Prvakinja Hrvatske u kuglanju Iva Šola: 'Da nije bilo mojih roditelja, ne bih bila tu gdje jesam'

Iva Šola slijepa je od rođenja i dolazi iz Koprivnice, a na samom početku razgovora rekla nam je nešto više o sebi.

"Ja sam Iva Šola, imam 33 godine. Dolazim iz Koprivnice. Još malo i bit ću magistra prava, ostao mi je još samo diplomski rad. Već sedam godina bavim se kuglanjem i članica sam Hrvatske kuglačke reprezentacije za slijepe i slabovidne. Ove godine bila sam prvakinja Hrvatske u kuglanju za slijepe i slabovidne na državnom pojedinačnom prvenstvu održanom u Kutini, a s ekipom sam osvojila europsko zlato u Rumunjskoj".

Naša sugovornica ispričala nam je da je osnovnu i srednju školu redovno je završila. "Volim čitati knjige, učiti strane jezike, vježbati i družiti se s ljudima".

Iva – prvakinja Hrvatske u kuglanju

Hrvatske kuglačice osvojile su zlatnu, a kuglači srebrnu medalju na 22. Europskom prvenstvu za slijepe i slabovidne koje se održalo u rumunjskom gradu Targu Mures.

Hrvatska ženska reprezentacija osvojila je prvo mjesto s 1.846 srušenih čunjeva. Reprezentaciju je predvodila izbornica Ruža Markešić sa 749 srušenih čunjeva, Nermina Mehulić imala je 665, a Iva Šola 432. Drugo mjesto osvojila je Rumunjska s 1.807 srušenih čunjeva, dok su treće bile Poljakinje (1.743).

"Nakon što smo prošle godine u Apatinu osvojile broncu, ovoga puta smo bile najbolje. U muškoj konkurenciji smo obranili srebro iz Apatina. Slovenija je zasluženo bila prva, rezultati naših reprezentativaca su bili prosječni, međutim pojedini igrači su ipak trebali odigrati s manje grešaka", rekla je izbornica Markešić.

'Ne mislim stati. Ako Bog da kuglanjem se planiram baviti još dugo vremena…'

 Ivu smo upitali kada se javila ljubav prema kuglanju.

"Moja prijateljica isto kugla. Stalno sam tražila sport kojim bih se mogla baviti… Godine 2016. u Koprivnici održavalo se Europsko prvenstvo. Tamo su došli treneri koji su me pozvali da dođem probati sviđa li mi se. I malo-pomalo dopalo mi se pa sam tako i nastavila", kaže nam.

Na pitanje koliko često trenira, naša sugovornica odgovara: "Svaki tjedan, dva puta po dva sata imam treninge".

Kakav je osjećaj u vama kada kuglate, vidite li se u tome i za nekoliko godina, zanimalo nas je.

Iva nam kaže kako ne misli stati s kuglanjem. "Ako Bog da, planiram se još dugo time baviti. Ušla sam u program Paraolimpijskog odbora kvalitetnog sportaša pa ću sada dobiti nagradu za to zlato, ali i nacionalnu stipendiju. Imam pravo na vitamine godinu dana i na usluge fizioterapije, samo što moram ponoviti rezultat sljedeće godine na prvenstvu", rekla je.

Dokle god ću moći, bavit ću se kuglanjem, dodala je.

"Vidjet ćemo kad se zaposlim, probat ću nekako složiti raspored", ističe.

 Pravni fakultet

A onda se osvrnula i na pravni fakultet do čijeg završetka je dijeli samo obrana diplomskog rada.

"Završila sam srednju Upravnu školu. Htjela sam ići na Glazbenu akademiju, na solo pjevanje, no nisam uspjela proći prijemni ispit. S obzirom da nisam znala hoću li u tome uspjeti iduće godine, upisala sam pravo s obzirom na završenu srednju školu. To mi je bilo logično, no prva ljubav bila mi je glazba", rekla je.

A na pitanje koja grana prava zanima našu sugovornicu, ona odgovara: "Obiteljsko pravo".

'Wellness terapeut – plan B'

Prije dvije godine riješila je i edukaciju za wellness terapeuta, kaže nam.

"Bavim se i masažama. Završila sam i edukaciju za wellness savjetnika za zdravu prehranu i ljekovito bilje".

Ispričala je kako je došlo do toga.

“Budući da je bila pandemija koronavirusa, nakon prvog lockdowna, kada se sve krenulo otvarati osvanuo mi je taj oglas na mailu. Nekako se bojim da s pravom, kao slijepa osoba, možda neću uspjeti naći posao. Ovo mi je bio plan B. A u slučaju da nađem posao vezan uz pravo, mogu i ovo raditi", rekla je Iva Šola.

Dodaje kako voli raditi s ljudima te da je ovo baš zanima pa je odlučila završiti za wellness terapeuta.

'Poslodavci će radije platiti kaznu, nego zaposliti nekoga s invaliditetom'

Zašto mislite da ne biste mogli pronaći posao? Mislite li da sustav nije dobro posložen za ljude s oštećenjem vida koji traže posao, upitali smo našu sugovornicu.

"Nažalost, nije", kratko je odgovorila, a onda dodatno pojasnila:

"Poslodavci imaju dosta predrasuda. Nažalost, radije će platiti kaznu, nego zaposliti nekog s invaliditetom".

"Nadam se da ću jednog dana dobiti posao, no predrasude još uvijek postoje i sustav nije posložen baš na taj način", smatra Iva Šola.

'Što se može napraviti jednom tjedno, a da bude kvalitetno?'

Mislite li da je sustav općenito dobro položen za osobe s oštećenjem vida, upitali smo Ivu koja nam je primjer dala kroz njezino školovanje.

Na pitanje kako je ono izgledalo, Iva Šola nabrojala je neke teškoće s kojima se nekad susretala, a koje su u današnje vrijeme riješene.

Sugovornica Iva kaže kako nije mogla imati asistenta tijekom školovanja, kao što sadašnji učenici imaju. "Moji roditelji i ja morali smo sve raditi sami. Imali smo podršku od Centra za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek', dolazila je defektologinja, no to je bilo jednom tjedno", ističe 33-godišnjakinja.

Potom pojašnjava kako je defektologinja putovala iz Zagreba, a radila je i s drugom djecom.

"Radila je i s mojom kolegicom koja je isto slijepa. Što se može napraviti jednom tjedno da to bude kvalitetno, odnosno kako treba?", upitala je Iva.

"Nije bilo ni svih knjiga na Brailleovom pismu pa sam sva štiva morala prepisivati, a to je trajalo satima. Za neke knjige morala sam čak tražiti donacije, odnosno da se naprave knjige na brajici, to je inače dosta skupo", istaknula je u razgovoru za Generacija.hr.

Otkrila je i još jednu teškoću s kojom se susrela.

Kada smo kupili laptop, trebalo je kupiti i govornu jedinicu za računalo za slijepe koji košta 10 tisuća kuna, navela je Iva. "Nažalost, ti programi i sve to što nama pomaže, neke stvari idu preko doznake, ali radi se o jako malo stvari. Većina stvari dosta je skupa".

Ponavlja kako je imala podršku Centra za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek', ali smatra kako je to bilo premalo.

Vi zapravo želite reći da je u doba vašeg obrazovanja bilo puno teže, nego što je sada. "Jest, definitivno. Slijepe osobe sada dobiju asistenta. Ja ga nisam imala. Učiteljica je morala raditi i – s ostalom djecom, ali i sa mnom. Roditelji su kod kuće morali puno toga. Ljudi koji nisu imali podršku u obitelji, nisu mogli dogurati tako visoko kao ja", smatra Iva Šola.

'Planiram diplomirati do Nove godine'

"Trenutno nemam posao, sada radim taj diplomski rad. Trenutno tražim posao kao wellness terapeut jer kao pravnik ne mogu sve dok ne diplomiram.

Diplomirati planiram do Nove godine. "Inače, trebala sam se sada zaposliti u Bjelovaru u jednom salonu za masažu. Jedan ugodan gospodin htio me zaposliti, no morala sam odbiti zbog loše željezničke povezanosti između Koprivnice i Bjelovara".

'Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije stvarno mi puno pomaže'

Kaže da je članica Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije.

"Oni mi stvarno jako puno pomažu. Ako štogod trebam, imam i videću pratnju. Uvijek su tu. Sudjelujem u čitateljskom klubu Udruge slijepih. Svaki mjesec netko od članova predloži jednu knjigu koju svi pročitamo pa raspravljamo o njoj. Baš smo sad proslavili 10. godišnjicu našeg kluba 'Šišmiš'", rekla je Iva koja dodaje da je i članica sportske Udruge slijepih Podravina te se i tamo se bavim kuglanjem.

A na pitanje je li zadovoljna radom tamošnje udruge, naša sugovornica odgovara potvrdno.

'Da nije bilo mojih roditelja, ne bih bila tu gdje jesam'

S obzirom na brojne obaveze koje ima, Ivu smo upitali i što voli raditi u svoje slobodno vrijeme. Kaže nam kako u slobodno vrijeme voli šetati prirodom i čitati knjige. Spominje tu i druženje s prijateljima.

"Volim pogledati i dobar nogomet", navela je.

Tko vam je najveća podrška i potpora bio tijekom odrastanja, a i sada, zanimalo nas je.  "Moja obitelj. Mama i tata, brat i sestra… Da nije bilo mojih roditelja, ne bih bila tu gdje jesam. Jako puno su uložili da bih ja mogla biti sve ovo. Sami su se puno toga odrekli, kako bih ja mogla uspjeti", odmah je odgovorila Iva.

O svojoj vedrini i optimizmu kazala je: "Ne znam. Valjda sam takva po prirodi, a i praktična sam vjernica pa se valjda to spojilo jedno s drugim".

'Neka mladi ljudi budu hrabri, uspjeh tada neće izostati'

Zaključno, Ivu smo upitali ima li poruku za mlade ljude, koji se nalaze na nekoj prekretnici u životu, a imaju oštećenje vida.

"Slijedite svoje snove, ne odustajte!", bila je jasna odmah.

No ni tu nije stala.

"Neka budu otvoreni prema učenju različitih stvari. Neka se ne ograničavaju na jednu stvar u životu, nego da si dopuste da im se otvore vidici. Nekih prepreka sigurno će biti na putu, ali nema odustajanja. Jedna po jedna prepreka će se riješiti. Neka budu hrabri, uspjeh neće izostati", istaknula je Iva Šola, mlada djevojka pred kojom su brojni uspjesi, u razgovoru za portal Generacija.hr.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.