Poznata Hrvatica iz Australije o Titu: 'Nije bilo šanse da ja oplakujem tog čovjeka'

Podsjetim, Kesovija se u nedjelju prisjetila Tita. "On je volio pjesmu 'Nono' i uvijek je želio da budem blizu njega. Bio je šarmantan, drag i dobar čovjek. To je bilo vrijeme moje mladosti i imam pravo reći da sam ga voljela", kazala je u emisiji.  Dodala je i da se ne slaže s današnjim reinterpretacijama prošlosti. "Svi smo plakali kad je Tito umro, a danas se o tome govori drugačije. Ja sam ostala ista. Ne dozvoljavam da me netko mijenja jer to želi. Ja sam živi svjedok tog vremena", kazala je. 

Njene riječi naišle su na različite reakcije. Na ovu temu oglasila se rođena Korčulanka koja živi u Australiji Ina Vukić. "Oportunistička pjevačica trećeg razreda Tereza Kesovija rekla je na televiziji da su svi plakali za Titom nakon njegove smrti. To je besramna i potpuna laž. Rekla je da je živjela ta vremena. I ja sam, kao i mnogi drugi tada živjela", započela je na svom Facebook profilu. 

Podijelila je potom ulomak iz svoje knjige memoara u kojem je opisala dana kada je umro Tito. "'Umro je Maršal Tito', izašavši na pozornicu reče zdepast muškarac odjeven u široko odijelo, neutješno, ozbiljno, ali glasno, stojeći ispod filmskog platna usred naglo zaustavljenog filma koji smo gledali u kinu Europa u centru Zagreba. Bio je 4. svibnja 1980. 'Svi morate izaći iz kinodvorane. Danas više neće biti projekcija', mučeći se slagati riječi u tekuće rečenice rekao je svečano čovjek s pozornice. Napeta tišina i tužna lica ispunili su kinodvoranu, no moje lice su promašile. Radovala sam se u srcu, a um mi je šaptao: 'Sretno lošem smeću.' Nije bilo šanse da ja oplakujem čovjeka koji je Hrvatima ukrao Hrvatsku, naredivši masovna ubojstva", istaknula je.

FOTO: Nikola Brboleza / CROPIX

Tjedan žalosti

"Vani su ulice i gradski trgovi nalikovali ogromnom mravinjaku. Ljudi su tiho hodali u svim smjerovima, pognutih glava u očitoj kolektivnoj žalosti i osjećaju nepremostivog gubitka. Osjećala sam se kao da tu ne pripadam. Nisam sebe vidjela u toj sporo pokretnoj skupini oživljenih, iako potištenih, 'glinenih vojnika Mauzoleja cara Qin Shi Huanga'. Teško je bilo razaznati ali činilo mi se da su mnoge te pognute glave glumile neku vrstu žalosti koju u stvari nisu osjećali. Pognute glave prema režimskom očekivanju. Ne daj Bože da te susjed vidi da nisi žalostan zbog Titove smrti! A ljudi su govorili kako su tu mrcinu držali na ledu u ljubljanskoj bolnici oko deset dana dok su vlasti pripremile teren po Jugoslaviji za najavu njegove smrti", prisjetila se Vukić. 

"Međutim, bila sam tužna vidjevši kakvu je mučnu egzistenciju komunistički režim nametnuo svom narodu. Promatrajući sve to i razmjenjujući površne riječi, nisam osjećala ništa, poput 'dobar dan', 'Neka počiva u miru', 'Ne pati više od bolesti', tužno sam shvatila da ih je režim pretvorio u tumoroznu, malignu masu velike tuge i boli, bez ikakve iskre nade u sretnu budućnost bez Tita. Bila sam sretna što sam pošteđena takve tmurnosti i mnogo sam puta sebi šapnula 'hvala' svom ocu i njegovom odgoju mene i mojih političkih opredjeljenja", dodala je. 

"'Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Drug Tito je mrtav', objavljeno je u priopćenju za javnost Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i prenijelo se u svim medijima. Krv mi se svaki put ledila na riječ drug. Na dan Titove smrti proglašen je cijeli tjedan nacionalne žalosti. Četiri dana kasnije, 8. svibnja, na radnom smo mjestu dobili stroge naredbe da se svi moramo okupiti na glavnom zagrebačkom kolodvoru na Trgu kralja Tomislava i pričekati da Titov lijes stigne vlakom, bude izložen, da se održe govori, prije nego što nastavi svoje putovanje koje je započelo u Ljubljani, Slovenija, do Beograda, Srbija, gdje će biti pokopan", nastavila je. 

'Masovni ubojica'

Tu se nije zaustavila. "Radijske vijesti su stalno ponavljale da se oko izloženog lijesa na Trgu kralja Tomislava okupilo više od tristo tisuća ljudi, i meni se to svakako tako činilo. Naravno, zapadni i domaći mediji, moćni zagovornici i štovatelji komunističke Jugoslavije, slavili su Tita i njegov sprovod do naizgled beskrajnih visina, nikada ne spominjući da su mnoštva u toj ogromnoj gomili bila prisiljena doći tamo i da su morala doći. Nekoliko mojih kolega s posla i ja svakako smo bili u toj kategoriji kolektivnih ožalošćenih. Mi, kao i većina običnih ljudi koji su činili ogromnu gomilu, dobili smo radne naloge koji su od nas zahtijevali da stojimo na Trgu i tugujemo. To nije bio dobrovoljni dolazak."

"U meni nije bilo tuge, samo bol u nogama od sati stajanja na jednom mjestu i bolno zujanje u ušima od dužne tišine oko mene. Tuga, suze i emocionalni valovi sa zagrljajima bili su posvuda oko mene, u televizijskim slikama, na radio valovima, u novinskim pismima, a sada i na tom gradskom trgu. Bilo je mnogo onih koji bi, poput mene, radije bili negdje drugdje da imaju izbora", istaknula je Vukić. "Redovi i redovi ljudi ispred mene. Nisam mogla vidjeti ništa što se događa na čistini ispred zgrade željezničkog kolodvora, ali jeza mi se u trenu proširila tijelom kad sam čula trube i bubnjeve kako sviraju posmrtni marš. Kako sam kasnije vidjela u televizijskim vijestima, Titov lijes su u tom trenutku iz zgrade iznosili uniformirani muškarci. Tada se među gomilom začula popularna pjesma: 'Za svaku dobru riječ koju si nam znao reći...'. Ti ljudi koji pjevaju su ili ludi ili dobri dječaci i djevojke koji žive od beneficija podržavajući komuniste na svaki način, rugala sam se u sebi."

Tereza Kesovija hvalospjevom govorila o Titu kod Stankovića: 'Svi smo plakali kad je umro'

"Često se pitam, a i danas se pitam, kako su isti zapadni mediji koji su hvalili Tita reagirali na relativno novo istraživanje koje je u medijima javno razotkrilo Josipa Broza Tita kao jednog od dvadeset najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća. Smješten je među one poput Adolfa Hitlera, Josipa Staljina, Mao Zedonga, Pol Pota, Ho Chi Minha... Čini se da su bivši komunisti Hrvatske s istom odlučnošću odbacili to istraživanje kao što su to učinili i s velikim komunističkim zločinima protiv vlastitog naroda...", zaključila je Vukić u objavi.