Priča o prijateljstvu koja mami suze na oči: Završio u kolicima, ali nije se predao: 'Idem na Olimpijadu'

"Nas dvojica išli smo u osnovnu i srednju školu zajedno. Uvijek je bio hiperaktivan, živio punim plućima. Potkoljenice je izgubio u nesreći. Da skratimo tu priču, na jednom proputovanju vlakom na postaji u Austriji u posljednji trenutak prije polaska odlučio je obaviti nuždu. Vlak je krenuo. On je pokušao uskočiti i pao je pod njega", rekao je Edin za HRT. 

Čiča je sve samo ne običan lik iz susjedstva. Nakon toga bio je paraolimpijac u skijaškom trčanju, biatlonac, atletičar, biciklist i još puno puno toga.

"Za vrijeme studija bavio sam se planinarenjem, ne previše, onako rekreativno. Nakon nesreće sam odmah, prva stvar, s obzirom na invaliditet, znao da želim voziti bicikl. Znao sam da ću se uz bicikl moći prije vratiti na posao, da ću biti pokretniji, jer bilo je u početku teško. Znaš, imaš dvije proteze, ne možeš hodati pet kilometara. Onda sam shvatio da nema smisla trenirati, a ne natjecati se. I onda mi je došla prva ideja da želim ići na Igre, u Tokiju su tada bile prve aktualne, i tako sam krenuo", prisjeća se Čiča.

FOTO: Screenshot 

Okušao se na Paraolimpijskim igrama u skijaškom trčanju, nakon toga u biatlonu.

"Zanimalo me u kojem sportu imam najveći potencijal i zanimalo me u čemu mogu najdalje dogurati. Godinu dana nakon što sam prvi put u životu stao na skije dobio sam pozivnicu za Igre u Pyeongchangu", ističe Čiča.

Ima samo jednu želju

Čiča ima sina. Plivanje je samo kap u moru vježbi koje Čiča radi s njim. Ograničen financijama, stvar je na neki način preuzeo u svoje ruke.

"Njemu je voda iznimno bitna zato što ima hipertonus i hipotonus. Laički, hipertonus je kad su ti mišići zgrčeni, a hipotonus je kad si mlitav. A voda je dobra i za jedno i za drugo. Posebno mu je voda bitna za trup. Najbitnije na svijetu mi je dijete i njegov razvoj jer kad počne hodati, onda će mu to otvoriti cijelu lepezu drugih mogućnosti koje sad nema", objašnjava.

Danas je dan samaca: Evo na čemu Kinezi zarađuju milijune!

Dodao je kako je on sam tri mjeseca bio prikovan za kolica, a godinu dana bio vezan uz kolica. 

"Dok sam bio u kolicima, jedino što sam na ovom svijetu htio – bilo je da prohodam. Ništa drugo me nije zanimalo. Kad sam prohodao, htio sam sto stvari, a kad sam bio u kolicima, htio sam samo jednu. On je sad u kolicima i ja želim da može ići na gimnastiku, na hrvanje, na slikanje, sviranje, što god ga bude zanimalo. Ako to uspijemo, a vjerujem da hoćemo, tada doslovno više do kraja života ne moram ništa raditi. Svoje sam obavio", zaključuje Čiča.