'ODLAZAK NA POSAO MOJ JE LIJEK I POBJEDA'

Škrobot: Nagrada 'Putnik godine' pokazuje da možemo sve, bez obzira na stanje; Jasmina Fritz: Predaja nije bila opcija!

Autor

Bjonda Lučić/Generacija.hr

Slaven Škrobot u kratkom opisu na svom blogu ističe kako se smatra pustolovom te strastvenim zaljubljenikom u glazbu i putovanja. Njegovo putovanje, ili drugi život, kako ističe da to voli nazivati, započeo je 2009. godine kada je nesretnim skokom u more, pri padu na prijatelja, slomio vrat i ostao nepokretan te završio u kolicima s dijagnozom ‘tetraplegičar’. Njegova inspirativna priča postala je primjer borca i čovjeka koji živi svoje snove unatoč dijagnozi koju je dobio.

05.11.2022. u 09:15
Ispiši članak

Na samom početku razgovora za portal Generacija otkrio je koliko mu je bilo teško pomiriti se sa situacijom nakon nesreće.

"Sa situacijom sam se pomirio već u samom startu, ali ono što nisam gubio jest nadu da ću jednog dana prohodati. Rekao sam sam sebi da je situacija ovakva kakva trenutno je i da si život moram prilagoditi tome, a što bude u budućnosti bude. Nakon ozljede sam živio na četvrtom katu bez lifta i u neprilagođenom stanu. Svaki dan zvao bih prijatelje koji bi bili slobodni i koji bi me nosili niz stepenice kako bih izašao van. Kad njih nije bilo, vrijeme sam uglavnom u sobi provodio sam gledajući ljude po društvenim medijima kako putuju i kako se bave različitim sportovima. To je u meni probudilo nekakvu vatru i nevjerojatnu volju te inat", istaknuo je Slaven. “Znao sam da nešto moram napraviti sa sobom i da se moram pokrenuti te pronaći nešto što će me ispunjavati te mentalno ojačati. U početku je to bila glazba, a onda su došla putovanja", dodao je.

I tu počinje njegova putopisna priča. Otkrio je kako se rodila ljubav prema putovanjima.

"Na mojem prvom ljetovanju nakon rehabilitacije nisam znao što moje ‘novo’ tijelo može i za što sam sposoban. Možemo reći da sam bio još poprilično zbunjen i izgubljen. Moji prijatelji došli su na ideju da me vode na gliser što je mene oduševilo, ali moju obitelj nije. Želio sam i dalje uživati u stvarima koje sam radio i prije ozljede pa sam bez razmišljanja pristao. Nakon toga došao je i prvi put u Sarajevo za koji uopće nisam znao jesam li sposoban sjediti pet sati u autu do tamo. Ubrzo nakon otišao sam s prijateljem na festival i spavao u kampu. Svako to putovanje i izlet bili su stepenica iznad prethodnog i ispit za moje tijelo gdje bih shvatio da mogu više. Tako se dogodio i prvi let avionom, putovanje po Europi i moj prvi put izvan Europe, u Maroko”, otkrio je.

Otkrio je i postoji li neko mjesto koje bi želio ponovno posjetiti te koji su najčešći problemi s kojima se susreće na svojim putovanjima.

"S obzirom na to da biram mjesta koja me iskreno jako zanimaju, volio bih se vratiti na sva mjesta koja sam proputovao. Svugdje mi je bilo lijepo, vidio sam impresivne stvari, upoznao zanimljive ljude, učio o kulturi i lokalnim običajima te doživio svakakve stvari”.

Problema je mnogo, ističe Slaven, ali oni i najčešće ovise o vašim potrebama, fizičkom stanju i naravno, o destinaciju. Svi smo mi različiti, svatko ima drugačije potrebe, želje i prioritete. Netko se nikako ne želi dati u tuđe ruke, netko voli luksuz, netko voli da mu je sve prilagođeno, a netko se boji da ga se nosi niz stepenice. "Meni osobno najveći problem na putovanjima predstavlja prtljaga i obavljanje osnovnih fizioloških potreba. Osim toga, rekao bih da je tu neinformiranost od strane iznajmljivača, aviokompanija i ostalih ljudi, nedostupnost informacija i neprilagođenost. Ipak, bez obzira na sve te probleme i prepreke stvari se daju riješiti, ali za to treba velika odlučnost, čelična volja i upornost", objasnio je.

Australija – savršeno prilagođena destinacija

Već ranije je spomenuti portal pisao o (ne)prilagođenosti infrastrukture za osobe s invaliditetom, a Slaven je ispričao i o tome kakva je prilagođenost infrastrukture za osobe u invalidskim kolicima u zemljama koje je posjetio na svojim putovanjima. Otkrio je i postoji li neka zemlja koju može izdvojiti da ima posebno (ne)prilagođenu infrastrukturu.

"Govorimo li o Africi, onda je ona nikakva. Govorimo li o Australiju onda se tu vuče paralela s rajem. Samim time, izdvojio bih Australiju kao savršeno prilagođenu destinaciju. Ipak, radi rigoroznih zakona u Australiji, putnik koji kao ja voli ići van ruta predviđenih za osobe u kolicima, naići će na mnoge probleme. U Africi se takve stvari rješavaju po brzom postupku i za jako malo novca, dok će vas u Australiji tužiti ako vas netko nosi po stepenicama, u Africi će to za ‘mali tip’ učiniti vrlo rado". 

Usporedio je našu zemlju s nekim zemljama u okruženju kao i nekim od razvijenijih zemalja koje je proputovao.

"Rekao bih da je Hrvatska tu negdje između. Za razvijenim zemljama kaskamo po par desetljeća, ali odete li npr. do naših susjeda u Crnu Goru, Srbiju ili u BiH shvatit ćete da nam ipak nije toliko loše iako generalno je i svi mi zaslužujemo biti uključeni. Živjeti dostojanstveno, bez prepreka i biti dio zajednice”, naglasio je Slaven.

Putnik godine, a nije napravio niti jedan korak

Godine 2020. Slaven je dobio i nagradu “Putnika godine”. U invalidskim kolicima u godinu dana obišao je Australiju, Tanzaniju, Jordan i Šri Lanku. Otkrio je koliko mu znači ta nagrada.

"Uvijek se na tu činjenicu volim našaliti da sam putnik godine bez da sam napravio jedan korak. Za mene ta nagrada itekako znači. I ne samo za mene, ona predstavlja sve OSI jer pokazuje i dokazuje da možemo sve, bez obzira na stanje”, rekao je i dodao kakvi su planovi za budućnost te što sljedeće planira posjetiti.

"Planova je mnogo. Prioritet je na zimu otputovati u Aziju i napisati knjigu. Neki dugoročan plan je ‘odbiciklirati’ od Zagreba do Senegala. Naravno, sve te stvari i planovi prvenstveno ovise o financijama”, zaključio je Škrobot.

Borba s MS-om nije pokolebala Jasminu, u njoj je proradio 'dalmatinski dišpet'

Jasmina Fritz od multiple skleroze oboljela je 1999. godine, ali pred bolešću nije pokleknula, nego je pozitivan duh i optimizam gura naprijed. Opisala je napore koje je prošla kako bi dobila procjenu svog zdravstvenog stanja i rješenja komisije.

"Bez obzira na dijagnozu MS trebalo mi je više od četiri godine da bi komisija napisala da sam invalid, jer sam hodala bez pomagala i zamislite, za njih, dobro izgledala. Velikom borbom dobila sam procjenu svog stanja i komisija mi napokon daje invalidnost 90 posto”, objasnila je i dodala: “Nisam mogla imati nikakva prava pa mi taj papir nije ništa pomogao niti značio. MS, dijagnoza problema mozga i leđne moždine nema nikakvih prava. Nova borba je trajala sljedećih pet godina, tada napokon dobivam rješenje 80 posto invalidnost na donje ekstremitete. Iako je od samog početka bio problem hod tj. pad stopala koji mi je osim hoda remetio i ravnotežu”, rekla je te istaknula da je njezino mišljenje, odnosno iskustvo o uređenosti pristupačnosti institucijama u našem gradu vrlo je loša. Počevši o samoj instituciji koja nam procjenjuje stupanj invalidnosti, institucija koja nam omogućava rehabilitaciju, mnoge zgrade su bez lifta, kao i moja u kojoj živim, a jednako tako i brojne kulturne, sportske ustanove…”, naglasila je.

Jasmina je ispričala da je borba s bolešću počela je 1999., ali u obzir nije dolazila predaja nego optimizam da će uspjeti. Na pitanje što joj je motivacija, odgovorila je da nije u pitanju floskula nego tvrdoglavi dalmatinski dišpet: ‘Pobijedit ću, dokazat ću’. Jedna od motivacija koja me gura naprijed je želja da u novinama piše: 'Pobijedila je tešku dijagnozu jer je željela živjeti i raditi'".

"Diplomirala sam pedagogiju, završila i za asistenta u nastavi. I ponovno ništa, imate štaku – ne možete raditi s djecom. Unatoč tomu, nisam se željela predati nego sam išla volontirati, nisam dopustila ‘da me uguše’. Tako sam došla do Udruge i predsjednica N.B. me primila kao volontera i tako mi otvorila ‘vrata sreće’ i novog života. Uspjeli smo se izboriti za to da se zaposlim preko javnih radova. Zahvaljujući tome, dobila sam novi smisao života i samopouzdanje mi se vratilo. Nisam ni jedan dan bila na bolovanju, sretna sam, ponosna i zahvalna. Osmijeh na licu, zagrljaj mojih suncokreta s Downovim sindromom u Udruzi su moj vjetar u leđa, lijek i korak do moje želje.

Odlazak na posao, atmosfera na poslu su moj lijek, to je moja pobjeda. Predsjednici N.B. zahvalna sam što mi je pomogla te me vratila u život i napravila veliko dobro djelo učinivši sretnom moju obitelj i mene", zaključila je Jasmina.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.