Ovo su opcije liječenja neplodnosti u Hrvatskoj u 2015. godini

Statistike govore da je između 15 i 20 posto parova u jednom razdoblju života neplodno. Klasična priča ide ovako. Djevojka i mladić se zaljube, vjenčaju i krenu ''raditi'' na bebi. Dođe prva menstruacija, druga, treća, a nakon četvrte možda već krenu i suze. Zašto se još nije primilo? Je li prerano za paniku? Treba se strpjeti još koji mjesec. Polako prođe godina i jasno je da ''nešto nije u redu''. Idemo kod doktora. Možda je samo neka sitnica koju treba otkloniti. Par se proglašava ''sterilnim'' nakon godine dana nezaštićenih odnosa bez začeća. 

Tabu tema, ono što se inače događa drugima, ono o čemu se, nažalost, još među mnogima ne govori, postaje realnost. Kreće hodanje po klinikama. Što sad? Gdje? Privatno ili javno? Gdje su najučinkovitiji? Što je najjeftinije?

O putu do djeteta medicinski potpomognutom oplodnjom u Hrvatskoj te aktualnim problemima i trendovima razgovaramo s članicom Rode Mirnom Ćurković, koja se i sama susrela s problemom neplodnosti.

''Od državnih bolnica u Zagrebu, koje omogućuju postupak na račun HZZO-a, tu su Petrova, Sveti duh, Vuk Vrhovac, Vinogradska. Sukladno našim informacija i privatna je poliklinika Škvorc sklopila ugovor s HZZO-om za postupke koji je produžen do konca ožujka 2015. U Dalmaciji se obavljaju postupci u KBC-u Split,a postupke rade i bolnice u Rijeci i Osijeku. No sudeći po iskustvima pacijentica koje se javljaju na Rodinom forumu u Osijeku se ne radi puno postupaka i stječe se dojam da dosta Slavonaca ide za Zagreb na liječenje, ali nažalost država pokriva putne troškove samo do bolnice koja je najbliža'', ističe Ćurković.

Što se privatnih klinika tiče, prednost je što liste čekanja praktički nema, dok se u nekim javnim bolnicama na postupak čeka i do godine dana. Brža varijanta je odlazak u privatne centre u Splitu i Zagrebu.

''U Split radi Cito, a u Zagrebu je pet privatnih poliklinika – IVF centar, i poliklinike Betaplus, Škvorc i Podobnik. Parovi se često odlučuju na privatnike, nakon što 'ispucaju' postupke na račun HZZO-a. A situacija s 'besplatnim' postupcima je ovakva. Država pokriva maksimalno četiri inseminacije (AIH) i do maksimalno šest IVF ili ICSI postupaka, od kojih dva moraju biti u prirodnom ciklusu, bez stimulacije lijekovima'', pojašnjava nam Ćurković.

Konkretno, HZZO bolnici plaća od 2013. godine tek nešto više od 8600 kuna za sam postupak uključujući i potrebne lijekove. Ranije je taj iznos bio oko 15.500 kuna. Kod privatnika ćete platiti oko 10.000 kuna za stimulirani ciklus, bez lijekova. To znači da morate računati na još dodatnih oko 5.000 kuna za lijekove. Besplatne opcije naša sugovornica i njen suprug su iskoristili i sada kreću kod privatnika.

Zašto su popularni postupci u Mariboru i Pragu

Dio parova se, nakon što ispuca prava na plaćeni MPO, odlučuje za odlazak u inozemstvo, ponajprije zbog sigurnosti u uspješnost. Dobru reputaciju imaju klinike u Mariboru te PFC – Prag Fertility Centar i Pronatal u Pragu. Postupci IVF-a u tim klinikama koštaju oko 2000-2500 eura bez lijekova. 

''U slovenske se klinike većinom išlo u doba Milinovićevog zakona kad je zakon bio restriktivan. Tada su počeli odlasci u Sloveniju, ali i u Češku.  Za Češku se pacijenti ipak najčešće odluče zbog mogućnosti donacije sperme ili jajnih stanica. Naime, u Hrvatskoj je zakonom dopuštena donacija sperme, jajnih stanica kao i zametaka, no nažalost u praksi sve te mogućnosti ne funkcioniraju kod nas. Banke gameta ne postoje pa i ova mogućnost ostaje mrtvo slovo u zakonu bar što se Hrvatske tiče. Zato su parovi i dalje osuđeni na odlazak u Češku gdje se takvi postupci rade'', pojašnjava Ćurković. Trošak u ovakvim postupcima je još veći. Postupak Vantjelesne oplodnje s doniranim jajnim stanicama u Češkoj stoji oko 4500 eura. Od toga HZZO trenutno pokriva samo 1000 eura. Parovi sami snose troškove smještaja u Pragu dok za put HZZO često i prizna neki trošak.

Nitko ne zna točan broj IVF postupaka u Hrvatskoj, niti koliko je djece začeto

Udruga RODA, unatoč višekratnom traženju, nije od Ministarstva zdravlja uspjela dobiti potpune podatke o uspješnosti postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Ne zna se niti koliko postupaka se godišnje obavi u Hrvatskoj, niti koliko ih bude uspješno.

Po zakonu iz 2012., u Hrvatskoj je u roku od 6 mjeseci trebao biti uveden nacionalni registar o postupcima, ali država nikad to nije sprovela. Ne postoji institucija koja bi imala uvid u broj obavljenih postupaka i rezultate.

U SAD-u se primjerice, takve stvari znaju. Prema podacima za SAD, u Sjedinjenim američkim državama je više od 1,5 posto djece u 2013. godini začeto metodama medicinski potpomognute oplodnje.

Dodajmo na kraju kako Udruga RODA od 19. do 25. travnja obilježava drugi Tjedan borbe protiv neplodnosti u kojem će se baviti problematikom reproduktivnog zdravlja i neplodnosti. Planira se predstavljanje tiskane brošure Neplodnost, a bit će organizirana i sad već tradicionalna šetnja građana pod nazivom „Zajedno za plodnost“.