Rastu unatoč pandemiji: Inspirirajuće priče mladih hrvatskih poljoprivrednika

Najbolji mladi poljoprivrednik

Jedan od njih je i Goran Vrabec, direktor tvrtke Volim ljuto iz Igrišća u Zagrebačkoj županiji, pobjednik natječaja za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika ili poljoprivrednicu u 2021. godini.

"Ova je nagrada svakako potvrda našeg dugogodišnjeg rada, razvoja i ulaganja u posao. No, pravi smisao postojanja ove nagrade poticanje je drugih mladih ljudi da se bave poljoprivredom i da vide da to može biti posao od kojeg mogu živjeti", osvrnuo se Vrabec na pobjedu na natječaju  koji je u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, Jutarnjim listom, kao medijskim pokroviteljem, te sponzorima – Zagrebačkom bankom i Konzumom, organizirala HDZ-ova eurozastupnica Sunčana Glavak.

Rast unatoč pandemiji

Da se u Hrvatskoj od poljoprivrede itekako da živjeti, najbolje ilustrira činjenica kako se tvrtka/OPG na čijem je čelu uspješno nosi s pandemijom.

"Početkom 2020. plan je bio rast od barem 45 %, no pandemija je ipak odigrala svoje. No, sve u svemu zadovoljni smo jer se odluka da imamo diverzificirano tržište, gdje radimo prodaju u više segmenata, pokazala dobrom. Pad u prodaji prema restoranima nadoknadili smo kroz prodaju internetom i u trgovinama, tako da smo 2020. završili s rastom od otprilike 15-ak %", nastavlja mladi sugovornik, otkrivajući kako se s obzirom na poprilično velik rast tvrtke Volim ljuto susreće s izazovima premale proizvodnje i prerade.

"Čeka nas još mnogo ulaganja kroz nekoliko godina, kako bismo povećali kapacitete. Tu se također nadamo da će nam pomoći EU fondovi, pogotovo u novom programskom razdoblju, gdje će za poljoprivredu biti još više novca", rekao je Vrabec.

Hobi pretvorio u uspješan posao

Volim ljuto, za one koji možda ne znaju, brend je pod kojim se kriju umaci, ajvari, zimnice, začini i grickalice napravljene od ljutih papričica, koje se proizvode na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG) Vrabec Goran.

"Volim ljuto je brend, ali isto tako to su ljudi jer bez ljudi nema brenda. Trenutno smo najveći proizvođači čili papričica i ljutih umaka u Hrvatskoj, a plan nam je da još mnogo narastemo kako bismo postali najveći europski proizvođači. Iza projekta stoji moja obitelj (majka Nada, otac Dubravko i djevojka Petra), no osim toga tu je i sedam zaposlenih, koje također smatramo obitelji jer je takva atmosfera unutar tvrtke/OPG-a", nastavio je Vrabec.

A sve je počelo od njegovog hobija i ljubavi prema ljutoj hrani te nedostatka iste na hrvatskom tržištu.

"Prve dvije godine nije postojao poslovni plan niti ideja što točno želimo raditi. Čak bih se usudio reći da smo radili poprilično kaotično i bez nekog cilja, bar mi se sada tako čini, nakon 10 godina, kad vidim koliko smo više organizirani i koliko se sve planira", prisjeća se svojih početaka.

Dodaje:

"Svaki početak je takav. Nitko nema znanje niti savršen plan i svačija priča je drugačija. Mi smo nakon dvije godine vidjeli da postoji tržište za ovakve proizvode i krenuli ozbiljnije ulagati u posao i širiti proizvodnju i preradu".

Krenite kako kasnije ne biste žalili

Na upit što bi savjetovao budućim mladim poljoprivrednicima, odgovora kako je najvažnije krenuti.

"Svi imamo dnevno barem deset ideja koje bi mogle biti dobar posao, no malo tko se odluči krenuti realizirati bilo što od toga. I zato, ako imate ideju, krenite u realizaciju jer ne želite biti onaj koji će za dvije godine reći: “E, baš tu ideju sam ja imao prije dvije godine!", nastavlja Vrabec, koji je od početka imao veliku podršku roditelja koji su mu ušteđevinom i prodajom obiteljske nekretnine omogućili da za prva ulaganja u posao ne treba dizati kredit, a tvrtka je kasnije, osim zaradom OPG-a/tvrtke, rast financirala manjim kreditima i EU projektima.

S obzirom na veliko iskustvo, pitali su ga što bi onima koji tek ulaze u svijet poljoprivrede savjetovao, a tiče se pribavljanja novca za realizaciju svojih ideja.

"Da nije bilo ušteđevine i novca od prodaje spomenute nekretnine, teško bismo došli do novca za ozbiljnije pokretanje posla jer vam nitko na početku ne želi dati kredit niti bilo kakav izvor financiranja. I mi smo se u jednom trenutku snalazili na razne načine – od korištenja kreditnih kartica do limita pa sve do posuđivanja od prijatelja. Danas ima mnogo više EU projekata na koje mogu aplicirati čak i početnici, tako da je to definitivno opcija koju treba pogledati", odgovara.

Kako biti uspješan poljoprivrednik?

Ovogodišnji najbolji mladi poljoprivrednik otkrio je tajnu uspjeha, odnosno koje kvalitete mora posjedovati mladi poljoprivrednik, kako bi bio uspješan:

"Poljoprivrednik je poduzetnik. To znači da mora znati sve – od proizvodnje, prerade, prodaje, marketinga, pa sve do knjigovodstva. Sve ove kvalitete potrebne su kako bi se netko uspješno bavio poljoprivredom jer je ona odavno prerasla jednostavan posao kojim se bave samo oni koji ne mogu ništa drugo".

Poduzetnici o problemima hrvatske poljoprivrede

Pogotovo jer je situacija s hrvatskom poljoprivredom sve, samo ne jednostavna. Puno je problema.

"Na višem nivou, to je nedostatak strategije gdje se ne zna želimo li biti stočari, povrtlari ili ratari jer ne možemo biti baš sve, odnosno, možemo, ali se treba napraviti konkretna strategija koja će poticati zaista ono što nam treba. Kroz poticaje se, nažalost, od njihova uvođenja rasipaju ogromna sredstva i to nije donijelo nikakve rezultate, a to je baš zato jer poticaji nemaju fokus”, govori Vrabec koji kao drugi veliki problem vidi zemljišno-knjižne probleme koji se, kako navodi, presporo i preskupo rješavaju.

"Poljoprivrednici ne mogu doći do zemlje, a gomila zemlje zjapi prazna. Birokracija je standardni problem u svakom poslovanju u Hrvatskoj, ne samo u poljoprivredi, tako da bi se i tu moglo puno napraviti da stvari budu jednostavnije. I još jedna stvar koju vidim kao jako bitnu je razvoj ruralnih područja. Možemo mi davati poticaja koliko god, ali ako jedno selo u Slavoniji nema uvjete za život mladih (kao što je brzi internet, vrtići, škole i druge stvari potrebne za normalan život), naravno da mladi neće živjeti tamo i baviti se poljoprivredom, nego će otići u gradove i tamo tražiti sreću", zaključuje direktor tvrtke Volim ljuto Goran Vrabec.

I uspješni mladi poljoprivrednik Mario Krog (31), koji se u sklopu istoimenog OPG-a smještenog u Gornjoj Pačetini, u Hrvatskom Zagorju, bavi proizvodnjom mlijeka i mliječnih prerađevina koje prodaje pod brendom Milk bar, smatra kako sustav koji bi poljoprivrednicima trebao pomagati ne funkcionira dobro.

Svijet medija zamijenio poljoprivredom

Kaže da im dosta stvari "ide na ruku", ali i da su zakoni i propisi takvi, kao da su namijenjeni nekome drugom, a ne malim poljoprivrednicima.

"Ima puno papirologije i stvari koje moramo zadovoljiti, bez da nas se pita možemo li sve to stići. Cijeli sustav je prespor i trom, to jednostavno koči mlade koji bi htjeli nešto pokrenuti", nastavlja Krog, koji je u svijet poljoprivrede došao iz medija, radeći na lokalnoj televiziji, a bio je i idejni začetnik Zagorske televizije.

Ipak, na kraju je završio u poljoprivredi, zamijenivši snimanje novinarskih reportaža i filmova uzgojom pataka na vlastitoj farmi.

"Problematika oko uzgoja, klanja, prodaje i distribucije svježeg mesa koje je zapravo popularno samo određene dane kroz godinu zahtijevalo je previše, a isplativost je bila jako slaba", govori Krog koji se zbog navedenog odlučio za pokretanje Milk bara.

Milk bar, priča o uspjehu

"Ideja je došla spontano, nabavkom koza i prodajom kozjeg mlijeka. Činilo se zgodnim nazvati brend Milk bar s obzirom na da sam u početku imao dozvolu samo za prodaju mlijeka. Nakon toga kreće izgradnja i registracija mini sirane, te proširenje na krave i kravlje mlijeko. Tek od ove godine zapravo fokus počinje isključivo na kravljem mlijeku. U timu Milk bara zapravo sam ja kao glavni barmen, te kravice koje proizvode mlijeko", govori Krog, naglašavajući kako uzgoju životinja i samoj proizvodnji pristupa na prirodan i održiv način, u skladu s prirodom. 

A život u skladu s prirodom i sa svojim životinjama Krog smatra nagradom, svojim svakodnevnim godišnjim odmorom, kojeg, s obzirom na sve obaveze u klasičnom smislu, zapravo i nema.

"Svaki radni dan je poseban jer treba se brinuti o životinjama i suočiti se s trenutnim problemima, ponekad je fokus na proizvodnji, nekad na kupcima, a nekad na dostavi, tako da je sve dosta dinamično. Iz tjedna u tjedan, tako cijelu godinu bez praznika, godišnjeg ili slobodnih dana", opisuje Krog kako izgleda njegov radni dan.

Fokusiranost na kvalitetu i prirodan uzgoj došla je do izražaja u pandemijskim uvjetima jer su se ljudi okrenuli kvaliteti, odnosno kupovini kvalitetnih lokalnih proizvoda od provjerenih proizvođača.

"Zahvaljujući tome imamo veliki krug ljudi koji redovito uzimaju naše proizvode", nastavlja.

Na upit kako je njegov radni dan izgledao nekad, dok je bio dio novinarskog svijeta, na što odgovara kako je "isto bio dinamičan zbog puno putovanja po terenima, ali i stresan zbog snimanja".

Iako je bilo puno ljudi i druženja, požalio se kako se nije cijenio i prepoznavao intelektualni talent.

"Kod prodaje svojih proizvoda nikad nemam tih problema jer ljudi stalno daju napojnice te pokazuju koliko cijene moj rad", dodao je Krog.

Kako do novca za investicije?

Milk bar danas je uspješan brend pred kojim su brojni izazovi, a najveći su investicije, bilo da se radi o ulaganju u infrastrukturu, unapređenje proizvodnje i/ili kupnju repromaterijala, tako da svakodnevno treba odlučivati što je u tom trenutku najvažnije.

Poput gore spomenutog brenda Volim ljuto, vlasnik Milk bara Krog također kao veliki problem poljoprivrednika početnika ističe problem financiranja, pa se tako i on u početku oslanjao na pomoć roditelja koji su, kako navodi, kad je trebalo, uskakali s pozajmicama, a pomogli su i brojni poticaji i natječaji Krapinsko-zagorske županije.

Onima koji razmišljaju o ulasku u svijet poljoprivrede savjetuje isto – da pripreme dobar projekt i pokušaju se prijaviti na što više natječaja za potpore.

Pomažu županije i općine, ali većina novca stiže iz EU

Kad je financiranje mladih poljoprivrednika u pitanju, Jan Marinac, direktor tvrtke Interima i predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika Agro, kaže kako većina sredstava namijenih pomoći mladim poljoprivrednicima stiže iz Europske unije.

Najatraktivnija je mjera “šest” gdje mladi poljoprivrednici, odnosno punoljetne fizičke osobe koje u trenutku javljanja na natječaj nemaju više od 40 godina, mogu dobiti i 50 tisuća eura bespovratno, te u drugim mjerama ostvariti dodatnih 20 postotnih bodova potpore.

"Najbolje bi bilo kada bi postojala mogućnost direktnog prijavljivanja na natječaje u Bruxelles jer ne bi bilo nikakve pristranosti, a  sredstva bi se relativno ravnopravno raspodijelila. Isto tako, treba spomenuti da pojedine županije i općine pomažu svojim poljoprivrednicima brzom realizacijom EU sredstava kroz De minimis potpore", govori Marinac, koji također smatra kako se od poljoprivrede, kao i od svake druge gospodarske grane, može živjeti.

"Iznimno je bitno biti točno informiran i konstantno se educirati", naglašava, savjetujući početnike da se prije ulaska u posao dobro informiraju o području kojim se misle baviti, istraže tržište, financijske mogućnosti, a tek onda donesu odluku.

Neravnopravna tržišna utakmica

O problemima s kojima se najčešće susreću mladi poljoprivrednici navodi kako je “još uvijek teško bezbolno rješavati birokratske probleme”, a kao još jedan veliki problem navodi dostupnost poljoprivrednog zemljišta.

"Privatno je preskupo, a do državnog teško da početnik uopće može doći. Velik problem je naravno i birokracija koja često zna biti kao iz Kafkinog romana. Od ulaska u Europsku uniju postali smo dio jednog zajedničkog tržišta, ali nažalost nemamo svi jednake uvjete. Što to znači? Primjerice, mladi poljoprivrednici iz drugih zemalja EU-a imaju veliku potporu bankarskog sustava, gdje mogu dobiti kredite po 0,5 % kamate s počekom od tri godine i iznosom kolaterala 0,7 % naprema jedan. Već samim time naši su poljoprivrednici više od 10 puta neefikasniji. Mladi poljoprivrednici iz drugih zemalja EU-a puno brže realiziraju natječaje, što ih stavlja u povlašteni položaj u odnosu na naše poljoprivrednike", zaključuje Marinac.

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.