Predsjednik general, Kennedyjeve crne torbe i američka arogancija

U roku od sedam dana nakon Eisenhowerovih izbora on je postavio Nelsona Rockfellera za predsjednika “Savjetodavnog predsjednikovog odbora za organizaciju vlade”. Rockfeller je bio odgovoran za planiranje reorganizacije vlade. New Deal program je smješten u jedan jedini odbor nazvan “Odbor za zdravlje, školstvo, i socijalnu skrb”. Kada je u travnju 1953. godine Kongres odobrio izmjene, Nelson je imenovan na mjesto podsekretara. Godine 1953. astronomi su otkrili u Svemiru velike objekte koji su se kretali prema Zemlji. U početku se vjerovalo da su to asteroidi. Kasniji dokazi su potvrdili da objekti mogu biti jedino svemirski brodovi. Projekt “Sigma” je presreo vanzemaljske radio komunikacije. Kada su objekti stigli do Zemlje postavili su se u vrlo visoku orbitu oko ekvatora. Bilo je nekoliko velikih brodova i njihova namjera nije bila poznata. Projekt “Sigma” i novi projekt, “Pluto” su, koristeći se radio komunikacijom preko kompjuterskog binarnog jezika, uspjeli ugovoriti slijetanje koje je rezultiralo kontaktom lice u lice s vanzemaljskim bićima, prvim «bliskim susretom treće vrste» opisanom u kultnom filmu. Zadatak projekta “Pluto” je bio stvaranje diplomatskih odnosa sa ovom ili nekom drugom vanzemaljskom rasom.

HUMANIJI VANZEMALJCI NISU USPJELI SPASITI STVAR

U međuvremenu je rasa vanzemaljaca sličnih ljudima kontaktirala vladu SAD-a. Ova nas je grupa upozorila na vanzemaljce koji kruže oko ekvatora i ponudila nam pomoć u našem duhovnom razvoju. Zahtijevali su, kao glavni uvjet, da onesposobimo i uništimo nuklearno oružje. Odbili su izmjenu tehnologije navodeći da smo duhovno nesposobni nositi se s tehnologijom koju smo tada posjedovali. Vjerovali su da bismo koristili novu tehnologiju kako bismo uništili jedni druge. Ta rasa je tvrdila da smo na putu samouništenja i da se međusobno moramo prestati ubijati, zaustaviti zagađivanje Zemlje, zaustaviti bezobzirno iskorištavanje Zemljinih prirodnih izvora i da naučimo živjeti u harmoniji. Ovi uvjeti su dočekani sa velikom sumnjom, posebno glavni uvjet nuklearnog razoružanja. Smatrano je da bi nas prihvaćanje tog uvjeta ostavilo bespomoćnima u slučaju da se suočimo sa vanzemaljskom prijetnjom. Također nismo imali ništa u povijesti što bi nam pomoglo u odluci. Nuklearno razoružanje je smatrano kao loše za interese SAD-a. Ponude su bile odbijene. 

Kasnije se 1954. godine rasa dugonosih “Graya” koja je kružila oko Zemlje spustila u “Holloman Air Force Base”. S njima je, za razliku od ovih koji su se zalagali za nuklearno razoružanje, a zauzvrat su nudili potpuno čistu, besplatnu energiju za cijeli svijet, SAD uspio postići nekakav osnovni dogovor. Ova se rasa predstavila kao vrsta sa planeta pokraj crvene zvijezde u sazviježđu “Oriona” koju smo mi nazivali “Betelgeuse”. Rekli su da njihov planet umire, te da u nepoznatoj budućnosti neće moći živjeti na njemu. To je dovelo do drugog slijetanja u “Edwards Air Force Base”. Povijesni događaj je planiran na brzinu i uvjeti odnosa između dvije vrste su dogovoreni. Odlučeno je da će Eisenhower biti na odmoru u Palm Springsu. Dogovorenog dana Predsjednik je doveden u bazu, a novinarima je kao izgovor, rečeno da je posjetio zubara.

Predsjednik Eisenhower se susreo sa vanzemaljcima i formalni dogovor između Alien Nationa i SAD-a je potpisan. Tada smo primili u prvi posjet vanzemaljskog ambasadora iz svemira. Njegovo ime i titula je bila “Omnipotent Highn-ess Krill”, normalno zvan Krill.

Po tradiciji američkog preziranja kraljevskih titula, tajno je prozvan Original Hostage Krill. Trebali biste znati kako postoji i vanzemaljska zastava poznata kao “Trilateral Insignia”. Prikazana je na njihovim letjelicama i njihovim uniformama. Oba slijetanja i drugi sastanak su snimljeni. Filmovi postoje i danas.

Slika 8.) - Službena zastava Alen Nation-a

UGOVOR S LUCIFEROM

Dogovor je glasio : Vanzemaljci se neće uplitati u naše odnose i mi se nećemo uplitati u njihove. Držat ćemo njihovu prisutnost na Zemlji tajnom. Oni će nas opskrbljivati naprednom tehnologijom i pomoći naš tehnološki razvoj. Neće ostvariti odnose sa niti jednom drugom zemaljskom državom. Mogu otimati ljude na određeno vrijeme u svrhu medicinskih ispitivanja i praćenja našeg razvoja s dogovorom da se ljudima neće nauditi, da će biti vraćeni na mjesto s kojega su oteti, ljudi se neće sjećati događaja, a Alien Nation će obavještavati MJ-12 o svim kontaktima i otmicama. Dogovoreno je da će svaka država primiti ambasadora druge države dok god dogovor bude na snazi. Dalje je dogovoreno da će Alien Nation i SAD međusobno razmijeniti 16 osoba u svrhu učenja jednih o drugima. Vanzemaljski “gosti” bi ostali na Zemlji, a “ljudski gosti” bi putovali na mjesto podrijetla vanzemaljaca na određeni period, a onda bi bili vraćeni i tada bi se izvršila ponovna zamjena. Također je dogovoreno da će biti napravljene podzemne baze za korištenje Alien Nationa i da će dvije baze biti napravljene za zajedničko korištenje vlada SAD-a i Alien Nationa. Tehnologija bi se izmjenjivala u zajedničkim bazama. Sve vanzemaljske baze bi bile konstruirane ispod indijanskih rezervata u rubnim područjima Utaha, New Mexica, Arizone i Colorada, a jedna će biti napravljena u Nevadi na području poznatom kao S-4, smještenom otprilike sedam milja južno od zapadne granice područja poznatog pod nazivom «Area 51», poznate kao Dreamland. Sve vanzemaljske baze su pod potpunom kontrolom mornaričkog vojnog odjela i sve osoblje koje radi u ovim kompleksima dobiva svoje plaće od mornarice. Izgradnja baza je odmah počela, ali je napredak bio slab dok nisu prikupljene velike količine novca 1957. godine. Rad na “Yellow Book” je nastavljen.

Osnovan je projekt “Redlight” i počelo je ozbiljno eksperimentiranje na vanzemaljskim letjelicama. Super tajni objekt je sagrađen u “Groom Lakeu” u Nevadi u središtu područja za testiranje oružja. Njegova šifra je bila “Dreamland”. Projekt je stavljen pod Mornarički odjel i osoblje je trebalo imati “Q” dopuštenje kao i izvršno (predsjedničko) odobrenje. Ironična je činjenica da Predsjednik SAD-a nema dozvolu za posjet ovom mjestu (što je prilično logično kada znamo da su američki predsjednici najčešće lutke na koncu stvarne, tajne vlade… op.a). Vanzemaljska baza u kojoj se razmjenjivala tehnologija bila je smještena u području zvanom S-4. Šifra područja S-4 je bila “The Dark Side of the Moon” (Tamna strana Mjeseca). Vojska je dobila zadatak oformiti super tajnu organizaciju koja bi priskrbila tajnost programima vezanim za vanzemaljce. Ta organizacija je postala “National Reconnaissance Organization” smještena u “Fort Carsonu” u Coloradu. Specijalni timovi koji su osiguravali projekte zvali su se “Delta”. Drugi projekt pod šifrom “Snowbird” je trebao objaviti objašnjenja svih viđenja Redlight letjelica kao eksperimente zračnih snaga. Snowbird letjelice su rađene po konvencionalnoj tehnologiji i u nekoliko navrata ih je pratio tisak. Projekt Snowbird je služio i da raskrinka NLO-e koje je vidjela javnost. Projekt je bio vrlo uspješan i do ovih godina broj izvještaja iz javnosti je opadao.

PODZEMNE BAZE I CRNI FONDOVI

Osnovan je multi milijunski fond koji je kontrolirao vojni ured Bijele kuće. Taj fond je korišten za izgradnju preko 75 izrazito dubokih podzemnih građevina. Predsjednicima koji su postavljali pitanja, rekli su da je fond korišten za izgradnju duboko podzemnih skloništa za Predsjednika u slučaju rata. Samo ih je nekoliko napravljeno za Predsjednika. Milijuni dolara građana su prošli kroz ovaj ured do MJ-12 pa do izvođača, te su onda korišteni za gradnju tajnih vanzemaljskih baza kao i tajnih DUMB-ova (Deep Underground Military Bases – Duboko podzemnih vojnih baza), za gradnju objekata “Alternative #23. Predsjednik Johnson je koristio ovaj fond za izgradnju kazališta i popločavanje ceste na njegovom ranču. Nije znao njegovu pravu svrhu. Tajni fond Bijele kuće za izgradnju podzemnih objekata osnovao je 1957. godine predsjednik Eisenhower. Fond je odobrio Kongres u obliku “izgradnje i održavanja tajnih mjesta gdje bi se Predsjednik mogao skloniti u slučaju napada; predsjednička mjesta u slučaju opasnosti”. Mjesta su grubo rečeno rupe u zemlji, dovoljno duboke da izdrže nuklearnu eksploziju i opskrbljene svim vrstama komunikacijske opreme. Do sada je više od sedamdeset i pet takvih mjesta razasuto po državi, a izgrađeni su pomoću ovog fonda. “The Atomic Energy Commission” (Komisija za atomsku energiju) je izgradila još 22 dodatna. Lokacije i sve što ima veze sa ovim mjestima smatraju se i tretiraju kao vrhunska vojna tajna. Novac je onda i sada bio u rukama Vojnog ureda Bijele kuće i prolazio je kroz zaobilaznu mrežu koju ni najuvježbaniji špijuni ili računovođe ne mogu slijediti. Godine 1980. samo rijetki na početku ili na kraju mreže znali su za što je novac bio potreban. Na početku su bili George Mahon iz Texasa i predsjednik House Appropriations Committee i njegovog pododbora za obranu, Robert Sikes iz Floride, predsjednik House Appropriations Military Construction Subcommittee. Kasnije se pročulo da predsjednik Kongresa Jim Wright kontrolira novac u Kongresu i da ga se treba srušiti. Na kraju linije su bili Predsjednik, MJ-12, direktor Vojnog ureda i zapovjednik Washington Navy Yard.

Novac je odobravao Appropriation Committee koji ga je prosljeđivao u Ured Obrane kao Top Secret nadalje u Vojni program izgradnje. Vojska ga, u stvari, nije mogla potrošiti, a u biti nije ni znala čemu je namijenjen. Dozvolu za trošenje tog novca imala je samo mornarica. Novac je dalje prosljeđivan u Chesapeake Division vojnim inženjerima koji također nisu znali za što je. Čak ni zapovjednik Ureda, koji je bio admiral, nije znao za što je novac. Samo jedan čovjek, mornarički zapovjednik, iz Chesapeake Divisiona, ali u stvarnosti odgovoran samo Vojnom uredu Bijele kuće, znao za što je novac namijenjen, njegovu količinu i konačno odredište. Potpuna tajnovitost koja je okruživala taj fond značila je da gotovo svaki njegov trag može napraviti samo nekoliko ljudi koji su ga kontrolirali. Nikada nije bilo, a vjerojatno neće ni biti službene kontrole tajnog novca.

KENNEDYJEVE "CRNE TORBE"

Velike količine novca su prebačene na Top Secret fond smješten u Palm Beachu na Floridi, Peanut Island, koji pripada obalnoj straži. Otok graniči sa područjem koje je posjedovala obitelj Josepha Kennedya. Rečeno je da se novac koristio za obradu i uljepšavanje krajolika. Prije nekog vremena, na TV vijestima specijalno o ubojstvu Johna F. Kennedya, rečeno je da službenik obalne straže prenosi novac u aktovci do Kennedyijevih zaposlenih preko granice posjeda. Je li ovo mogla biti tajna plaća obitelji Kennedy za gubitak njihova sina John F. Kennedya ? Plaćanje se nastavilo tijekom 1967. godine i onda je prestalo. Količina i svrha prenesenog novca ostaje nepoznata. U međuvremenu, Nelson Rockefeller je ponovno promijenio svoju poziciju. Ovaj put je preuzeo staro mjesto C.D. Jacksona koje je nosilo naziv “Special Assistant for Psychological Strategy” (posebni pomoćnik za psihološku strategiju). Nelsonovim imenovanjem naziv je promijenjen u “Special Assistant for Cold War Strategy” (specijalni pomoćnik za strategiju hladnog rata). Ovo je mjesto tijekom godina preraslo u isto ono koje je pod Nixonom mandatom imao Henry Kissinger. Službeno, on je trebao “savjetovati i pomagati Predsjednika u razvoju i povećavanju razumijevanja i suradnje među svim ljudima”. Službeni opis je bio samo dimna zavjesa jer je on bio predsjednikov koordinator za Špijunsku službu. Sa svog novog mjesta Rockefeller je izvještavao direktno i jedino Predsjednika. Prisustvovao je sastancima Kabineta, Vijeća za vanjsku ekonomsku politiku i Nacionalnog vijeća za sigurnost koje je bilo najviše političko tijelo u vladi. 

Slika 9.) - Nelson Rockefeller na naslovnici časopisa TIME

Nelsonu Rockefelleru je ustupljen i još jedan važan posao glavnog u tajnoj grupi nazvanoj “Planning Coordination Group” (Grupa za Planiranje i Koordinaciju) koja je oformljena pod dokumentom NSC 5412-1 u ožujku 1955. godine. Grupa se sastojala od različitih privremenih «ad hoc» članova ovisno o predmetu dnevnog reda. Glavni članovi su bili Rockefeller, predstavnik Državnog ureda i direktor Obavještajne službe. Uskoro je nazvana “3413 Committee of the Special Group”. NSC 5412-1 je odredio pravilo prema kojem tajne operacije odobrava Izvršni odbor, a kao i prije, ove operacije su pokretane isključivo voljom direktora Obavještajne službe. Tajnim izvršnim memorandumom, NSC 5410, Eisenhower je prije NSC 5412-1 1954. ustanovio privremeni odbor, poznat pod nazivom Majority Twelve (MJ-12), s ciljem da nadgleda i vodi sve tajne operacije vezane za vanzemaljce. NSC 5412-1 je stvoren da objasni svrhu ovih sastanaka kada Kongres i novinari postanu previše znatiželjni. Majority Twelve je bila sastavljena od Nelsona Rockefellera, Direktora CIA-e Allena Welsh Dullesa, državnog tajnika Johna Foster Dullesa, ministra odbrane Charlesa E. Wilsona, predsjedavajućeg šefova država Admirala Arthura W. Redforda, direktora FBI-a J. Edgara Hoovera, te šest ljudi iz Izvršnog odbora za vanjske odnose, poznatih pod nazivom “Wise Men” (Mudri ljudi). Svi ovi ljudi su bili članovi tajnog društva studenata koji su se nazivali “The Jason Society” ili “The Jasons Scholars” i sakupili su svoje članove iz “Skull and Bones” i “Scrol and Key” društava sa Harvarda i Yalea.

“Wise Men” su bili glavni članovi Vijeća za vanjske odnose. Bilo je 12 članova uključujući prvih šest sa Vladinih pozicija, dakle “Majority Twelve”. Ova grupa je godinama sastavljana od najvećih državnih službenika i predsjednika vijeća za vanjske odnose, a kasnije i “Trilaterial Comission”. Među njima su bili Gordon Dean, George Bush i Zbigniew Brzezinski. 

Najvažniji i najutjecajniji od svih “Wise Man” koji su bili članovi MJ-12, bili su John McCloy, Robert Lovett, Averell Harriman, Charles Bohlen, George Kennan i Dean Acheson. Poznato je da su Predsjednik Eisenhower i još šest prvih članova MJ-12 iz vlade, također bili članovi Vijeća za vanjske odnose.

Podrobniji istraživači će brzo otkriti da nisu svi članovi “Wise Men” pohađali sveučilišta Harvard i Yale i nisu svi bili izabrani među članovima “Skull and Bones” ili “Scroll and Key” za vrijeme njihovih školskih godina. To ćete saznati ako nabavite knjigu “The Wise Men” koju su napisali Walter Issacson i Evan Thomas, Simon i Schuster, New York. Ispod ilustracije broj 9 naći ćete poglavlje «Lovett with the Yale Unit» gdje u gornjem desnom uglu stoji: «Njegovo primanje u Skull and Bones dogodilo se u zračnoj bazi u blizini Dunkirka. Otkrio sam da su se članovi birali, ovisno o situaciji, po pozivima na osnovu odlika nakon koledža i nisu bili ograničeni samo na studente Harvarda i Yalea».

Nekoliko izabranih je kasnije uključeno u “Jason Society”. Oni su svi bili članovi Vijeća za vanjske odnose i u to vrijeme bili su poznati kao “Eastern Establishment”. Ovo može dati zaključak o utjecaju i ozbiljnosti najtajnovitijeg školskog udruženja. “Jason Society” postoji još i danas, ali također uključuje i članove “Trilaterial Commission”. Trilaterial Commission (Trilateralna komisija) je postojao nekoliko godina prije 1973. godine. Ime Trilaterial Commission je preuzeto od vanzemaljske zastave poznate kao Trilaterial Insignia.

“Majority Twelve” postoji još i danas. Pod Eisenhowerom i Kennedyem pogrešno je zvano «5412 Committee» ili pravilnije – «Special Group». U Johnsonovoj administraciji nazvan je «303 Commite» zato što je naziv «5412» bio kompromitiran u knjizi “The Secret Government”. U stvari, NSC 5412-1 je procurilo do autora kako bi se prikrilo postojanje NSC 5410. Pod Nixonom, Fordom i Carterom zvao se “40 Committee”, a pod Reganom postao je “PI-40 Committee”. Tijekom svih ovih godina promijenio se samo naziv. Sve drugo ostalo je isto.

SKUPA CIJENA AMERIČKE AROGANCIJE

Do 1955. godine postalo je očito da su vanzemaljci izigrali Eisenhowera i da su ostvarili svoju prijetnju. Osakaćeni ljudi i stoka pronađeni su širom Sjedinjenih Američkih Država. Sumnjalo se da vanzemaljci ne daju MJ-12 potpune liste kontakata i otmica i također se sumnjalo da svi oteti nisu vraćeni. Sovjetski savez je osumnjičen za autonomnu suradnju s vanzemaljcima što je kasnije i dokazano. Shvatilo se da su vanzemaljci, kako prije tako i sada, manipulirali masama kroz tajna društva, magiju, čarobnjaštvo, okultno i religiju. Nakon nekoliko zračnih bitaka s vanzemaljskim letjelicama postalo je jasno da je naše oružje prema njihovom potpuno nemoćno. U studenome 1955. godine «NSC-5412-2» je dobio zadatak da sastavi Istražni Odbor kako bi istražio “sve službenike koji su uključeni u kreiranju i implementiranju strane politike u nuklearnom dobu”. To je bio pokrivač koji je prikrivao stvarni predmet istraživanja, vanzemaljsko pitanje. (Pogledati TV serijal SG-1: «slučajne» poveznice s ovom fantastičnom pričom zaista su, najblaže rečeno zanimljive op.a)

Tajnim izvršnim memorandumom, NSC 5411, Predsjednik Eisenhower je sastavio Istraživački odbor da “istraži sve činjenice, laži, prijevare i otkrije istinu vanzemaljskog pitanja”. NSC 5412-2 je služio za prikrivanje koje je postalo neophodno kada su mediji tražili svrhu redovnih susreta tako važnih ljudi.

Prvi sastanak je započeo u “Quantico Marine Base”. Istraživačka grupa je bila sastavljena od 35 članova Vijeća za vanjske odnose, tajnog školskog društva The Jason Society. Dr. Edward Teller je pozvan da sudjeluje. Dr. Zbigniew Brezezinski bio je istražni direktor prvih 18 mjeseci a Dr. Henry Kissinger je bio izabran za istražnog direktora za sljedećih 18 mjeseci. Nelson Rockefeller je bio čest posjetitelj za vrijeme istraživanja.

“Study Group” Članovi : Gordon Dean, Predsjednik i Dr. Zbigniew Brzezinski, Study Director.

Prva Faza: Dr. Henry Kissinger, Study Director.

Druga Faza: Dr. Edward Teller Frank Altschul Maj. Gen. Richard C. Lindsay Hamilton Fish Armstrong Hanson W. Baldwin Maj. Gen. James McCormack, Jr. Lloyd V. Berkner Robert R. Bowie Frank C. Nash McGeorge Bundy Paul H. Nitze William A.M. Burden Charles P. Noyes John C. Campbell Frank Pace, Jr. Thomas K. Finletter James A. Perkins George S. Franklin, Jr. Don K. Price I.I. Rabi David Rockefeller Roswell L. Gilpatric Oscar M. Ruebhausen N.E. Halaby Lt. Gen. James M. Gavin Gen. Walter Bedell Smith Caryl P. Haskins Henry DeWolf Smyth James T. Hill, Jr. Shields Warren Joseph E. Johnson Carroll L. Wilson Mervin J. Kelly Arnold Wolfers.

Treći i završni dio pročitaje u srijedu.