Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba demantirala Severinu

"Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba nije provodila vještačenje niti roditelja niti djeteta u sudskom sporu Severine Vučković i Milana Popovića oko skrbništva nad zajedničkim djetetom, niti davala preporuke niti mišljenja vezano uz srkbništvo.

Psihologinju Poliklinike koja je davala psihološku podršku djetetu nije 'zamijenio tata' niti je tako ravnateljica ikada rekla Severini Vučković.

Dijete Severine Vučković i Milana Popovića nikada u Polikliniku nije primljeno na uputnicu s potpisom i pečatom pedijatrice dr. Sheile Šurbat Šegota.

Pedijatrica dr. Sheila Šurbat Šegota nije ni u kakvoj rodbinskoj vezi s ravnateljicom Poliklinike prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander niti s ijednim drugim stručnjakom Poliklinike", navodi se u reakciji Poliklinike.

Zanimljivo, iako su prvo naveli kako dijete "nikada nisu primili na uputnicu s potpisom i pečatom pedijatrice dr. Sheile Šurbat Šegote", ponovno su se javili.

"Dodatnim pretraživanjem sve dokumentacije o dolasku djeteta Severine Vučković i Milana Popovića u poslijepodnevnim satima pronašli smo i uputnicu iz 2018. godine koja doista sadrži pečat dr. Sheile Šurbat Šegota i po kojoj je dijete tada primljeno", dodatno su istaknuli.

Evo što je rekla Severina

Podsjećamo, u intervjuu za Halter Severina se osvrnula na ulogu navedene Poliklinike u njezinoj borbi za skrbništvo nad sinom.

"Potražila sam pomoć i u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba po prijedlogu odvjetnice. Primila me je ravnateljica Gordana Buljan Flander, koja mi je nakon nekoliko pitanja rekla da se vidi da dijete ne usmjeravam protiv oca. Potom sam se obraćala u Savjetovalište Luka Ritz, pa u Centar za medijaciju u Cvjetnom, no Milan je odbijao sudjelovati", rekla je.

Govoreći o svojim iskustvima s Poliklinikom dodala je:

"Pored mojeg prvog dolaska, i Centar nas šalje na obradu djeteta u Polikliniku. Ne znam zašto je Poliklinika bila jedino mjesto na koje su centri za socijalnu skrb upućivali roditelje i djecu, ali znam da su na tome inzistirali. Prethodno, Milan mi šalje nalaz beogradskog liječnika koji dijagnosticira da dijete ima anoreksiju. Imam taj nalaz. Da nije tragično, bilo bi smiješno ovaj nalaz poslati kolegama tog liječnika, ali meni je to tragičan dokaz na što je sve spreman otac mojeg djeteta. U strahu od suda odlazim s djetetom i s tim nalazom u Polikliniku. Zvali su i Milana. Kada sam ih pitala što ćemo s očevim lažnim nalazom, rekli su mi da to zanemarim i zaboravim. Da sam ja donijela takav lažni nalaz, što bi se meni dogodilo? Sljedeći put dolazimo na multidisciplinarnu obradu djeteta prema uputama Centra. Nisam znala da je tada već otac imao s Poliklinikom dogovor.

Naš zajednički susret je kod psihologinje Brune Profaca. Prvo što od nje doznajem jest da smo opet prebačeni iz CZSS-a Črnomerec u CZSS Maksimir i u potpunom sam šoku. Milan mi se nasmijao u facu i rekao: 'Vratio sam opet sve u Maksimir'.

Ostajem nasamo sa psihologinjom, zabrinuta radi njegova nalaza da je dijete anoreksično i da se služi takvim neistinitim nalazima, a njezino prvo pitanje meni je: 'Zašto stavljate slike na Instagram?' Ostala sam zabezeknuta.

Pitam je zna li ona uopće zbog čega smo mi ovdje, zna li da je otac lažnim nalazom tvrdio da mu je dijete anoreksično. Ona mi je počela objašnjavati da ja moram biti primjer drugim majkama, iako ja nisam išla u školu da bih nekome bila primjer i dijelila ljudima packe zbog nečega što rade.

Dok sam bila u rodilištu, ispred mojeg prozora su dva mjeseca bili fotografi i snimatelji, a ni Poliklinika, ni pravobraniteljica za djecu, ni centri za socijalnu skrb nisu se bunili, educirali javnost, ništa. A ni tata se tada nije bunio. Volio se fotografirati sa mnom i djetetom za novine, a kasnije i sam s djetetom. Zakonom nije zabranjeno da majka stavlja svoje dijete na Instagram, moje dijete nije oskrnavljeno, nije s cigaretom, moje dijete i ja smo nasmijani, i ja sam samo mater kao i tisuće drugih materi koje se hvale svojom djecom. To sam rekla i njoj i plakala, te joj pričala sve što nam se događa, da su nas pratili, a ona meni:  'Žao mi je što sam vas uznemirila'. Uglavnom, nakon tog razgovora, a dijete je s njom razgovaralo pet minuta, bez ikakvog papira, povijesti bolesti, otišli smo iz Poliklinike.

Krajem 2019., nakon incidenta sa školom, dijete mi je reklo da se igrao sa sinom od Doktora i da je opet s tatom i Doktorom bilo u onoj Poliklinici. Dijete mi na fotografiju Gzima Redžepija potvrdi da je to taj Doktor. Tako ga tata zove.

Ljuta sam otišla do ravnateljice Gordane Buljan Flander, banula joj u kancelariju. Sada sam je podsjetila na naš prvi razgovor. Pitala ju zašto me nije obavijestila da otac s Gzimom vodi dijete na terapije u Polikliniku bez mog znanja, da se to ne smije. Pokazala mi je e-mailove s mojom pogrešnom e-mail adresom, pa ne znam je li to bila namjera ili slučajna pogreška. Uglavnom, Buljan Flander mi tada kaže da dijete ne ide više kod psihologinje koja ga je vodila, nego da je 'tata zamijenio psihologinju' i upoznaje me s nekom mladom psihologinjom. Pitam ih hoće li sada tata ići od jednog do drugog doktora u ovoj ustanovi, kako mu bude odgovaralo.

Ta mlada psihologinja mi kaže da je našem djetetu jako teško pao naš razvod. Koji razvod? Moje dijete nema pojam o razvodu, mi nikada nismo bili u braku. Rekla sam tada Gordani Buljan Flander – nemojte. I ona je zaista tada stala, pretpostavljam jer se boji medija, a Milanu je trebalo još. I kada je prošle godine Milan opet tražio da dijete ide u Polikliniku na obradu, ponovo je to pokušao bez mog znanja, upozorili su ga da me mora obavijestiti, pa je njegov plan propao. Naravno da nisam imala u njih povjerenja znajući za Gzima, Milana Bandića i njihovu povezanost. No, Poliklinika me prikazala nesuradljivom i manipulativnom, jer nisam htjela voditi zdravo dijete na terapije.

Zaboravila bih na Gordanu Buljan Flander da nisam primijetila da je uputnica za Polikliniku napisana u ordinaciji pedijatrice Sheile Šurbat Šegota, prve rodice Gordane Buljan Flander. Znala sam Sheilu, jer je njezin suprug Patrik Šegota bio blizak s nekim mojim poznanicima, a onda je odjednom, preko noći, postao Bandićeva osoba od povjerenja. Tako da imam uputnicu rođakinje Gordane Buljan Flander koja upućuje dijete u Polikliniku čija je ravnateljica Buljan Flander, iako je moje dijete tada u HZZO-u prijavljeno kod drugog liječnika".