Ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe: 'Za sve s teškoćama u čitanju knjižnica je mjesto susreta'

Tako je stvorena veća zbirka knjiga za slijepe koja je poslužila kao temelj za osnivanje Republičke knjižnice u sastavu Saveza slijepih Hrvatske 1. siječnja 1965. godine. Početak je to povijesti onog što je 2000. godine postala Hrvatska knjižnica za slijepe koju su osnovali Republika Hrvatska i Hrvatski savez slijepih kao javnu ustanovu u kulturi od interesa za Republiku Hrvatsku.

Portal Generacija razgovarao je s ravnateljicom, Karolinom Zlatar Radigović, koja nam je otkrila sve o samoj knjižnici ali i planovima za budućnost javne ustanove koja svojom kulturnom, obrazovnom i informacijskom ulogom pomaže u poboljšanju kvalitete života slijepih i slabovidnih osoba.

Istaknimo prvenstveno da Hrvatska knjižnica za slijepe omogućava pristupačnost knjižnične građe i informacija korisnicima s teškoćama pri čitanju standardnog tiska prema njihovim potrebama i zahtjevima, a budući da sama proizvodi fond, u njenom se sastavu nalaze studiji za snimanje zvučnih knjiga i brajična tiskara.

Valja napomenuti da knjižnica sama proizvodi, pohranjuje, obrađuje i daje na korištenje knjige, časopise i druge materijale.

"Prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima kao i Ugovoru iz Marakeša knjižnice našega tipa mogu za potrebe svojih članova, odnosno osoba koje ne mogu čitati standardni tisak pripremati knjige i materijale u pristupačnim formatima bez naknade izdavačkim kućama i autorima. Zajednica nakladnika i knjižara upoznata je s našim radom i daje nam potporu, a s pojedinim nakladnicima imali smo iznimno lijepa iskustva. Prema posljednjim podatcima Svjetske unije slijepih (World Blind Union) do 10 posto sadržaja prilagođeno je osobama s teškoćama u čitanju standardnoga tiska. Ne postoji osoba koja radi u knjižnici našega tipa u svijetu i kod nas koja ne razmišlja o tzv. "born digital" izdanjima kao preduvjetom za izjednačavanje svih korisničkih skupina u čitanju. Isto tako, rado citiramo predstavnike koji su prilikom sastavljanja Ugovora iz Marakeša, sporazuma kojemu je cilj bio omogućiti dostupnost i učinkovitu distribuciju građe u pristupačnim formatima, rekli kako se ni jedan naslov ne bi trebao smatrati objavljenim dok nije dostupan, odnosno pristupačan", pojasnila nam je ravnateljica te dodala:

"Ove težnje i napori uključeni su i kroz međunarodne mreže knjižničara koje upravo rade i na smjernicama za knjižnice u čijem su žarištu osobe s teškoćama u čitanju standardnoga tiska. Treba naglasiti kako je u njihovu izradu uključena i naša djelatnica jer je vrlo važno dobivati i dijeliti iskustva vezana uz naš rad u međunarodnom okružju. S tim u svezi knjižnica je uključena i u Erasmus+ projekt ‘Putevima pristupačnosti’ u kojem su se djelatnici naše knjižnice upoznali s radom kolega iz Danske i Norveške. Što se pak tiče djelovanja na nacionalnoj razini, Hrvatska knjižnica za slijepe oslanja se ponajprije na Zakon o knjižnicama i pravilnike kojima je uređen njezin rad, a sve u svrhu davanja kvalitetnih usluga i sadržaja svojim korisnicima".

FOTO: Dražen Kokorić

Gotovo 4500 naslova zvučnih knjiga, dostupnih putem digitalne knjižnice, kao i 2500 naslova knjiga i nota na brajici, te više od 650 knjiga u prigodnim formatima. Sve to posuđuje 1245 korisnika, prosječno svaki od njih pročita oko 41 jedinicu građe godišnje.

Zato nas je zanimalo na koji naći se biraju naslovi u Hrvatskoj knjižnici slijepih koji će se prilagoditi za slijepe i slabovidne osobe, ili osobe s oštećenjima vida.

Ravnateljica nam je objasnila kako postoji kriterij za odabir knjižnične građe za potrebe proizvodnje knjiga u pristupačnom formatu te se prema njima svake godine odabire do 200 naslova koji se tijekom godine prilagođavaju. Prvenstveno je to kriterij vrijednosti, točnije naslovi/tekstovi koji imaju literarnu vrijednost, a ne nužno samo trend. Također važan kriterij je i potražnja, točnije ono što žele čitati njihovi čitatelji. Istaknimo i kako se plan za proizvodnju knjiga uvijek radi nakon sajma knjiga na Velesajmu, sna svakog knjigoljupca poznatog Interlibera. Međutim, često se zbog želja njihovih čitatelja plan promjeni. Tako primjerice, knjižnica trenutno prilagođava autobiografsku prozu Isabel Allende pod nazivom "Moja izmišljena zemlja", a sve zbog želje za čitanjem njihove članice koja je rođena 1925. godine. Ili pak naknadnog uvrštavanja u plan proizvodnje dva naslova za djevojčicu koja želi sudjelovati na natjecanju "Čitanjem do zvijezda", nacionalnog projekta za poticanje čitanja i promicanje kulture čitanja.

Fond knjižnice vrijedan je i bogat iako, naglasila je ravnateljica, trebamo uzeti u obzir to da je tek između pet i deset posto ukupnog znanja i informacija na standardnom tisku dostupno slijepim osobama u svijetu. Jednako tako je i u Hrvatskoj. Bez obzira na sve, krimići i ljubići su ono što je najčitanije kod  prosječnog korisnika Hrvatske knjižnice za slijepe. Iako se prosječno godišnje pročita 41 naslov, Zlatar Radigović kaže kako često korisnici pasivno čitaju. Razlog se krije u tome što mnogi članovi koji posude zvučne knjige često dok slušaju zapravo rade nešto drugo uz čitanje knjiga poput čišćenja, peglanja ili hodanja, iz tog razloga nerijetko se vraćaju već "pročitanim" naslovima.

Kako nam je rekla ravnateljica, trenutačno naslov top 1. među čitačima Hrvatske knjižnice za slijepe su  "Rituali vode" Eve Garcíe Sáenz de Urturi.

Hrvatska knjižnica za slijepe dodjeljuje i priznanje Antun Lastrić, dok službena web stranica knjižnice  Hkzasl.hr ima i podcast s raznovrsnim naslovima. Najpopularniji podcasti oni su s književnom tematikom na kojima nerijetko sudjeluju sami autori naslova koji preuzimaju ulogu spikera i za potrebe korisnika knjižnice pročitaju svoj naslov. Da knjižnica užurbano ulaže u tehnologiju i pristupačnost svojim korisnicima govori i mogućnost sudjelovanja na tribinama pomoću Zoom aplikacije za one koji ne mogu osobno prisustvovati jer ne žive na području Grada Zagreba. Ti se događaji ujedno i snimaju te kasnije omogućava svim zainteresiranima da ih preslušaju na knjižničnom YouTube kanalu.

"Nove tehnologije otvorile su vrata samostalnosti slijepim osobama od boljeg protoka informacija, lakše i brže komunikacije do konkurentnosti na tržištu rada jer slijepa osoba koja je obrazovana i adekvatno tehnički opremljena, može razviti svoje potencijale do maksimuma. Ne treba previše razmišljati o načinu uključivanja, nego jednostavno uključiti slijepe osobe u baš sve segmente društva i urediti ono što imamo od prostora po kojem se krećemo, medijskih sadržaja koji su oslonjeni na vizualnu komunikaciju pa do dostupnosti standardnog tiska. Slijepa osoba jest građanin i dio društva u punom smislu te riječi te se društvo mora na taj način i prilagoditi", naglasila je ravnateljica Karolina Zlatar Radigović.

Hrvatska knjižnica za slijepe ukupno ima 18 zaposlenika od kojih četvero slijepih i jednog gluho-slijepog djelatnika, a kako nam je istaknula ravnateljica svi su oni visoko obrazovane osobe. Dvoje radi kao korektori tekstova, jedna kako knjižničarka, dok ostali rade kao snimatelji zvučnih izdanja. Zlatar Radigović ističe da kolege koji su slijepi, visoko slabovidni i gluho-slijepi sudjeluju u procesu ravnopravno i stručno, koristeći se pomagalima i tehnologijama ovisno o radnim mjestima na kojima su zaposleni, od poslova stručnih suradnika za korekturu, snimatelja zvučnih izdanja do diplomiranoga knjižničara. Sredstva za opremanje njihovih radnih mjesta u Hrvatskoj knjižnici za slijepe osigurana su od strane države.

Zanimljivo je istaknuti da su u sklopu knjižnice i tri studija za snimanje zvučnih knjiga – dva studija u kojima se snima sa snimateljem i jedan studio za samostalan rad. Knjige se mogu snimati i u privatnom prostoru spikera. Trenutačno knjižnica za potrebe proizvodnje vlastitih izdanja surađuje s četrdesetak spikera suradnika, poznatih radijskih i televizijskih djelatnika, glumaca, ali i autora naslova koji sami čitaju svoje knjige.

Mnogi će se zapitati zašto knjižnica objavljuje tek oko 200 naslova godišnje? Pa jedan od razloga krije su u tome što za prilagodbu knjige za slijepe i slabovidne osobe treba uložiti mnogo truda i rada. Primjerice, da bi se pročitala jedna knjiga od 150 stranica potrebno je utrošiti otprilike 6 sati čitanja jer se pročita oko 25 stranica u jednom satu.

Zanimalo nas je koji je sam proces rada u odjelu za proizvodnju zvučnih knjiga i časopisa.

Knjigu s predloška čita spiker u paru sa snimateljem ili samostalno uz korekcije glede dikcije, naglasaka, tempa, izgovora i sl. Program snimku pretvara u Daisy 2.02 format koji omogućava snimanje u frazama. Gotova snimka treba biti identična knjizi u standardnom tisku, podijeljena po poglavljima, stranicama, napomenama i pripremljena bez uljepšavanja, odnosno dodatne dramatizacije i zvučnih efekata. Trajanje knjige, stoga naravno, ovisi o zahtjevnosti i dužini predloška te tempu samog spikera, pojasnila nam je ravnateljica.

FOTO: Dražen Kokorić

Broj čitatelja tiskane brajice, kao i svuda u svijetu, nije velik, ali je njihova želja za novim naslovima i tekstom pod prstima vrlo živa. Brajica je ipak temelj pismenosti slijepih osoba i predstavlja najaktivniji način čitanja, bilo u njezinu tiskanom obliku ili pomoću brajeva retka koji omogućuje čitanje knjiga u digitalnom obliku.

Ono što je cijela zamisao vodstva i djelatnika je pružiti "stvarni dojam knjige slijepim i slabovidnim osobama".

Nažalost, čitača brajice je sve manje zato Zlatar Radigović naglašava kako bi bilo dobro da postoji bilo kakva aktivnost na kojoj bi slijepa i slabovidna djeca i/ili odrasli više usvajali brajicu. S druge strane raste broj korisnika koji koriste knjižnicu poput onih s dijagnozom disleksije, ali i svih drugih osoba koje iz bilo kojeg razloga ne mogu čitati standardni tisak.

Međutim, Hrvatska knjižnica za slijepe ima jasan i razrađeni plan za budućnost. Primjerice tako, već na jesen pokrenut će "Ciklus tribina utorkom" na kojima će se obrađivati znanstvene i književne teme. Sve je zamišljeno "za mlađu populaciju i sve koji se tako osjećaju", rekla nam je ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe, Karolina Zlatar Radigović. 

Knjižnica također, već smo ranije napomenuli, dodjeljuje priznanje Antun Lastrić kao zahvalu pojedincima, udrugama, projektima i ustanovama koji su za svoj rad na osobit način doprinijele kulturnom životu, obrazovanju i pismenosti slijepih osoba odnosno korisnika Hrvatske knjižnice za slijepe, te direktno ili indirektno utjecale na djelovanje same Knjižnice.

Njeni korisnici mogu se okušati i na Državnom natjecanju u brzom i izražajnom čitanju Brailleovog pisma ili se pak prijaviti na natjecanje za najbolju kratku priču koje je od ove godine posvećeno Seadu Ivanu Muhameadgiću, germanistu, prevodiocu, velikom poznavatelju knjige i pisane riječi. Također, korisnici knjižnice rado sudjeluju u Kvizu znanja kojeg za našu knjižnicu priprema poznati kvizoman Mario Kovač.

Ne treba posebno naglasiti da Hrvatska knjižnica za slijepe uveliko doprinosi kvaliteti života slijepih i slabovidnih osoba, ali raduje spoznaja da će u tome i dalje ustrajati kroz naporan rad i požrtvovnost svojih djelatnika koji svakodnevno rade na unaprjeđenju i modernizaciji ove važne javne ustanove za jednu od najranjivijih skupina našeg društva.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.