Prevencija, vrtić i knjiga – ili kako pomoći djeci sa slabovidnosti i sljepoćom

Oko je organ koji prima svjetlosne podražaje, a stvarna slika svijeta kojeg gledamo oblikuje se u vidnome dijelu mozga. Oko i dio mozga zadužen za vid se po rođenju nastavljaju razvijati. Uzrok razvijene slabovidnosti nije u oku, već u mozgu, tj. izostanku dozrijevanja vidnog dijela mozga. Ako je ulaz svjetlosti u oko spriječen (primjerice zbog spuštene vjeđe) ili je svjetlosni podražaj nedovoljan, izostat će pravilan razvoj vidnog dijela mozga. Razvoj vidnoga dijela mozga gotovo u cijelosti završava u sedmoj godini života djeteta, piše Generacija.hr.

Opisana dugotrajna posljedica slabovidnosti je povećan rizik razvoja sljepoće i invaliditeta, a slabovidnost može utjecati i na promjenu svijesti o sebi te utjecati na kasniji psihološki razvoj djeteta. Ako se slabovidnost ne liječi u ranom razdoblju razvoja života djeteta, slabovidno oko neće nikada više moći povratiti dobar vid. Štoviše, oko može postati i funkcionalno slijepo jer je nakon sedme godine života razvoj vidnog dijela mozga najvećim dijelom završen.

Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti

Svjetska zdravstvena organizacija je 1968. godine definirala kriterije koje određena bolest mora zadovoljiti da bi se uspostavilo opravdano provođenje programa probira u zajednici u medicinskom i ekonomskom smislu. U predškolskoj dobnoj skupini samo dvije bolesti zadovoljavaju navedene kriterije: slabovidnost i oštećenje sluha. Probir na oštećenje sluha je u Republici Hrvatskoj odavno uvriježena javnozdravstvena mjera, koja se rutinski obavlja već u rodilištima neposredno po rođenju djeteta, a probir na slabovidnost je jedan od osnovnih ciljeva Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti.

Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, od 1. lipnja 2015. godine, uvelo je probir na slabovidnost kao obvezatan za svu četverogodišnju djecu u Republici Hrvatskoj, dok je u siječnju 2016. godine ministar zdravstva donio odluku o uspostavi Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti.

Cilj ovog programa je smanjiti prevalenciju slabovidnosti na manje od 1 posto otkrivanjem bolesti u ranoj dobi djeteta, kako bi se pravovremeno započelo liječenje i nastupilo izlječenje, čime se poboljšava kvaliteta života pojedinca, stoji u Nacionalnom preventivnom programu ranog otkrivanja slabovidnosti.

Ministarstvo zdravstva nadležno je za provedbu Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti te je imenovalo stručnjake u Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti. U provedbi programa sudjeluju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Referentni centar za dječju oftalmologiju i strabizam te zdravstveni radnici iz područja oftalmologije koji provode preventivne preglede za djecu u dobi od četiri godine.

Foto: Pixabay

Preventivnim pregledima svake godine otkrije se oko 3000 slabovidne djece

Preventivni pregled djece u dobi od četiri godine definiran je Nacionalnim preventivnim programom ranog otkrivanja slabovidnosti, službenim dokumentom dostupnim na mrežnim stranicama Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske putem sljedeće poveznice. Svake godine, kroz preventivne preglede otkrije se čak 3000 slabovidnih četverogodišnjaka.

Probir testiranjem vidne oštrine četverogodišnjaka je najpouzdaniji za otkrivanje slabovidnosti s obzirom na to da se tim jednostavnim testom može otkriti i do 97 posto svih anomalija oka. Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti provodi se na sljedeći način: četverogodišnja djeca dobiju poštom na kućne adrese pozivno pismo (s detaljnim informacijama o programu) i pozivnicu (s navedenim vremenom, datumom i mjestom oftalmološkog pregleda). Ako se nakon obavljenog preventivnog pregleda kod djeteta postavi sumnja na slabovidnost, dijete se uputiti na daljnju obradu.

Vrtić, slabovidnost i sljepoća

Upravo zato što se, kroz Nacionalnu preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti djece, probir radi u vrtićkoj dobi, važno je nešto reći i o integraciji slabovidne i slijepe djece u vrtić. Naime, kako bi se već od najranijih problema s vidom dijete što pravilnije razvijalo važno je da u vrtićima ima pomagala s kojima može doživjeti sve ono što videća djeca u toj dobi dožive, otkriju i usvoje.

Stoga je, socijalno učenje vrlo važno za slijepu i slabovidnu djecu. Roditelji i odgajatelji u vrtićima s ciljanim aktivnostima olakšavaju djeci prevladavanje prepreka integraciji u okoliš. Slijepi nemaju vizualne prikaze o svijetu od rođenja. Vrlo im je korisno prepoznati svijet, osjetiti ga i pomoći drugima u njihovom pripovijedanju. Slijepi su sačuvali vizualne slike koje su imenica i dopunjene drugim informacijama. Postoje razlike između slijepih i slabovidnih osoba. Neki su vrste govora, a informacije se dobivaju govoreći drugima, imajući objekte, prostor, … Taktilni tipovi, međutim, dobivaju informacije o svijetu pipkanjem. Vizualni gubitak kompenzira se slušnom i taktilnom percepcijom. Sluh postaje iznimno važan receptor pa među slijepima ima jako mnogo glazbenika.

Igra je najvažnija aktivnost djeteta u predškolskom razdoblju. Igra je u hitnoj potrebi za djecom u njihovim životima, jer ih smiruje, kroz koju mogu razviti svoju kreativnost, osnovnu orijentaciju i lakše se integrirati u društvenom okruženju. Djeca s nedostacima vizualne percepcije trebala bi dobiti više ciljanih igara i prikladan izbor igračaka. Odabir igračaka omogućuje djetetu da lakše dobije odgovarajuće izvedbe iz okoline. Stoga je u redu da igračke za slijepo dijete budu što grafičkije i obrazovno prikladnije, objašnjava se u radu "Igra i igračke, slijepa i slabovidna djeca", autorice Mance Černi. Za slijepu i slabovidnu djecu prikladne su samo dobre igračke. Igračke koje potiču kreativnost i sveobuhvatnu percepciju. Vidjeti djecu kako spontano stječu mnoge nove koncepte i vještine kroz usmjereno promatranje i imitaciju. Kod slijepe djece put do novih znanja mnogo je složeniji. Važno je biti jasna i izravna percepcija.

Kada je u pitanju razvoj čitateljskih navika u djece oštećena vida, teško je jednoznačno odrediti početak njihova formiranja. Prvi kontakt s knjigom uvelike ovisi o roditeljskom senzibilitetu, odnosno hoće li djeci i koliko čitati na crnom tisku. Isto tako, upoznavanje s književnošću ovisi o vrsti i stupnju oštećenja djetetova vida. Ako je dijete slijepo od rođenja ili je izgubilo vid u ranoj životnoj dobi, najčešće sudjeluje u rehabilitacijskim programima u kojima se uči koristiti svojim intaktnim (neoštećenim) osjetima. S obzirom na to da je dodir u slijepe osobe zamjena za vid, djeca se prvenstveno potiču na taktilno doživljavanje, stoga smo u tekstu istražili načine na koje se slijepa i slabovidna djeca uvode u svijet književnosti.

Foto: Facebook/Prva dječja knjižnica i odjel za djecu s oštećenjem vida – OŠ Pećine

Knjiga i čitanje

Istraživanje Knjiga i čitanje kod slijepe i slabovidne djece iz 2013. godine u kojemu je sudjelovalo ukupno 79 djece u dobi od pet do 15 godina, većinom korisnika Centra za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek' i Odjela za djecu s oštećenjem vida pri Osnovnoj školi Pećine u Rijeci, pokazalo je kako se gotovo 61 posto djece s knjigom susrelo prije četvrte godine života, 30 posto između četvrte i šeste godine života, 11 posto djece prvi put u školi. Kada je riječ o vrsti knjige, kod 88 posto djece u pitanju je bila slikovnica, dok manji postotak čine udžbenici (šest posto) i druge knjige poput Biblije, knjige o životinjama ili zvučne knjige (dva posto).

Iz istraživanja je vidljivo kako jedan od važnih pomagala u odgojno-obrazovnom procesu čine taktilne slikovnice. Poznato je kako slikovnice imaju edukativnu, odgojnu i zabavnu funkciju, aktiviraju maštu i potiču kreativnost. Uz to, važna je njihova govorno-jezična funkcija (usvajanje glasova i riječi), a služe i za usmjeravanje i zadržavanje djetetove pažnje. Taktilne slikovnice prilagođene su djeci oštećena vida, dakle tekstualni i slikovni materijal prilagođeni su doživljaju prstima. Međutim, nije dovoljno samo "prevesti" elemente iz vizualnog u taktilni medij, već je nužno poštivati niz preduvjeta koji će slikovnici osigurati kvalitetu. Dob djeteta, stupanj oštećenja vida i iskustvo čitanja kojim dijete raspolaže glavni su parametri koji određuju vrstu i izgled slikovnice.

Neka od najvažnijih pravila ukazuju na nužnost fizičke čvrstoće slikovnice (s krutim stranicama koje su kartonske ili od tkanine), uvez mora omogućiti da otvorena slikovnica bude u potpunosti ravna kako bi se po njoj moglo nesmetano taktilno istraživati, tekst je na uvećanom crnom tisku i na brajici, uvijek na istoj strani slikovnice, kao i ilustracije. Priča bi trebala biti dovoljno jednostavna kako bi se mogla pratiti s lakoćom, pri čemu bi se tekstualni i slikovni materijal trebali nadopunjavati. U slikovnicama za najmlađe sadržaj treba biti vezan uz svakodnevni život, dok je kasnije u priče moguće postupno uvoditi apstraktne misli. U prvim slikovnicama preporučuje se korištenje stvarnih predmeta koje je korisno zalijepiti i čičak-trakom kako bi dijete predmet moglo odvojiti od stranice i osjetiti ga u rukama, pri čemu će lakše razumjeti njegov prikaz na slici. Često se misli kako osobe oštećena vida automatski imaju izoštrenija osjetila u odnosu na druge. Takva predodžba ne vrijedi za djecu koja tek postupno usvajaju vještine taktilne percepcije, stoga je uvijek bolje koristiti izraženije objekte na slici koji se lako prepoznaju.

Najveća zbirka taktilnih slikovnica u Hrvatskoj

S obzirom na to da su taktilne slikovnice uglavnom vezane uz rehabilitacijski proces, u pravilnom čitanju djetetu pomaže videći asistent (roditelj, odgajatelj, učitelj, pomoćnik u nastavi). Za najmlađu dob taktilna slikovnica mora biti pažljivo izrađena kako bi dijete odmah pronašlo i prepoznalo predmet, inače će lako izgubiti interes za čitanje. Ako dijete reproducira nešto što piše u tekstu, treba ga se poticati da prethodno opisano nađe i na slici, što je obrnut smjer od onoga kako dijete koje vidi inače koristi taktilnu slikovnicu.

Najveća zbirka taktilnih slikovnica u Hrvatskoj nalazi se u prvoj dječjoj knjižnici za djecu s oštećenjem vida pri Osnovnoj školi Pećine u Rijeci koja je otvorena 2008. godine. Pri istoj školi otprije djeluje Odjel za djecu s oštećenjem vida koji je osnovan 1990. godine na inicijativu Primorsko – goranske županije. U Odjelu djeca s oštećenjem vida od najranije dobi, kasnije i kroz osnovnoškolsko obrazovanje imaju kontinuiranu stručnu podršku i praćenje. S oko 120 korisnika, među kojima su i roditelji djece s oštećenim vidom i nastavnici, knjižnica je s vremenom postala mjesto educiranja, odnosno senzibiliziranja učitelja, odgajatelja i ostalih stručnjaka. Knjižnica djeluje u školi i ne radi na klasičan način kako je uobičajeno u gradskim knjižnicama u kojima djeca samostalno biraju, posuđuju i zamjenjuju knjige. Drugim riječima, ne radi se o ciljanoj posudbi, nego se djeci daju knjige prilikom dolaska na rehabilitaciju.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.