Paklenica je dom najmanjoj europskoj zmiji otrovnici, ali i velikim predatorima: Evo kojima

U sklopu projekta "Priroda – ključ borbe protiv klimatskih promjena" na portalu Generacija.hr kontaktirali su Park kako bi saznali po čemu je sve NP Paklenica poseban, koje ugrožene vrste tamo obitavaju, kakva je flora i fauna, koliko nacionalni parkovi poput ovog pomažu pri očuvanju bioraznolikosti u Hrvatskoj te podižu li svijest o zaštiti okoliša među djecom i mladima. U intervjuu za Generaciju Nikica Bušljeta iz Javne ustanove "Nacionalni park Paklenica" otkrio nam je brojne nepoznate činjenice.

Za početak, važno je istaknuti kako je na međunarodnom Festivalu turističkog i etno filma TEF 2024. održanom 26. i 27. rujna 2024. u gradu Krku, u okviru obilježavanja Svjetskog dana turizma, Javna ustanova Nacionalni park Paklenica dobila Grand prix nagradu za najbolji dokumentarni film "Bukove šume Paklenice". Film govori o stoljetnim europskim bukovim šumama, koje su opstale gotovo neizmijenjene do danas i upisane su na UNESCO-ovu Listu svjetske prirodne baštine, a nalaze se i u unutar Nacionalnog parka Paklenica.

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica”'

Po čemu je NP Paklenica poseban? Koje sve ugrožene vrste tamo obitavaju? 

Područje današnjeg Nacionalnog parka Paklenica pod državnom je zaštitom u kontinuitetu od 1949. godine. Sabor NR Hrvatske proglasio je 19. listopada 1949. godine šumu Paklenice s dijelovima kanjona Velike i Male Paklenice Nacionalnim parkom na površini od 36 km2. Primarni razlog zaštite bile su šume, odnosno šume bukve te šume crnog bora. Bukove šume Nacionalnog parka Paklenica predstavljaju dio najstarijeg kompleksa bukovih šuma na jadranskoj obali. Jedinstven su primjer Ilirskog elementa koji predstavlja prijelaz bukovih šuma prema mediteranskim hrastovim šumama, dok šume crnog bora – Zajednica crnog bora i pustenaste dunjarice je po prvi put opisana na ovom području i to 1938. godine (dr.sc. Ivo Horvat). Sabor Republike Hrvatske 1997. donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o proglašenju kojim je Park proširen na način da dodatno obuhvaća kukove Bojinca-tipični predstavnik ljutog krša, područje od Oglavinovca do Javornika te najviši greben Velebita od Vaganskog vrha (1757 m/nv) do Svetog brda (1751 m/nv), čime je površina Parka povećana na 95 km2.

Osim što je ovo područje zaštićeno kao Nacionalni park, postoje i druge kategorije zaštite: kao dio UNESCO rezervata biosfere (Planina Velebit-program Man and the Biosphere) od 1978., područje se nalazi unutar ekološke mreže NATURA 2000 kad smo stupili u EU (od 2013.) te od 2017. Bukove šume Paklenice su dobro Svjetske baštine „Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe“ zajedno s bukovim šumama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Kako bi se šira javnost upoznala sa ugroženim vrstama izrađene su crvene knjige u Republici Hrvatskoj od strane Zavoda za zaštitu okoliša i prirode tako da ćemo spomenuti neke kojima je Paklenica dom. Možda je nepravedno izdvajati pojedine vrste jer su sve bitne za ekosustave u kojima obitavaju, ali za širu javnost spomenut ćemo ove: od vaskularne flore ugroženi su žuta sirištara, gospina papučica te runolist. Od sisavaca šišmiši veliki potkovnjak i mali potkovnjak, vuk, medvjed te ris. Od ptica suri orao, sivi sokol te orao zmijar, od gmazova zmija planinski žutokrug te od leptira vaganski okaš.

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica' 

Preko 1000 biljnih vrsta i podvrsta

Kakva je flora i fauna u Paklenici? Koje biste biljne i životinjske vrste posebno istaknuli?

U Paklenici je do sad zabilježeno preko 1000 biljnih vrsta i podvrsta od čega više od 80 endema, 59 vrsta sisavaca, od čega 24 vrste šišmiša, 260 vrsta ptica, 25 vrsta gmazova te šest vrsta vodozemaca, 85 vrsta danjih leptira. Na području Nacionalnog parka Paklenica razlikuje se osam šumskih zajednica. Raznolikost šumskog pokrova na relativno malom prostoru uvjetovao je širok raspon nadmorskih visina (20-1757m/nv), kao i razlike u geološkoj podlozi te prisutnost stalnih i povremenih tokova u pojedinim dijelovima Parka.

Od biljnih vrsta posebno bih istaknuo bukvu, endem Europe. Vrlo je prilagodljiva vrsta neovisno o tlu na kojem raste, usto njihove šume su nam jako bitne, pogotovo šume na području Javornika, Oglavinovca, Suve drage te Klimente jer su te šume dobro Svjetske baštine "Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe" zbog svoje iznimnosti koja se temelji na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini. Okrugolisna pjeskarica je stenoendem Paklenice. Raste u pukotonama stijena jedino u kanjonima Velike i Male Paklenice. Žuta sirištara kod nas se naziva srčanik, i to iz razloga što joj je potrebno dvadesetak godina da prvi put počne cvasti.

Ova spororastuća ljekovita biljka dobila je status ugrožene biljke, ponajprije zbog nesavjesnog sakupljanja njenih podanaka koji najčešće bivaju iskopani u cijelosti i biljka potpuno uništena, pa ta jedinka više nema priliku za daljnje razmnožavanje. Unutar Nacionalnog parka zabranjeno je branje bilo koje biljke pa tako i srčanika, a brojnost jedinki na planinskim pašnjacima periodički se prati u svrhu zaštite preostalih populacija ove ugrožene i zakonom zaštićene biljke. Drugi, ne manje važan razlog ugroženosti srčanika je postupno zaraštavanje staništa prirodnom sukcesijom, odnosno polaganim širenjem šumske vegetacije.

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica'

Jedna zmija posebno je ugrožena

Tu su i brojni kukci i zmije, ali i sisavci. Koje biste izdvojili?

Od kukaca bih posebno izdvojio alpsku strizibubu zbog bitnosti za šumske ekosustave te zbog zanimljivih boja (čelično-plavom bojom tijela koja je isprekidana crnim točkama i crnim čupercima na ticalima). Vrlo je atraktivan kornjaš kojega možemo sresti većinom u bukovim šumama. Naime, kako se radi o saproksilnom kornjašu, svojim životnim ciklusom su vezani za drvo, i to uglavnom bukvu. Češće ih se može naći na većim visinama, no ipak postoje i populacije na područjima niže nadmorske visine. U Hrvatskoj je strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode.

Od zmija bih izdvojio planinski žutokrug, najmanju europsku zmiju otrovnicu. Planinski žutokrug obitava na površinom vrlo malim i zemljopisno izoliranim staništima na visokoplaninskim livadama. To ga čini vrlo osjetljivom i ugroženom vrstom jer su i visokoplaninske livade kao staništa također ugrožene, i to uglavnom zbog ljudskih aktivnosti kao što je izgradnja cesta i vjetroelektrana, požari te zaraštavanja livada šumom zbog nestanka tradicionalne ispaše stoke i košnje trave.

Od sisavaca, naravno, u Parku obitavaju vuk, medvjed i ris, a od ptica suri orao. Riječ je o predatorima koji su na vrhu hranidbenog lanca i bez kojih nema zdravog ekosustava.

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica'

Znanstvena, kulturna i obrazovna namjena

Koliko nacionalni parkovi poput Paklenice pomažu pri očuvanju bioraznolikosti u Hrvatskoj? Koje sve aktivnosti i projekte provodite?

Nacionalni park ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara. Kao iznimka od navedenog, može se dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja te obavljanje drugih djelatnosti sukladno Pravilniku o zaštiti i očuvanju. Velik dio parka je "no take" zona, odnosno Zona stroge zaštite. Dopuštena su znanstvena istraživanja, praćenje stanja prirodnih vrijednosti uz primjeren nadzor od strane javne ustanove. Primjerice, pratimo stanje životinjskih zajednica u špilji Manita peć, monitoring populacije jelenka, monitoring djetlovki s posebnim naglaskom na planinskog djetlića, monitoring ptica grabljivica, monitoring žute sirištare na određenoj plohi, monitoring planinskog kotrljana, čišćenje staništa i prebrojavanje gospine papučice itd.

U tijeku je projekt "Healthy Forest Regions" koji je usmjeren na široko rasprostranjen izazov smanjenja funkcionalnosti šumskih ekosustava i gubitka bioraznolikosti koje su posljedica neodrživog upravljanja šumama čiji je negativni utjecaj pojačan utjecajem klimatskih promjena koje utječu na dobrobit koju usluge šumskih ekosustava imaju na ljudske zajednice. Cilj projekta je stvaranje obaveze kod donositelja odluka i omogućavanje dionicima da sačuvaju visoku funkcionalnost šumskih ekosustava, da se pojača očuvanje bioraznolikosti i osigura stalnost usluga ekosustava s daljnjim pozitivnim učincima na održivi razvoj.

Provodite li edukativne radionice kako biste podigli svijest o zaštiti okoliša među djecom i mladima?

Kako nacionalni park ima i odgojno-obrazovnu namjenu naravno da se provode i edukativne radionice. Svake godine obilježavamo Međunarodnu noć šišmiša, provodimo radionice na razne teme bilo o pticama, sisavcima, šumskim ekosustavima, biljnim vrstama, leptirima itd. kako bi se se potakla svijest o važnosti i očuvanju istih. Jedna od planiranih aktivnosti jest i preuređenje učionice u prirodi koja će se provesti kroz navedeni projekt "Healthy Forest Regions". Osim radionica, provodimo i interpretacijske šetnje. Primjerice, promatranje ptica, biljaka kojima je cilj usađivanje osjećaja senzitivnosti, razumijevanja, svijesti, poštovanja i predanosti prema nacionalnom parku. Uključivanje svih osjetila kod djece je jako bitno. Za što lakšu interpretaciju ovog područja unutar Parka na mjestu gdje su 50-ih godina bili izrađeni bunkeri danas je uređen Posjetiteljski centar "Podzemni grad Paklenice" koji na zanimljiv i interaktivan način prezentira prirodne vrijednosti i kulturnu baštinu Nacionalnog Parka i Velebita. 

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica'

Može se planinariti i penjati

Što sve posjetitelji NP Paklenica mogu doživjeti prilikom obilaska parka, odnosno koje sve biljne i životinjske vrste mogu sresti? 

Paklenica je područje koje mi promoviramo kao područje u kojem se može planinariti, špiljariti i penjati, tako da su to osnovne aktivnosti naših posjetitelja. Paklenica ima više od 150 km planinarskih staza, preko 600 penjačkih smjerova te špilju Manita peć koja je jedina špilja u parku otvorena za posjete. Vrste koje ćemo sresti na stazi ovisi o stazi koju biramo, odnosno staze koje nisu frekventne ljudima, staze koje prolazi kroz različite tipove staništa uvelike povećavaju mogućnost susreta s različitim životinjskim svijetom i tragovima životinja na stazi. Primjerice, u pukotinama stijena možemo vidjeti zanimljive endemske biljne vrste poput okrugolisne pjeskarice i prozorskog zvončića.

Od sisavaca je česta divokoza, no češće se sisavci uočavaju pomoću tragova, najčešće tragove izmeta kune bjelice koji je cilindričnog, uvrnutog i zašiljenog oblika najčešće se sreće u većem broju na uzvišenom području (panj, krovovi kuća, starih kutija, kamen). Moguće je uočiti i otiske medvjeđih šapa koje je lako razlikovati od drugih životinja s obzirom da medvjed dodiruje tlo cijelim tabanom, slično kao čovjek, te kao znak njegove prisutnosti je i obilan izmet najčešće na hrpi, dok se sama životinja viđa vrlo rijetko. Unutar suhozida su obradive površine koje su se nekada obrađivale, a danas su najčešće zarasle. Ovdje se mogu uočiti tragovi rovanja i kopanja, odnosno hranjenja divlje svinje koja svojom izvrsno prilagođenom njuškom za kopanje hrane, pronalazi izvrsnim njuhom.

Od gmazova često susrećemo običnog zelembaća, velikog zelenog guštera koji voli gustu vegetaciju, a čistine koristi za sunčanje. Također, sunčanje na suhozidima znaju iskoristiti zidna gušterica prepoznatljiva po crnim linijama na boku, te krška gušterica koja jako varira u boji, ali je često s gornje strane leđa zelenkasta, a na trbuhu crvenkasto-narančasta. Stazama nam često društvo prave i brojne vrste leptira, najčešće je prugasto jedarce – lako prepoznatljiv veliki leptir temeljne svijetložute boje krila sa specifičnim kosim crtama. U proljeće je čest uskršnji leptir sa živo obojenim žutim krilima prekrivenim crnim i pokojim crvenim mrljama i šarama, a zanimljiv je jer je lokalan, bez pojava migracija, vezan za određeno stanište s biljkama hraniteljicama iz roda vučjih stopa. Žućak je čest leptir na stazi s krilima svijetlo žute i zelene boje. Još se sreću ljepokrili admiral i zelena sedefica – leptir koji je s gornje strane krila narančaste boje s crnim pjegama i šarama.

FOTO: Javna ustanova 'Nacionalni park Paklenica'

Raznoliki pjev ptica

Za kraj, koje biste ptice izdvojili kao one koje se najčešće mogu vidjeti ili barem čuti u NP Paklenica?

Od ptica česte su iz porodica grmuša od kojih se često čuje, rjeđe vide, crnokapa grmuša. Ptica je sivkaste boje s crnom kapicom na glavi koja melodičnim pjevom obogaćuje stazu. Ovdje se sreće i druga submediteranska vrsta, bjelobrka grmuša – sivkasta ptičica bijelog brka i hrđavo-crvenkastog trbuha i prsa čiji se intezivni i raznoliki pjev čuje s vrha grmastih stabala, ili prilikom pjeva u zraku. Zviždak se najlakše raspoznaje jednostavnim i zvonkim cilp-calp pjevom. Od porodice drozdova, osim čestog kosa, zanimljiv nam je slavuj koji svojim neumornim, bogatim i zvonkim pjevom, najlakše prepoznaje učestalim ponavljanjem zviždanja ti-ti-ti.

Hrvati pojma nemaju kakve sve zvijeri žive u Sjevernom Velebitu: Dom je čak i smrtonosnim vrstama

Iz prorijeđenih šumaraka crnog graba javlja nam se strnadica cikavica, ptica iz porodice strnadica koja se glasa kratkim i nježnim cijj, te pjevom vrlo ugodne, kratke melodije neujednačenog ritma. Česta je i vuga sa svojim karakterističnim pjevom sličnom zviždanju jugliu. S obližnjih kukova možemo čuti modrokosa i brgljeza kamenjara, najčešćih petrofilnih vrsta koje se ovdje i gnijezde u pukotinama stijena.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Priroda – ključ borbe protiv klimatskih promjena" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.