Školovanje pasa pomagača: Proces obuke je dugotrajan, a bitno je znati i koji tip prema temperamentu najbolje odgovara potrebama korisnika

Iz tog razloga kontaktirali smo Hrvatsku udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Predsjednica udruge Mira Katalenić u razgovoru za portal Generacija otkrila nam je tko su sve njihovi korisnici, kakve programe provode i koliko traje obuka pasa pomagača.

"Udruga je osnovana 1990. s ciljem da se u Hrvatskoj omogući školovanje pasa vodiča slijepih. To je prvi inicijalni program koji smo osmislili temeljem europskih i američkih iskustava školovanja i dodjele pasa vodiča osobama s oštećenjima vida. Nakon desetak godina provedbe tog programa proširili smo programske aktivnosti na školovanje drugih pasa pomagača. Radi se o osobama s invaliditetom u kolicima i djeci s teškoćama u razvoju. Dakle, pse pomagače dodjeljujemo osobama koje imaju različita motorička oštećenja, a obiteljima djece s teškoćama u razvoju dodjeljujemo ih s ciljem unaprjeđenja njihovih razvojnih procesa", rekla nam je predsjednica ove udruge.

Jednog od roditelja, nastavila je naša sugovornica, nakon završetka treninga psa educiraju za provedbu aktivnosti s njihovim djetetom.

"Roditelji najbolje prepoznaju razine teškoća s kojima se njihova djeca susreću, a u toj svakodnevici u spontanim igrama s djetetom i ciljanim aktivnostima postižu se puno bolji rezultati u smanjenju njihovih teškoća".

Uz to, udruga školuje i terapijske pse koje dodjeljuje stručnjacima različitih profila, terapeutima, rehabilitatorima, psiholozima, koji uz svoj profesionalni rad, na svom radnom mjestu, uključuju u rad s korisnicima.

Zanimalo nas je i koji je postupak u slučaju da ih osoba želi kontaktirati i pristupiti jednom od njihovih programa.

"Osoba uglavnom dobije informacije komunikacijom ‘lice u lice’, istraživanjem na našoj web stranici ili ih upućuju njihovi liječnici. Nakon inicijalne informacije i kontakta, ispunjava se prijavni obrazac, naša kolegica koja radi kao savjetnica obiteljima korisnika pasa pomagača nakon toga provodi jedan opsežan intervju i proučava medicinsku dokumentaciju koju nam roditelji dostavljaju. Sljedeći je korak da se u tu procjenu obiteljske dinamike i potreba uključuje trenerica pasa pomagača koja procjenjuje koji tip psa prema temperamentu najbolje odgovara potrebama korisnika, tako da nakon tog proces procjene obitelj i korisnik dolazi na listi čekanja i odabire se psa koji za tu teškoću najbolje odgovara", pojasnila je naša sugovornica.

Kako izgleda sama obuka?

Gospođa Katalenić opisala nam je i postupak obuke.

"Postupak obuke je dvogodišnji, složeni proces. Nabavljamo štence koji su uglavnom iz ciljanog uzgoja, dakle radnih linija pasa. Najčešće su to labradori, retriveri ili velike, kraljevske pudle. Njih rjeđe uključujemo kod korisnika koji imaju alergijske reakcije ili ih uključujemo u institucije, tipa bolničkih sustava jer one ne puštaju dlaku pa je održavanje samog psa puno jednostavnije i kvalitetnije. Psa se uključuje od izbora šteneta, volonterske obitelji prosječno provode do 15 mjeseci socijalizacije budućeg psa pomagača, a to je razdoblje odrastanja u svim urbanim uvjetima u kojima živi čovjek kako bi se pas navikao na sve te aktivnosti. Tako se  pas postupno odrastajući prilagođava i na stepenice i na vožnju u tramvaju, autobusu, automobilu, susret s drugom djecom i korisnicima, psima, dakle kompletan program socijalizacije", naglasila je predsjednica udruge i nastavila:

"Nakon završne procjene psa i zdravstvenog pregleda (laktova, kukova, oči) gdje utvrđujemo je li pas zdrav, on ulazi u trening koji prosječno traje od četiri do pet mjeseci, zavisno od uloge koju će pas imati, dakle uloge prema potrebama pojedinog korisnika. Nakon toga slijedi obuka voditelja, odnosno jednog roditelja kao voditelja psa pomagača jer logično je roditelj zastupnik djeteta i kreirat će aktivnosti prema potrebama djeteta. Nakon završene obuke roditelj polaže ispit sa psom te mi kao udruga i vlasnik psa sklapamo ugovor o korištenju psa pomagača gdje međusobno definiramo prava i obveze nas kao vlasnika psa i roditelja o postupanju prema psu, prema prehrani i opće održavanju zdravlja psa. Nas to obvezuje da pratimo kako roditelj uključuje psa u radne aktivnosti, jer nikako nakon ovako dugog i složenog procesa i puno uloženog truda i rada ne bi bilo dobro da pas prioritetno postane kućni ljubimac. To je početak jednog veselog, radosnog suživota s novim članom obitelji koji donese puno veselja toj djeci koja su često usamljena i izolirana jer ne mogu slijediti aktivnosti druge djece koja su urednog razvoja".

A kakva je suradnja s drugim organizacijama, ali i s državom i jedinicama lokalne i regionalne samouprave?

"Gradovi i država nas baš i ne prate previše. Razumijem da su teška vremena, pogotovo za marginalizirane skupine u društvu. Ovaj program nekako se smatra naduslugom i ne poklanja se dovoljno pažnje tome jer mi osiguravamo prevenciju institucijalizacije te djece. Ako se unaprijede rezultati, a fascinantni su jer se korisnici uz druge obaveze ne bi uključivali u nove obveze, s obzirom na to da je rad sa psom dodatna obaveza uz sve pozitivno što donese, ali korisnici se ne bi uključivali u to bez dobrih i konkretnih rezultata. Logično je da se u vrijeme korone i potresa mijenjaju prioriteti u odnosu na humanitarne potrebe, iako je ovdje riječ o temeljnom ljudskom pravu da se djeluje na smanjenje teškoća. Mi surađujemo s drugim dijelovima civilnog društva, rehabilitacijskim centrima, centrom za rehabilitaciju Silver koji također školuje pse pomagače, s drugim nevladinim organizacijama koje se bave ovom tematikom jer je ovo način da njihovi članovi saznaju za nas i prijave se na naše programe. Suradnja se odvija i s drugim institucijama, bilo odgojno-obrazovnim ili zdravstvenim, kojima mi dodjeljujemo terapijske pse".

Financiranje je prema riječima Mire Katalenić izuzetno oskudno i teško.

"Usmjereni smo na natječaje ili donacije, to su jedini izvori. Sad je još otežana situacija jer u području socijalne politike već godinu i pol dana nema EU natječaja, a mi smo dosad provodili već pet europskih projekata kojima smo mnoge stvar osmislili i primijenili u praksi upravo da bismo pokazali koliko su ti ostvareni rezultati donijeli pozitivnih promjena u tim sredinama", zaključila je naša sugovornica. 

Školovanje pasa pomagača i u centru Silver

Kao što je naglasila gospođa Katalenić, školovanje psa pomagača provode i druge institucije, a među njima je i Centar za rehabilitaciju Silver.

Školovanje psa vodiča u tom centru traje osam mjeseci, a navode da obuhvaća, uz obvezne vježbe poslušnosti, markiranje rubnika, stepenica, zaobilaženje prepreka, pronalaženje pješačkih prijelaza, autobusnih i tramvajskih stajališta te vođenje u prometu i slično. Uz ovladavanje naredbama pas mora znati samostalno pronalaziti najsigurnija i najprihvatljivija rješenja u brojnim situacijama čime će se povećati samostalnost, sigurnost i brzinu kretanja slijepe osobe, objašnjava Centar Silver.

Dodaju i da kretanje sa psom vodičem od osobe zahtijeva dobru orijentaciju u prostoru kao i poznavanje trase po kojoj se kreće i procjenu prometa dok pas vodič pronalazi sigurno rješenje. Kretanje uz pomoć psa vodiča, osim sigurnosti i kvalitete kretanja utječe na rušenje socijalne barijere zbog prepoznavanja mogućnosti korisnika od strane šire društvene zajednice.

No kako kod njih izgleda obuka psa pomagača?

"Program obuke u centru Silver uključuje inicijalnu procjenu temeljem koje se odabire pas vodič, koji po svojim karakteristikama, kako temperamentalnim tako i radnim, najviše odgovara pojedinom kandidatu. Osposobljavanje za kretanje uz pomoć psa vodiča provodi se kroz individualni rad s korisnikom u trajanju od šest tjedana (pet tjedana u Centru Silver i jedan tjedan u mjestu življenja korisnika)", objasnili su.

Tijekom obuke slijepa osoba izgrađuje kontakt sa psom, stječe osnovna znanja o njezi i zdravlju psa te ovladava naredbama koje je pas tijekom školovanja naučio. Po završetku obuke Stručno povjerenstvo Centra s predstavnikom Hrvatske udruge za školovanje pasa i mobilitet procjenjuje dobru koordiniranost u kretanju i komunikaciju između korisnika i psa vodiča, iz čega proizlazi sigurnost i kvalitetno kretanje slijepe osobe sa psom.

Nakon savladanog programa u Centru, te provedene procjene rada radne jedinice slijedi izrada trasa u mjestu življenja korisnika. Prosječan radni vijek psa vodiča s korisnikom je sedam do osam godina nakon čega se, prema procjeni stručnog tima, pas umirovljuje.

Iz Centra za rehabilitaciju Silver dodaju i da u zadnjoj fazi školovanja psa instruktor radi s povezom na očima kako bi mu kretanje bilo što sličnije kretanju slijepe osobe i izbjegavajući vizualnu komunikaciju sa psom.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.