Prirodi blisko gospodarenje šumama u Hrvatskoj

No, nije sve tako jednostavno. Šumari ne sijeku šumu da bi je uništili, već upravo suprotno, da bi joj dali novi život pomlađivanjem ili kako šumari vole reći – obnovom.

Obnova započinje tzv. pripremnim sijekom gdje se s površine prvo uklone sve vrste koje svojim prisustvom umanjuju mogućnosti tla za prihvatom novog sjemena. Znači, prvo pripremimo tlo za pomlađivanje.

Zatim slijedi tzv. naplodni sijek koji se događa nakon godine dobrog uroda sjemena gdje mičemo sve one jedinke koje prave mladim biljkama zasjenu i priječe im dotok sunčeva svjetla, koje je izuzetno bitno za rast mladih biljaka. Dakle, poslije tla pripremamo gornji sloj, gdje se nalaze krošnje. Ipak šumari ostavljaju najbolja i najveća stabla za tzv. dovršni sijek. Zašto?

Prvi razlog je ekološki. Naime, prejako svjetlo može uništiti mlade biljke. Drugi razlog je biološki jer najjača stabla mogu još dodatno naploditi površinu. Treći razlog je gospodarski, jer će ta najkvalitetnija stabla još malo prirasti, što će im svakako podići cijenu i vrijednost. Tek kada te mlade biljčice ojačaju dovoljno za samostalan život, uklanjaju se i posljednja stabla stare generacije te mlada generacija koja je izrasla iz sjemena materinskih stabala može krenuti u svoju ophodnju, tj. rasti do gospodarske zrelosti.

E sada se pitate čemu sve to?

Iz vrlo jednostavnog razloga. Dovoljno se okrenuti po svome domu i prebrojati što sve imate od drveta u kući. Ormari, kreveti, parket, stol, stolice… ma i kuhače su od drveta, i dobro je da jesu, jer je drvo obnovljiv i razgradljiv materijal, za razliku od silnih umjetnih materijala kojima smo zatrpali Zemlju. Drvo je u 21. stoljeću i dalje nezamjenjiv materijal koji naš dom čini mjestom koje prepoznajemo kao ugodan prostor življenja.

Nadalje, u cijelom sektoru na šumi baziranih industrija u Hrvatskoj, dakle od gore opisanog procesa pa do ormara i parketa, nalaze se tisuće i  tisuće radnih mjesta. Nimalo zanemarivo, je li tako? Tisuće ljudi imaju kruh na stolu i krov nad glavom upravo radi gore navedenog procesa. Vama s druge strane, omogućuje topli dom koji nam u doba ratova i pandemija pruža kakvu takvu utjehu i sigurnost.

Naravno, tu je i pitanje jesmo li se spremni odreći toploga doma i zabraniti posao ljudima u šumarstvu i drvnoj industriji samo da prirodno pomlađivanje koje provodimo prestane i da šume pokušamo konzervirati u nekom trenutačnom stanju. No to bi tek bila velika pogreška…

Naime, možemo stvoriti prašume po cijeloj državi, ali tek bi tada ljudi bili ljuti na šumare jer ne rade svoj posao. Prašumama se ne može sigurno šetati i ugodno hodati, izvorišta su brojnih bolesti, izuzetno se sporo prirodno obnavljaju (pomlađuju), od takvog se drva i ne može napraviti kvalitetan proizvod jer je već započelo truljenje, a u svjetlu klimatskih promjena, skladište znatno manje ugljika od gospodarene šume (onakve kakvu smo zapravo navikli vidjeti). Istog onog ugljika koji je za sva vremena uskladišten u vašem namještaju. Ako ga ne spalite…