijete znači priznati svoju slabost, otvoriti se Ljubavi i u njoj pronaći slobodu koja nikada ne prestaje", zaključio je za Direktno.